Ulična umjetnost, čiji su korijeni, među ostalim, i u njujorškoj sceni sedamdesetih, vezanoj uz oslikavanje podzemnih željeznica ovoga grada, kasnije i uz hip-hop scenu, po svojoj temeljnoj definiciji podrazumijeva buntovništvo, otpor komercijalizaciji.
Londonske tržnice tako su, primjerice, prepune kopija radova najpoznatijeg uličnog umjetnika na svijetu Banksyja, jer on ne želi naplatiti autorska prava na svojim radovima. S druge strane, Banksyjevi se originali na aukcijama prodaju po visokim cijenama.
Kako su, uostalom, svojedobno pjevali i Clash, “mora da je zabavno pretvoriti buntovništvo u novac”, tako i vrlo moćan vizualni jezik uličnih umjetnika sve više prodire u reklame.
Komercijalizacija ulične umjetnosti? Nisu svi za.
Naime, prije nekoliko mjeseci pojavila se tura za obilazak ulične umjetnosti po Zagrebu. Tura, među ostalim, podrazumijeva i obilazak Medike, gdje su neki od ponajboljih radova na tu temu. Naime, u Medici je niz ateljea većinom umjetnika mlađe generacije, a na vanjskim je zidovima niz različitih djela ulične umjetnosti. Među njima je i golemi ronilac, naslikan preko čitavog zida, kojemu dihalicu predstavlja cijev sa zgrade.
Street art umjetnik Lonac
Mural s porukom
Neki dan je iznad tog murala osvanula bijela plahta preko koje je crvenim slovima napisano “No Street Art Tours”, s tim da je zadnje slovo, s, pretvoreno u znak dolara. Fotografiju ove intervencije objavio je akademski slikar koji djeluje pod uličnim nazivom Lonac, s potpisom “ako se bavite turama ulične umjetnosti, radite to besplatno, jer je većina nas naslikala zidove besplatno”, te je napisao kako je riječ o intervenciji writera Cheza.
Lonac za Jutarnji list pojašnjava svoj stav: “I vani postoje ture koje vode posjetitelje da obiđu radove ulične umjetnosti, međutim to se događa u dijalogu s umjetnicima koji su autori tih radova. Najčešće je riječ o festivalima koji organiziraju događaje vezane uz uličnu umjetnost, pa se novac na neki način vraća sceni, što ovdje nije slučaj.
Većinom je riječ o radovima koje smo mi, pripadnici ove scene, napravili besplatno”.
Među organizatorima ove, kako je nazivaju, “prve street art ture” u Zagrebu je Vedran Knežević. Primjetno je, naime, sve više stranaca u gradu, a Knežević i suradnici nude više tura koje su pomak od klasičnih obilazaka grada, kako navode, “s uključenom degustacijom čvaraka, luka i rakije (Zagrebee tour), s ručkom na kojem se jedu štrukle i pije domaće pivo (Taste Zagreb), obilazi Sljeme i jede grah (Bears’n’Beans), do spomenute prve street art ture po Zagrebu na kojoj se i sami turisti mogu okušati u crtanju grafita”.
Kako kaže Knežević, njihova je želja bila “povezati čitavu uličnu scenu, nikako unijeti nered na nju. Nismo se svim umjetnicima stigli javiti, ali želja nam je bila sve kontaktirati, pa smo u međuvremenu kontaktirali i Lonca.”
Vedran Knežević organizira street art ture za strance po Zagrebu
Dvosatna tura
Koja im je ruta? “Većinom je riječ o centru grada, od Petrinjske, gdje su grafiti Lonca (školjka) i Mirona Milića (vodopad), preko art parka koji je nedavno otvoren u Tomićevoj, plavog kita na Gradecu (kojeg je u sklopu Festivala francuske kulture oslikao znameniti Ettien’, op.a.), studija Lapolapo, do Medike i SC-a. Do Branimirove ne idemo jer je devastirana u ovom trenutku, no doći će do obnove, koliko sam čuo, prilikom tridesete godišnjice prvog slikanja zida. Uostalom, i ovako je tura dugačka, traje i do dva sata, jer se svi radovi obilaze pješice, uz podrobna objašnjenja vođe puta”.
Koja je cijena? “U početku je bilo 15 eura, sada je samo jedna kuna, kako bismo privukli publiku. U tih 15 eura bili su uključeni i suvenir i okušavanje samih posjetitelja u uličnoj umjetnosti.”
Tko su zainteresirani? “Ture se odvijaju tri puta tjedno, najčešće zanimaju mlađu generaciju, dosta je i stranaca”, nastavlja Knežević.
Ulični umjetnici direktno se obraćaju ljudima, zaobilazeći galerije i aukcijske kuće, upravo su oni predvodnici demokratizacije u odnosu između umjetnosti i publike (američki sociolog Gregory J. Snyder tumači kako su “u svojoj najčišćoj formi, grafiti demokratska umjetnost, nebitno je koje su ljudi klase, rase, religije ili godina).
Rad na ulici
Hrvatski ulični umjetnici tumače da ih privlači rad vani upravo jer se na ulici gubi svojevrsna sterilnost ateljea, uvjete je nemoguće kontrolirati, bilo atmosferske bilo prolaznike, a važna je svjesnost o nestalnosti tih radova - ne možete znati hoće li ih i kada netko precrtati.
Neki od njih djeluju na sceni punim imenom i prezimenom, primjerice Miron Milić ili Stipan Tadić, obojica akademski slikari, dok drugi djeluju pod imenom i pseudonimom - Slaven Kosanović Lunar, koji je postavio temelje ulične umjetnosti kod nas, ili Marko Prpić Zets, a treći pak samo pod pseudonimom, koji smatraju da ih najbolje predstavlja - Lonac (umjetnikov nadimak iz djetinjstva), OKO, Chez, Artu-Ditu, 2Fast...
“Riječ je o kulturnom pokretu i tu je da ostane, ljudi to sve više razumiju”, rekao mi je u intervjuu kustos Jerome Catz, koji je gostovao u Zagrebu, predstavljajući izložbom uličnu umjetnost. Podsjetimo kako je i Obama svojedobno svoju kampanju vizualizirao dijelom na rječniku ulične umjetnosti, kako je Google pokrenuo street art arhiv, a nedavno je u Brazilu osvanuo najveći grafit na svijetu, od čak tri tisuće četvornih metara, kojeg je Eduardo Kobra oslikao za Olimpijske igre u Riju...