ZAGREB - Naša je tradicija ići u korak s vremenom, a naš napredak dugujemo upravo toj bogatoj tradiciji! Geslo bavarskoga samostana u Andechsu moglo bi biti dobra ilustracija prostorne i oblikovne koncepcije za kuću u srcu austrijskoga Gradišća.
Bujno zelenilo i široki proplanci privlače žitelje velegrada. Ruralna sredina krije idilu i mir koju je danas toliko teško za naći i sačuvati. Obitelj Waechter odlučuje se za ladanje u Schreibersdorfu, mjestu na pola puta između Graza i Beča.
Kao u Hrvatskom zagorju
Blizina autoceste omogućuje dobru vezu s gradom. Gradišće (Burgenland) brežuljkasti je krajolik i prijelazna regija između Alpa i Panonije. U mnogo čemu podsjeća na Hrvatsko zagorje. Kuća bečkog arhitekta Zorana Bodrožića odražava puls vremena, a istodobno precizno uočava glavne crte lokalne arhitekture. Prostor kao uslojeni kontinuum otvara konfiguraciju raskošne jednostavnosti.
Logika tlocrta
Ona proizlazi iz drvene okvirne nosive konstrukcije, a ujedinjuje tradiciju i moderno, zanatsko i industrijsko, lokalno i planetarno. Gradnja je kuće trajala samo nekoliko mjeseci. Regijske se oznake prepoznaju u tipologiji i prostoru, a ne u aplikacijskim motivima pseudoseoske inscenacije kao ispune strukturne praznine.
Kada s vremenom drvo posivi, kuća će se stopiti s okolnom arhitekturom spremišta i sjenika. Slijed soba povezanih hodnikom-gankom konstitutivan je element panonske kuće. Tradicijske se zasade sada prilagođuju potrebama i senzibilitetu svakodnevice.
Zimi se hodnik koristi kao vježbalište, prostor za fitness i društvene igre, a ljeti je to ugodna sjenica kroz koju struji zrak preko atrija i bočnih terasa.
U prvome su planu prostorni doživljaji, potencirani isprepletanjem vanjskog i unutarnjeg, a poklič klasične moderne za suncem, svjetlom i zrakom ovdje nije ukrućen funkcijskom shemom, nego izražava logiku tlocrta i plastično bogatstvo kompozicije.
Fokusna točka kompozicije
Nasuprot prikrivenoj zasićenosti drvetom stoje ciljane vizualne senzacije. Drvene rebrenice, osim što štite od sunca i životinja, reljefnošću ploha potenciraju grafizam svjetla i sjene. Sve se prostorije okreću jugu i nevelikome biotopu ispred kuće kao fokusnoj točki kompozicije.
Biotop se vodom napaja iz bunara, osvježuje zrak, a služi i kao reflektirajuća ploha u sustavu niskoenergetske kuće. U njegovu središnjem dijelu dubina je pogodna za plivanje, a zimi kada se smrzne, cijela ploha postaje klizalište.
Naznačena granica
Unutarnjim prostorom dominira prostrani dnevni boravak. On je vizualno i funkcijski povezan s blagovaonicom i kuhinjom, a proširuje se čak i na prostor hodnika ispred spavaonica.
Granicu prema blagovaonici jasno naznačuje veliki kamin, čiji dizajn potpisuje mađarski kipar Zsolt Salai, a obložen je pločama od bruniranoga čelika, materijala od kojega se izrađuju puške.
