Povratak Filipa Latinovicza (El retorno de Filip Latinovicz) prva je knjiga Miroslava Krleže objavljena na španjolskom (kastilskom) jeziku, tvrdi njezin nakladnik.
Trebalo je čekati, dakle, točno tri četvrt stoljeća otkako je taj roman objavljen prvi put u Zagrebu, i više od četvrt stoljeća od Krležine smrti, pa da se barem neko djelo najvećega hrvatskog prošlostoljetnog pisma pojavi na tome svjetskom jeziku, četvrtome po rasprostranjenosti u svijetu.
Latinovicza je objavila barcelonska Editorial Minúscula, u prijevodu Jadranke Vrsalović-Carević, kao sedamnaestu knjigu u biblioteci Paisajes narrados (Kazani krajobrazi), gdje se Krleža našao u uglednu društvu Josepha Rotha, Nikolaja Gogol'a, Egona Erwina Kischa, Honoréa de Balzaca, Gyule Illjésa, Aleksandra Puškina itd.
Bez predgovora ili pogovora, uz samo kratku biografsku bilješku, Krleža je predstavljen naprosto svojim romanom koji je i inače imao - uz Hrvatskog boga Marsa - najbolju recepciju na evropskom Zapadu. Atmosferu panonskih magli u koje se vraća Krležin hrvatski slikar na koricama ilustrira jedna od nekad poznatih fotografija Toše Dapca. Knjiga je, kako doznajemo, predstavljena i u Barceloni i u Madridu, uz nemali interes i uz odjeke.
Ivan Thays, peruanski pisac, naglašava da je to knjiga "koju mu se u ovom trenutku najviše sviđa čitati" (http://notasmoleskine.blogspot.com/2007/02/el-retorno-de-filip-latinovicz.html). U oba grada knjigu je predstavio Predrag Matvejević, poznat i ondje kao pisac Mediteranskog brevijara, ali posebno najavljen kao autor Razgovora s Krležom.
I. Bešker
