ZAGREB - Vau, kakav život, kažem Damjani, veseloj i komunikativnoj ženi. Ona se smije i kaže da baš i nije izgledalo tako idilično prije 17 godine, 1995. Tada je Damjana Domanovac sa 25 godina u jednom danu odlučila promijeniti svoj život. Već četiri godine, od 1991., u svom rodnom Samoboru radila je kao matičarka u Općini.
I stalno se susretala s parovima koji su je zapitkivali: “Oprostite, jel’ znate možda gdje bih mogla kupiti ili posuditi lijepu vjenčanicu”, “Sigurno znate najbolje restorane za svadbu” ili “Imate li broj telefona nekoga tko bi nam na brzinu napravio pozivnice?”
Vjenčanja iz snova
- Nemam pojma - odgovarala im je Damjana. Vjenčanja je do tada uopće nisu zanimala. Ali, posao matičarke dao joj je ideju kako bi organizacija vjenčanja mogla biti dobar biznis. Odlučila je doznati odgovore na sva pitanja budućih mladenaca i organizirati im vjenčanje iz snova.
U to vrijeme, rat još nije ni završio, bogata vjenčanja bila su rijetka. Saloni vjenčanica mogli su se izbrojati na prste, birani materijali, haljine s potpisom nisu ni postojale, a kada bi netko izgovorio ‘cipele za vjenčanje’, svi su odmah znali da je riječ o groznim bež štiklama koje haljina obavezno mora prekriti. Pozivnice nisu baš bile u modi, a konfeti su bili uvijek isti - par bombona zamotanih u čipku. Kada je Damjana svojim roditeljiam objavila da odlazi iz Općine i otvara studio za organizaciju vjenčanja, njezina je majka bila u šoku.
Mama u šoku
- Nije mogla vjerovati. Samo je ponavljala: ‘Kako ćeš ostaviti siguran posao u Općini, pa to nitko živ ne radi’. Ali, ja sam odlučila. Jedna stranka me pitala znam li nekoga tko bi unajmio 12 kvadrata prostora u centru Samobora. Odgovorila sam - ja ću. I lijepo se iz Općine preselila na novo radno mjesto. Studio Damjana. Ja, stol i telefon. Sjedila sam u tom urediću od 10 do 20 sati.
Prvih mjesec dana nitko me po cijeli dan ne bi nazvao. Osim mame koja me zvala da pita jesam li gladna. A onda, prvi posao. Ušla je moja poznanica i u ruci je držala jedan konfet. Pitala me mogu li joj napraviti za par dana 200 takvih konfeta. Naravno da mogu, odgovorila sam isti čas. A pojma nisam imala. No frkala sam te konfete dan i noć i odradila prvi posao - priča Damjana.
Njezina tajnica Maja, koja s Damjanom radi godinama, za svojim se stolom smije se i dodaje: “Ne mogu se suzdržati. Kad se sjetim tog frkanja konfeta, bile smo neumorne”.
I tako je krenulo. Damjana je upoznavala krojače i šnajderice koje su šivale vjenčanice, postolare koji su izrađivali cipele, tražila najbolje materijale, proučavala modele, isprobavala sve vrste papira za pozivnice i zahvalnice, obilazila restorane, okupljala na probe razne bendove...
(...)
PRIČU O USPJEHU DAMJANE DOMANOVAC U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU
Manuela Šola Oršić (34) pokrenula je vlastitu agenciju Abrakadabra sa 26 godina u Zagrebu
'Osam godina PR čarolije u više od deset zemalja'
Nakon završenog fakulteta, Manuela Šola Oršić radila je na organizaciji različitih događanja i tada se prvi put susrela s event menadžmentom. Nakon nekoliko godina dogodio se prijelomni trenutak i morala je odabrati tvrtku za nastavak karijere. Nije se mogla odlučiti pa je krenula trećim putem: osnovala je svoju agenciju.
Tada je imala 26 godina, godinu dana bila je jedina zaposlenica Abrakadabre, kako je nazvala svoju tvrtku, a danas radi u nekoliko zemalja, ima tri tvrtke, više od 50 klijenata i 16 zaposlenih.
- Počela sam dovoljno rano da mi nije nedostajalo motivacije i entuzijazma, imala sam samo golemu želju i hrpu ideja. Uvijek mi je cilj bio da agencija bude najbolja u onom što radi - kaže Manuela. Smatra da je novac loš motivator i da se ne treba voditi samo željom za zaradom. Danas ima tri agencije: Abrakadabra Hrvatska, osnovana 2004., Abrakadabra Srbija, koja je s radom počela 2010., te agencija specijalizirana za društvene mreže Ping Pong, koju je otvorila lani s kolegama iz Abrakadabre. Prepoznavanje potrebe za agencijom specijaliziranom za društvene mreže pokazalo se kao pun pogodak: Ping Pong danas ima klijente u čak devet zemalja, od Njemačke i Austrije do Slovačke i Češke. (TEKST: L. Mindoljević)
OSTALE DVIJE PRIČE O USPJEŠNIM HRVATICAMA PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA