Što bi si jedan letački as koji ima osam tisuća sati letenja s više od 25 tisuća polijetanja i slijetanja mogao poželjeti za kraj svoje uspješne i bogate karijere?
Sveto Trifunović, 78-godišnji pilot, zaželio se od letenja oprostiti ove subote na proslavi stote godišnjice Aerokluba Zagreb u replici Penkalina aviona CAA-10. No, nisu mu dopustili. Iako su predsjednik i direktor kluba bili za to da Sveto bude počasni pilot, nadvladale su neke druge struje unutar kluba.
- Najstariji sam letač u ovom dijelu Europe i bila bi mi čast da se oprostim na taj način od letenja. Strast svakoga od nas je da bude test-pilot i da se približi putanji aviona koju je konstruktor zacrtao - kaže Sveto koji još uvijek ima i letačku dozvolu i zdravstvenu potvrdu da može pilotirati. No, svjestan je kako mu zbog godina i narušena sluha zbog letenja na klipnim avionima letačka dozvola nakon isteka 2010. više neće biti produljena. Stoga mu je let na Penkalinom avionu bio san.
Poučava mlade pilotiranju
Iako mu je žao što mu se ta velika želje neće ispuniti, ovaj je prekaljeni letač kao pravi sportaš stisnuo zube. Ponudio se da panoramskim letovima prevozi sve one koji to požele na velikom mitingu 28. kolovoza gdje se očekuje 40 tisuća ljudi.
Imati 78 godina i još uvijek ne samo letjeti, već i podučati mlade pilotiranju u pilotskoj školi Air Tractor na aerodromu u Lučkom čini se gotovo kao nemoguća misija.
No, jedan pogled na Svetu u to vas razuvjerava - vitalan, preplanuo, bistrog pogleda, čvrstog stiska ruke i zarazne energije čini se više bliže 60., nego 80. godini. U čemu je tajna?
- Sve vam je to u glavi - smije se pilot - uvijek sam raspoložen i nasmijan, volim se družiti s mladima i uvijek sam u nekom “moovingu”. Uz to nikada nisam pušio, a otkada sam prije šest godina razbio novi sportski automobil, alkohol nisam ni taknuo - objašnjava uz osmijeh čovjek čija je biografija i više nego impresivna.
Sve je počelo 1944. kada je doživio bombardiranje iz aviona. Kao mali prestrašeni dječak tada je odlučio da će “jednoga dana savladati te čelične ptice”. Prvom prilikom se upisao u pilotsku školu u Rumi, a Vojnu pilotsku akademiji završio je u Mostaru 1954. godine. Od 300 pitomaca poletio je treći u klasi i prvi poletio na lovačkom avionu u Puli. Od tada traje njegova ljubav i strast prema visinama jer, kako kaže, za njega je letenje poezija.
- Opustite se, nemojte smetati avionu, moja je omiljena uzrečica. Avion je tako savršena sprava da mu se možemo samo približiti u idealnoj putanji. Ako nemamo vještinu pilotiranja, možemo mu jedino smetati - poručuje ovaj letački majstor i ujedno najtrofejniji sportaš Aerokluba Zagreb. Trostruki je reprezentativac bivše države Jugoslavije - u aero reliju, preciznom letenju i akrobatskom letenju. Jedini je pilot koji je u svim tim disciplinama bio prvak bivše države.
U akrobatskom letenju bio je nenadmašan. Ono po čemu je bio najpoznatiji je figura naziva “Abrakadabra” - kad se pilot obrušava glavom prema zemlji vrteći se oko svoje osi. U povijesti akrobatskih letačkih natjecanja nikada nije plasiran ispod drugoga mjesta. Najveći sportski uspjeh mu je osvajanje Europskog prvenstva u aero reliju. Radio je i kao letačko osoblje u Hrvatskoj i Sloveniji i kao stručnjak tehničke pomoći obučavao pilote u Alžiru. Tri puta se u životu susreo sa smrću. Jednom je bilo upravo u Alžiru gdje mu je u potpunosti zatajio motor aviona.
Opasni trenuci u karijeri
- Nikad nisu otkrili o čemu se radilo, a ja sam sumnjao u sabotažu. Drugi put sam lovačkim avionom morao sletjeti izvan terena i sa 215 kilometara na sat dodirnuo tlo, dok me treći puta nesreća zadesila na snimanju filma “Rat i sjećanja” - prisjetio se Sveto. koji je bio i uspješan filmski kaskader. Kamera je zabilježila njegove pothvate u filmovima “Vjetrovi rata”, “Rat i sjećanja”, “Veliki bijeg” i “12 žigosanih”. Od priznanja Republike Hrvatske obučio je 67 pilota leteći na 36 različitih tipova aviona.
Uz to, kad je počeo Domovinski rat stavio se 1991. godine na raspolaganje Glavnom stožeru Hrvatske vojske, ali su ga odbili riječima kako raspolažu respektabilnim brojem obučenih pilota i zrakoplovno tehničkog osoblja.No, Sveto nikome nije zamjerio. Najveći su mu ponos njegova djeca, koju je dobio u braku s Anom Račić, rođakinjom slikara Josipa Račića.
Odgojio svjetskog prvaka
Kći Tamara je spisateljica, a sin Želimir također pilot, inženjer zračnog prometa i instruktor profesionalnih pilota.
- Velika je stvar odgojiti svjetskog prvaka, a moj sin je to u preciznom slijetanju - ponosan je Sveto, čiji unuk također kreće stopama svog oca i djeda. Devetogodišnji Tomislav već ima 11 sati leta na avionu, a svu ušteđevinu stavili su mu na štednju ako jednoga dana želi završiti pilotsku školu. Bitno je jedino da ima meku ruku.
- Talent je presudan. Ima onih koji veslaju, a letenje je balet. To je stapanje, prestajete disati i spajate se s avionom. Dobar se pilot prepoznaje po mekoj ruci - poručio je majstor koji je znao letjeti i metar iznad zemlje i to - naglavce.
Neopisiv osjećaj
- Zbog toga mi je jedan od inspektora dao zabranu da više nikada ne smijem akrobatski letjeti. Nisam ga poslušao - smije se čovjek koji ima više od stotinu pehara i medalja. Sve ih čuva u osobnom muzeju u svojoj obiteljskoj kući u Samoboru u prostoriji koju je nazvao Pilotska soba. Planova za budućnost ima mnogo, život mu se neće zaustaviti prestankom letenja. Puno je lijepog i tužnog u letačkom životu, ali ništa ne može nadomjestiti onaj osjećaj kad se avion vine u plavetnilo.
Sveto poziva sve one koji žele vidjeti spektakl i savršenu suradnju čovjeka i aviona da dođu sutra na aerodrom u Lučko u Zagrebu, gdje od 14 do 18 sati traje letački program u povodu velike, stote obljetnice Aerokluba Zagreb.
Pjesma za prijatelje
Već godinama piše poeziju, te je tako napisao i pjesmu “Dar Velebitu”, posvećenu kolegama koji su život izgubili u padu Cessne na Velebitu početkom prošle godine. U njoj su bili Miljenko Miki Bartolić, Zvonko Klek, Aleksandar Saša Walter i Gerd Govejšek - veliki ljudi i sjajni kolege, prema Svetinim riječima.
DAR VELEBITU
Poletješe orlovi naši,
na svoj
posljednji let,
nisu ni slutili da će
na Vaganskom vrhu
sletjeti zauvijek
Sletješe naše ptice
raširenih krila,
na sjevernoj strani
Velebita
sudbina je bila
Vašim životima
uljepšali ste Velebit
cvijetom plave boje
s mirisom tuge
na naše heroje
Nad Velebitom
u zračnoj struji
kruže
orlovi plave boje
čuvaju gnijezda
naših ptica
da tamo
vječno postoje
Plešu i dalje
bura i jugo
prenose mirise
vaših života
s laticom cvijeta
plave boje,
trajna su sjećanja
na naše kolege
letačke heroje
