U briljantnoj socio-kulturološkoj opservaciji postanka punka i Sex Pistolsa”Engleski snovi”, njezin autor Jon Savage, s vremenskim odmakom od petnaestak godina, zapisao je kako s “isječak iz emisije Today izgleda kao jedan dugi trenutak vizualnog gubitka kontrole nad situacijom”.
Stanković, naravno, nije “izgubio kontrolu nad sobom” i izazivao Let 3 na još provokacija, kao što je to sa Sex Pistolsima činio Grundy. Naprotiv, normalno je razgovarao s Mrletom i Prljom, tretirajući ih kao ozbiljne sugovornike, no “letovci” su radije izvodili nepodopštine i nešto malo prostačili.Stanković nakon ispaljivanja čepova prekinuo emisiju
Očekivati da Let 3 budu pristojni i ozbiljni otprilike je realno kao i ne očekivati provokaciju od Monthy Pythona. Dakle, Let 3 su ostali dosljednji samima sebi i radije “diverzijom” srvrnuli pažnju na sebe i sudsku presudu koju su zaradili negoli se iskazali kao ozbiljni sugovornici. S druge strane - bilo sve skupa režiramo ili ne - ništa se dramatičnog nije dogodilo. Gole guzice svako malo osvanu u nekoj TV-emisiji, pa nikome ništa. Usto, čep u anusu - moglo bi se i tako rezonirati - zaustavlja sraćku, dok fašistički i ustaški pozdravi s pozornica i stadiona proizvode sranje. I to veliko. No, ako se oko fašistoidnih ispada pravna država, mediji i dio stanovništa prave ludima,onda bi se trebali praviti barem podjednako ludima i kad su posrijedi karnevalske “huncutarije” Leta 3 koje samo Don Kaćunku i njemu sličnima mogu biti moralno neprihvatljivima i opasnima. Let 3 s čepom u anusu samo testiraju stvarne slobode i granice demokracije u kojoj živimo, ma koliko to nekome bilo neukusno ili degutantno.
Na koncu je posljedica bila televizijska emisija – bio prekid insceniran ili ne - koja bi, iako većim dijelom dosadna, mogla, barem kratkoročno, imati kulturološki domet gostovanja Sex Pistolsa na Thames TV daleke 1976. godine. Čovjek bi očekivao da se sličan moment u TV-povijesti, čak ni kod nas, više ne može dogoditi.
Ipak, Let 3 i Aleksandar Stanković pokazali su nam da su slični momenti i danas mogući, a sve skupa, iako nije bilo posebno duhovito, ionako je bilo mnogo manje degutantno od raznih emisija i stavova s “dalekovidnice”, odnosno “katedrale duha” 90-ih, a koji su degenerirali dio hrvatskog stanovništva.
Aleksandar Dragaš
