Mali, žuti! - vikala su na Lianga Chena braća Delonga prije nego što su ga počeli zvjerski šaketati, a kasnije i cipelariti u liftu nebodera u pitomoj Domagojevoj ulici, u mirnom zagrebačkom kvartu.
Ta rečenica braće Delonga njihov je stav i, dakako, nije stav društva. Nije stav većine. Napad se dogodio prošlog tjedna, a zbog njega su braća zaradila brojne prijave: za nanošenje teške tjelesne ozljede, za rasnu i drugu diskriminaciju, za ubojstvo iz nehata, za nasilničko ponašanje…
Mirko je bio duša od čovjeka
Zreli odrasli ljudi Mario (37) i Boris (32 ) napali su Lianga Chena (27) te kasnije i njegova punca Mirka Bratića (60), čije srce nije izdržalo to silno uznemirenje. Mirko, duša od čovjeka, kako kažu susjedi, nakon napada, a prilikom policijskog uviđaja, u jednom se trenutku onesvijestio i umro.
- Osim alkohola u žilama, što ih je u njihovoj nutrini motiviralo na taj čin? - pita se Maja Bratić Chen, Liangova supruga.
Simpatičan dečko iz kvarta
Susjedi su svjedočili Maji o razdvajanju napadača od Lianga:
- Kažu da je to bilo strašno, da su ih jedva razdvojili, da su bili kao dvije zvijeri. Ne znam zašto? U novinama piše da su prije bili mirni. Zašto su sada morali pokazati to svoje drugo lice? Zbog njih sam ostala bez oca - govori nam Maja tronuto.
Različitosti se privlače. Dok primitivne umove i skučene duše raduje začahurenost u svoj etnos, oni široka srca osjećaju i razmišljaju drukčije. Maja Bratić Chen i Liang Chen već su šest godina u vezi i godinu dana u braku.
- Upoznali smo se u kvartu. Ja tu živim trideset godina, od rođenja, a on tu ima restoran. Uvijek mi je bio simpatičan, a privukao me taj njegov osmijeh i baš te njegove oči, pogled. Ono što je nekima poticaj za nešto ružno, mene je privuklo. Kao dečko bio je jako pristojan, tjedan dana smo izlazili na kavu a da se nismo ni poljubili - prisjeća se Maja početaka veze sa sadašnjim suprugom.
U Splitu su ga svi voljeli
Majini roditelji, sestra, uža rodbina i prijatelji prihvatili su Lianga sa simpatijama. Nitko u tom krugu nije pitao zašto baš on. Zaručili su se 2009., na Božić
- Izabrao je baš Božić, koji oni ne slave, ali znao je koliko meni znači. Meni je to najdraži blagdan. Oženili smo se godinu dana kasnije - prisjeća se Maja.
Liang u Zagrebu živi već desetak godina. Kada su njegovi došli u Hrvatsku, prvo su živjeli u Osijeku, zatim su u Liangovim važnim formativnim godinama živjeli u Splitu. To je bilo presudno za njegov naglasak, kao i za usvajanje pojedinih riječi i dalmatinskog stila govora. Liang i dandanas govori “asti srce!”, “asti sto!”, kaže pjat (tanjur), šugaman (ručnik), perun (vilica)…
- U Splitu sam živio četiri godine. Bilo mi je lijepo, ali zbog posla smo došli u Zagreb - rado se Liang prisjeća Splita.
- Je li bilo primitivnih ispada u Splitu ili agresije? - pitamo ga.
- Ne, ovo je prvi put da mi se tako nešto dogodilo. U Splitu sam išao u školu i svi su bili susretljivi, i profesori i učenici. Znali su me ljudi koji put krivo pogledati i malo zezati, ali to je sitnica… - prisjetio se Liang. On se naučio nositi s dobacivanjima tako da na njih ne reagira, a ta dobacivanja više uznemiravaju njegovu suprugu Maju.
‘Sinu želim miran život’
Bilo je poznanika, prisjeća se Maja, koji nisu izdržali a da je ne pitaju: zašto on?
- Zašto ne? To je jedini moj odgovor. Jesam li doma dovela nekog razbojnika, drogeraša? Dovela sam nekoga tko me privukao, s kim se slažem. I uvijek nas je zanimalo kako će izgledati dijete iz miješanog braka dviju rasa. Već je u bolnici bio drukčiji pa ga je sestra zvala ‘egzotik’. Valjda je pokupio najbolje što je mogao i od jedne i druge rase. Nadam se da ubuduće neće imati nekih problema. Jedino što želim je da ima miran život i da ga nitko ne dira - kaže Maja.
Maja Bratić i Liang Chen vjenčali su se u katoličkoj crkvi. Njegovi roditelji nisu imali ništa protiv, a Maji je to bilo jako važno.
- Liang sada ide sa mnom i na ponoćku. Njegovi su također došli u crkvu na vjenčanje, a sina smo krstili. Mogu vam reći da mi je sasvim lijepo živjeti s njima, oni su ljudi široke duše. Pomognu nam koliko mogu, a jako puno rade, izuzetno su vrijedni. Ne znam zašto nekim ljudima smeta druga boja kože.
Majin otac Mirko umro je braneći svog zeta Lianga, Kineza, građanina RH.
Maja bi, kaže, voljela da ljudi u njenom ocu nađu uzor, da njegova smrt potakne druge, pogotovo roditelje da odgajaju djecu u toleranciji.
