ZAGREB - Pijesak pod nogama, fijuk vjetra, glazba milijun zvukova velegrada i urlikanje avionskih motora njena su svakodnevica. Kad ljudi čuju što radi, automatski joj zavide iz petnih žila i uskočili bi u njene cipele istog trenutka.
Druga strana medalje
Zagrepčanka Anja Mutić (37) piše za niz publikacija kao što su Lonely Planet, Wall Street Journal, Conde Nast Traveler i Washington Post i putuje po cijelom svijetu istražujući ono što neki od nas toliko silno žele, a možda nikada neće vidjeti.
- O, da, svi misle da imam posao iz snova - smije se Anja. - Istina je, spojila sam svoju strast s profesijom i mogu od toga živjeti. U današnjem svijetu kada ljudi rade kako bi preživjeli ili otplatili kredite, presretna sam što sam uspjela ujediniti te dvije stvari. Ali ima i onaj drugi dio priče. Nije to za svakoga. Moraš biti jako, jako prilagodljiv, imati puno energije, biti spreman svaki dan se probuditi negdje drugdje.
Ponekad ne znaš gdje si, gdje se uopće pali svjetlo, to je zbunjujuće. Nije lako svaki da se iznova pakirati i kretati na put - priča ova Zagrepčanka i dodaje kako ljudi vole romantizirati ideju o njenom poslu. Najčešće zamišljaju kako biti putopisac znači ispijati koktele na nekoj egzotičnoj plaži. I ne raditi baš ništa. To je daleko od istine, jer Anja se itekako naradila kako bi danas imala ovakav posao i godinama maštala da putuje umjesto da sjedi za uredskim stolom.
Rasplinute iluzije
No, kako je uopće postala putnica koja piše i pisac koji putuje? Sa 18 godina Anja je otišla u Veliku Britaniju gdje je studirala filozofiju i komparativnu književnost. Nakon četiri godine završila je u Sjedinjenim Državama, a 1999. se preselila u New York.
Radila je u izdavačkom sektoru i mislila kako će čitati tuđe rukopise i otkrivati nove literalne zvijezde. No, iluzije su joj se vrlo brzo rasplinule kad je shvatila da ne želi sjediti za uredskim stolom osam sati dnevno. Nije ni sama znala što bi, kad je jedne nedjelje listala oglasnik u New York Timesu. Naletjela je na oglas za urednika online izdanja vodiča Rough Guides i to je bilo to.
Izabrala Brooklyn
- Valjda se i svemir udružio da mi pomogne. Prijavila sam se na oglas, iako nisam imala pojma o programskom jeziku HTML-u koji je bio naveden kao obavezno znanje. Kupila sam knjigu i u dva dana pročitala sve o HyperText Markup Languageu kojim su pisane sve web stranice da budem spremna za intervju. Dobila sam posao i ušla u svijet putovanja - priča Anja. No, i dalje je sjedila za stolom i s čežnjom čitala i lektorirala on što su drugi pisali sa svih strana svijeta. I onda joj se nakon tri i pol godine otvorila prilika.
- Jedan freelance pisac dao je otkaz i ja sam uvjerila urednika da sam ja ta osoba koja može preuzeti putopis. Na prvo putovanje krenula sam u jugoistočnu Aziju - Laos, Kambodžu i Vijetnam. Bila je to prava avantura. Ali nisam požalila niti jedne sekunde - kaže ona. Nakon dvije godine prijavila se za posao u Lonely Planetu, koji je zapravo vrlo teško dobiti.
- Prvo moraš proći test. Izabrati nešto o čemu bi pisao, napisati sve o tome mjestu - od kulture i izlazaka do prikaza detaljne mape. Ja sam izabrala njujorški kvart Brooklyn, jer sam tamo živjela i - prošla. No, to nije automatski značilo da imam posao. Uvijek i iznova se moraš prijavljivati. Ima nas puno kvalificiranih i to je neprestna borba - kaže ona.
Prva knjiga koju je napisala za Lonely Planet bila je o Hrvatskoj. Kako se uvijek piše u paru, suatorica joj je bila Vesna Marić iz Mostara, s bazom u Londonu. Anja je pisala o Istri, Kvarneru, Slavoniji i Zagorju. Nakon dobro odrađenog posla slijedili su Buenos Aires, Bolivija, Čile...
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA