Zagrebački hostel Swanky Mint, smješten u samom centru grada, u Ilici 50, nedavno je osvojio prestižnu nagradu Hoscar za najbolji hostel u Hrvatskoj u 2015. godini. Nagradu dodjeljuje mega agencija Hostelworld, riječ je o atraktivnoj nagradu koja postoji već 14 godina, a dodjeljuje se za različite kategorije: najbolji hostel na svijetu, najbolji hostel na kontinentu, najbolji hostel u dotičnoj zemlji... Swanky Mint ponio je naslov najboljeg hostela u Hrvatskoj što 33-godišnjem vlasniku Andriji Pirnatu itekako laska.
Zdrava konkurencija
“Mi smo već bili u top tri hostela po izboru Hrvatske turističke zajednice, pa je žiri za najboljeg izabrao hostel u Zadru. Ova nam je nagrada važna jer je ne dodjeljuje žiri, nego sami gosti u ‘review’ rubrici, dakle, rubrici dojmova. Gosti daju najbolje preporuke i zato je to važno”, kaže Andrija.
Swanky Mint otvoren je prije tri godine, dakako, prije toga vlasnik je kao strastveni backpacker obišao hostele po Europi i svijetu.
Foto: Neja Markičević/EPH
“Riječ swanky znači ‘fensi’, otmjeno, ali na nekakav cool urbani način, to bi bio prostor koji pomalo provocira klasičnu ulaštenost. A mint znači pogon, tvornica, zato što je ovo nekad i bila prva bojadisaonica i parna kemijska čistionica u Zagrebu koja datira iz 1888. godine”, opisuje Andrija.
Iz ruševnog kompleksa mladi poduzetnik Andrija Pirnat, u investiciji teškoj oko dva i pol milijuna kuna, napravio je izuzetno atraktivnu i održivu poslovnu priču.
Nakon završene srednje škole počeo je putovati kao backpacker po hostelima i kampovima i uočio je da u Zagrebu nema dovoljno hostela. Stoga je 2010. godine na zagrebačkom Črnomercu otvorio Swanky Crib (otmjena gajba), mali hostel u jednom stanu koji je danas pretvoren u “student house”, mini studentski dom za strane studente. Te godine su bili 12. hostel u Zagrebu; danas ih je više od četrdeset.
Foto: Neja Markičević/EPH
“Zagreb je još uvijek tranzitni, sezonski grad i godišnja popunjenost nam je 45 posto. To još uvijek nije atraktivno velikim hostelskim grupacijama da uđu na tržište jer oni žele zicer matematiku. Iako bi nam bili direktna konkurencija, bilo bi dobro da dođu jer dobro definiraju tržište te agresivno i dugoročno promoviraju destinaciju. Mi jesmo uspješni mikro poduzetnici, ali smo još uvijek velikim dijelom entuzijasti”, kaže Andrija. Primjerice, veliki europski gradovi poput Milana - koji uopće nije backpackerski grad - ima popunjenost veću od 65 posto godišnje. Jer je destinacija moćna, prepuna sajmova i festivala koji privlače ljude.
Bar za domaću ekipu
“Ili recimo Amsterdam, njima je stalno osmi mjesec”, nasmijao se Andrija. “Amsterdamski hosteli skuplji su od hotela s tri zvjezdice. Zašto? Jer dobri hosteli imaju ovo slovo ‘s’, koje označava englesku riječ ‘social’ društvenu komponentu. To znači da posjetitelj ne želi sterilnost, on želi animacijski, društveni doživljaj, da osjeti grad u koji je došao, a ne da samo prespava”, iznosi Andrija.
Upravo zato njegov tim nudi niz animacijskih paketa, uz rakiju za dobrodošlicu, gosti mogu dobiti ‘Swanky bracele’, narukvicu s kojom ulaze u ponajbolje zagrebačke klubove. Usto, ovaj atraktivni hostel u nekadašnjem industrijskom pogonu ima i bar u koji zalazi i domaća (zagrebačka) ekipa. To veseli obje strane; i lokalne ljude koji žele upoznati strance i strane goste koji žele osjetiti domaći štih. To je, kaže, vlasnik, odlična sinergija.
Hostel ima kapacitet za 50 osoba, tu su spavaonice popularno zvane ‘dormice’, privatne sobe i tri studio-apartmana. Prostor su izuzetno atraktivno osmislile i uredile dvije mlade arhitektice Irena Vojnović i Ana Bilen.
Foto: Neja Markičević/EPH
“Interijer je pun detalja. Tu smo našli puno starih strojeva, recepciju smo, primjerice, napravili od stare plisir mašine, to je pegla od dvije tone. Imamo i parni stroj, imamo stare centrifuge od kojih smo napravili stolove na terasi. Ana i Irena su implementirale moje ideje i primijenile ih unutar prostora. Građevinski radovi su trajali šest mjeseci, cijelu zgradu smo renovirali, curio je krov, sve je bilo u derutnom stanju”, kaže Andrija. Kredit je digao preko poslovne banke, a Grad Zagreb i Ministarstvo turizma sufinancirali su, preko raspisanih projekata, dio kamatne stope i na taj način motivirali mikro poduzetništvo.
“Ekonomski može biti isplativo, ako se pametno radi. Ljudi danas griješe misleći da je stvar samo u iznajmljivanju. Ne, u priči moraš biti sto posto, moraš zavrtjeti energiju i dati program i sadržaj. Sama ideja nije dovoljna”, iznosi vlasnik. U njegovom projektu sedam je stalno zaposlenih ljudi, plus honorarno angažiraju i studente. Hvali svoj tim i naglašava da je osoblje bitno, posebice čistačice.
“Svoje djelatnike šaljem da putuju svijetom i prate trendove. Reklamiramo se ponajviše na internetu, najviše novca ide na Trip Adviser, pa Hostelworld i Facebook. Odnedavno smo krenuli i na Google Ad”, kaže vlasnik.
Njihova ciljna skupina u prosjeku ima između 25 i 35 godina, no raznolika je. Prošle godine, primjerice, posjetio ih je 82-godišnji umirovljeni profesor iz Kanade, stari backpacker koji je skitao Europom, pa je tako posjetio i Zagreb.
Trebaju nam dobri festivali i eventi
Vlasnik hostela Andrija Pirnat smatra da im nijedna nestabilnost ne ide na ruku i ljulja ionako krhko gospodarstvo.
“Turizam je izuzetno osjetljiv. Stranci vam sve prate, od toga koliko nam je trebalo da dobijemo premijera do prosvjeda s ustaškim povicima. Nama koji želi raditi, to ne ide na ruku. Kad se dogodio bombaški napad u Parizu, sve je zamrlo, tjedan dana nitko nije došao. Backpackeri inače kruže gradovima i ako se nešto dogodi, ostanu gdje jesu i prate kuda će dalje. A nama, umjesto negativnih povorki, trebaju dobri festivali, posebice jaki glazbeni eventi koji privlače ljude. Nestabilnost nam ne ide na ruku”, otvoreno će Andrija.
“Polažemo nade i u novi zagrebački aerodrom. Svaka dobra inicijativa donosi pomoć bilo kakvoj poslovnoj priči. Planovi? Još jače spojiti domaću poljoprivredu i turizam, pa svi gosti žude za home-made proizvodima, trebamo s tim stvarima jače na tržište”, kaže zagrebački dečko. ( A.B.)