ZAGREB - Ovo malo dohotka što mi ovdje imamo, to je mojoj djeci njihov otac dao. Momentalno su se naše okolnosti pogoršale pošto je Albert svoj imetak u Njemačkoj izgubio odkad je Hitler došao na vladu...”, pisala je 1935. godine iz Züricha Milena Marić-Einstein svojim kumovima Sidoniji i Đoki Gajinu u Novi Sad.
To je jedno od tridesetak sačuvanih pisama što ih je velika ljubav i prva žena Alberta Einsteina napisala svojim kumovima, a koja su nedavno objavljena u knjizi dr. Drage Njegovana “Mileva Marić-Einstein: Dragi moji kumovi” (izdavač Prometej iz Novog Sada).
- Ova pisma važna su jer otkrivaju kakav je život vodila Mileva Marić-Einstein posljednjih desetak godina života u Zürichu, gdje je živjela usamljena i siromašna brinući se o bolesnom sinu Eduardu. Ta se pisma od 2006. godine čuvaju u Muzeju grada Novog Sada, a ranije su bila vlasništvo Đorđa Krstića koji ih je dobio od bračnog para Gajin - rekao nam je u telefonskom razgovoru dr. Drago Njegovan, muzejski savjetnik u Muzeju Vojvodine u Novom Sadu.
Zagrebačka učenica
Milena Marić-Einstein rođena je 1875. godine u dobrostojećoj srpskoj obitelji u mjestu Titel u Bačkoj, tada komandnom mjestu Vojne granice Habsburške monarhije.
Uvidjevši da se sprema ukidanje Vojne granice, njezin otac Miloš Marić napustio je vojničku i posvetio se činovničkoj karijeri koja ga je 1892. godine dovela u Zagreb. Mileva Marić, koja je svoj izvanredni talent za matematiku i fiziku počela iskazivati kao trinaestogodišnjakinja, u Zagrebu je pohađala Veliku gimnaziju (danas Gornjogradska gimnazija).
Djevojčici se izgubio trag
- Restriktivno zakonodavstvo Austro-Ugarske monarhije prema školovanju djevojaka u gimnazijama i fakultetima zadali su muke Milevi i njezinom ocu. Ipak, uspjeli su upisati je kao privatnu učenicu u Veliku gimnaziju. Iduće školske godine dozvoljeno joj je da javno sluša i predavanja iz fizike, a oslobođena je i plaćanja školarine. Ipak, u Zagrebu nije maturirala jer je njezin otac Miloš želio da ona studira u Švicarskoj pa joj je omogućio da četvrti razred srednje škole završi u Bernu - ispričao je Njegovan.
Mileva Marić u ljeto 1896. upisala je Medicinski fakultet u Zürichu, ali se u jesen prebacila na studij matematike i fizike na Švicarskom federalnom tehnološkom institutu (ETH). Bila je tek peta žena koju je primio ETH. Jedan od kolega tada 21-godišnje Mileve bio je i Albert Einstein , 17-godišnji Židov iz njemačkog grada Ulma. Dvoje mladih se zbližilo već prvih mjeseci studija, a ljubav se razvila u proljeće 1897. godine. Zaljubljeni Albert želio se 1900. oženiti Milevom, ali je odustao zbog protivljenja majke Pauline.
- No, ljubav između Mileve i Alberta nastavila se. Iz te ljubavi u siječnju 1902. na svijet je negdje u okolici Novog Sada došla djevojčica Lieserl koju je Mileva odmah dala na usvajanje. Djevojčici se nakon dvije godine izgubio svaki trag - rekao je Njegovan.
Da su Mileva i Albert imali izvanbračnu kćer, saznalo se tek kada su 1992. objavljena njihova ljubavna pisma. Prema nekim teorijama, Lieserl se razboljela od šarlaha i umrla, ali nikad nije nađena njezina smrtovnica.
Ljubavne afere
Mileva je u međuvremenu diplomirala, a Albert i diplomirao i doktorirao te dobio posao u Saveznom uredu za patente u Bernu kamo su se preselili. Unatoč protivljenju njegove majke, Albert i Mileva vjenčali su se 1903. te dobili dva sina, Hansa Alberta (1904.) i Eduarda (1910.). Prije Prvog svjetskog rata, Einsteinovi su neko vrijeme živjeli u Pragu, a zatim se su se 1914. godine preselili u Berlin.
No, njihov brak bio je ozbiljno narušen Albertovim ljubavnim aferama. Albertova veza sa sestričnom Elsom Löwenthal presudila je braku s Milevom pa su se Einsteinovi rastali 1919. Mileva i sinovi teško su podnijeli rastavu, no Albert se obvezao kako će njima predati Nobelovu nagradu, ako je ikad dobije. Kada je 1922. uistinu dobio Nobela, novčani je dio velikim dijelom darovao Milevi koja je tim sredstvima kupila nekretnine u Zürichu gdje se preselila sa sinovima. Hans Albert postao je inženjer, oženio se i imao dva sina dok je Eduard tijekom studija medicine obolio od shizofrenije.
Obiteljska ostavština
Kada je 1933. počeo progon Židova u Njemačkoj, Einstein je emigrirao u SAD gdje je 1938. stigao i njegov stariji sin Hans Albert s obitelji. Mileva je ostala u Zürichu s bolesnim Eduardom, izdržavajući se instrukcijama iz matematike i klavira.
Često se dopisivala s kumovima Gajin koji su joj povremeno slali novac prikupljen od stanarine s njezinog i imanja brata joj Miloša koji se nikad nije vratio nakon Prvog svjetskog rata. Posljednji put boravila je u Novom Sadu 1938., bezuspješno pokušavajući srediti obiteljsku ostavštinu.
Mileva Marić-Einstein, tajanstvena žena u sjeni genija, nikad nije realizirala svoje znanstvene ambicije: zaboravljena, siromašna i usamljena umrla je u Zürichu 1948. Neki autori, poput Dennisa Overbyea u k njizi “Zaljubljeni Einstein”, tvrde kako je Mileva bila talentiranija matematičarka od Einsteina koji je, navodno, prijateljima priznao kako mu žena pomaže u rješavanju matematičkih problema. U Novom Sadu postoji inicijativa za osnivanje Muzeja Mileve i Alberta Einsteina.
Praunuk violinist
- Einstein je s Milevom i djecom boravio u Novom Sadau 1905., 1907. i 1913. godine. Ima svjedočanstava kako je tijekom 1933., prije odlaska u SAD, viđen u Novom Sadu, ali za to nemamo čvrsti dokaz. U Muzeju grada Novog Sada čuvaju se predmeti koji su pripadali ili su vezani za Einsteinove, poput Milevina fotoparata iz 1914. te Albertove lule iz 1905. koju je poklonio tadašnjem puncu Milošu Mariću - ispričao je Njegovan, dodavši kako je za osnutak Muzeja zainteresiran i Paul Einstein, Albertov i Milevin praunuk.
- Paul Einstein, koji živi u Francuskoj, poslao mi je pismo u kome je podržao ideju o Muzeju. Taj bi Muzej trebao biti smješten u kući obitelji Marić u Novom Sadu kada se riješe imovinsko-pravni problemi - kaže dr. Njegovan.