Nela Sršen: I sama sam bila na granici smrti. Ključ je sebi priznati vrijednost vlastitog života

Hrvatska liječnica u Padovi, članica tima za transplantaciju jetre u tamošnjoj Sveučilišnoj bolnici, dr. Nela Šršen napisala je knjigu koju ni zdravi ni bolesni ne bi trebali ignorirati. Iskusna doktorica, nekoć i sama teško oboljela pacijentica, o zdravlju i bolesti progovara holistički, tražeći uzroke somatskih problema u - mislima i duši pacijenta.

Neobičan pristup temi od jedne kirurginje. “Rak na duši” amalgam je autobiografskih priča, medicinskih savjeta i priručnika samopomoći.

Stručna, a intimna studija o tome kako ne dobiti ili kako pobijediti rak. Sršen je zapravo na tim stranicama ispisala krajnje iskrenu i osobnu, zanesenu odu životu. Oboljelima, a i zdravima, ta bi knjiga mogla biti putokaz k zdravlju. Bolest na kraju može biti i - pozitivno životno iskustvo, poručuje dr. Sršen.

“Bolest jest ‘iskustvo’, manje-više dugo, bolno i invalidizirajuće, često progresivno s neizbježnim ‘sakaćenjem’ tijela i duha, što potiče na generalnu reviziju. Dramatične i tragične životne situacije se spoznajom, unutarnjim otkrivanjem sebe mogu transformirati u ljubav koja je, dokazano, apsolutno najjače ‘oružje’ postojanja.”

Promjena pristupa

Doktorica među ostalim piše: “Postalo mi je dovoljno slušati pacijente kako govore o sebi da shvatim jesu li stvarno odlučili ozdraviti.” U razgovoru pojašnjava: “Govorim o empatiji. Poistovjetiti se s pacijentom znači zajedno naći najbolje rješenje, aktivirajući pri tome njegov unutarnji mehanizam ozdravljenja.

Evo dva recentna primjera: Jedan dragi gospodin stiže u kolima hitne pomoći, premješten iz jedne bolnice u moju kliniku. U kritičnom je stanju te je potrebna hitna valutacija i transplantacija jetre. Mjesecima je bio nepokretan u krevetu, bubrezi su mu otkazali. Polako sam nastojala da pacijent bude protagonost i aktivan sudionik liječenja, dovodeći ga u situaciju da zajedno odlučujemo o terapiji.

Nakon mjesec dana izišao je iz bolnice, a sada, nakon tri mjeseca, dok čeka transplantaciju, parametri su mu se toliko poboljšali da je skinut s liste, a prije je imao priotet.

Ništa se posebno od terapije nije promijenilo od one u bolnici u kojoj je bio u odnosu na onu u mojoj klinici. Ali, promijenio se njegov pristup bolesti, svijest prema svojem tijelu. To je bila najbolja terapija!

Samo pozitiva

Drugi je slučaj mlade djevojke. S obzirom na to da je bila mlada, bilo je nešto lakše jer nije opterećena ni zasićena životnim iskustvima. Kritična, s poremećenom funkcijom jetre, dolazi na valutaciju i eventualno stavljanje na listu za transplantaciju. Njena je bolest autoimune prirode…

S njom je trebalo razgovarati, dati joj mogućnosti da se otvori, diskutirati s njome modelirajući negativne misli u stvaranje konstruktivnih, stimulirati je da analizira svoje emotivne i afektivne devijacije te da shvati zašto njen imunološki sustav napada vlastiti organ. Nalazi te pacijentice sada su dobri, a novac umjesto za plaćanje transplantacije ona danas želi investirati u željeni studij kako bi ostvarila svoje životne projekte.

Bit u povjerenju

Ono što sigurno ne želi je provesti više ijedan dan u bolnici! Naglašavam, terapija s kojom je stigla u kliniku nije se mijenjala. Ona je promijenila način razmišljanja te je, što je posebno važno, shvatila vrijednost i dragocjenost života!”

Pacijentima poručuje: “Zatvori Google, otvori svoj duh”, “Ne sumnjaj, ne provjeravaj”... Koliko krive ili negativne informacije o bolestima i ozdravljenju koje “googlamo”, slušamo od poznanika, čitamo po novinama mogu obeshrabriti duh? “Previše informacija, što točnih, što manje točnih, stvara konfuziju, povećava strah i nesigurnost pacijenta, što nije dobro.

Udaljavaju nas od istinskog izvora ozdravljenja - nas samih! Kako spominjem i u knjizi, najbolji je liječnik onaj koji pruža i prenosi povjerenje.

Tada će i terapija biti djelotvorna, uz dozu samopouzdanja i pozitivnih misli. Sve to daje dobru garanciju za ozdravljenje.”