Nekad su naša dječica po jadranskim plažama trčala gola, nesputana, vesela i slobodna. Trend razgolićene djece nagovijestila je i legendarna Coppertoneova reklama iz 1953. godine s preplanulom curicom kojoj pudlica povlači gaćice i tako otkriva golu, bijelu guzu.
No danas je priča posve drugačija. Čak i oni najmanji, još u pelenama, na plaži imaju svoj ljetni outfit. Većina roditelja s kojima smo razgovarali nije pretjerano oduševljena idejom da svoje mališane na javnim plažama pušta da se kupaju i igraju bez odjeće.
Razlozi su različiti, od higijensko-zdravstvenih i rizika od ozljeda, do straha od pedofila koji djecu promatraju kao seksualne objekte. Strah od pedofila koji bi na plaži mogli biti fokusirani na njihovu razgolićenu djecu danas je, nažalost, preokupacija mnogih roditelja.
Krcate plaže
- Prošle godine na Krku u Malinskoj ugledala sam dvije malo starije curice kako gole uživaju u igri na plaži. Kako i sama budnim okom pratim svoje dvoje djece u moru, nekoliko trenutaka kasnije primijetila sam negdje iz prikrajka nekog čovjeka koji ih snima. Taman kad sam htjela reagirati i upozoriti ga na to što radi, djevojčice su počele vikati prema njemu: tata, tata! Dobro je što sam oklijevala na par trenutaka jer bih se osramotila - govori nam mama Almira, koja je i sama majka dvoje djece, Alana (6) i Tese (7).
Njezina djeca na javnim plažama kupaju se u kupaćim kostimima, i to već od malih nogu.
- Nisam toliko stroga da se moja djeca moraju skrivati dok se presvlače na plaži, ali ne volim kad hodaju okolo bez odjeće. Kad smo sami na plaži, to mi je OK. Ali tamo gdje je više ljudi, nekako sam u strahu od kamera koje svatko danas nosi na plažu, a drugi razlog je higijena, kada sjednu u pijesak, teško ga je očistiti, ne mislim da su nam plaže toliko čiste.
Žao mi je što je takvo vrijeme došlo, da nam djeca ne mogu biti slobodnija, ali to je naprosto tako - dodaje zabrinuta Almira.
Slično razmišlja i Kristina, majka Paule (7) i Lovre (7), koja također ne podržava trend malih golaća na plaži. - Moji blizanci još otkako su imali godinu i pol nose kupaće kostime. To smo im nametnuli kao normalno, uostalom, vide i nas odjevene, pa s tim nikad nismo imali problema. Moja Paula već nosi i gornji dio. To joj je fora, osjeća se odraslijom, a meni ne smeta - kaže Kristina te dodaje da joj je pustila na volju.
Zbog straha od pedofila pelene za kupanje već od najranije dobi nosila je i Ema, danas preslatka osmogodišnjakinja. - Plaže su krcate i jednostavno ne želim, kako se kaže, brinuti tu brigu. Ne želim razmišljati tko i na koji način gleda moju kćer - kaže mama Valentina.
Neka uživaju
Malo slobodnije ipak razmišlja Ivona, majka dječaka Bartola (7) i Tome (4). Njezina se obitelj svake godine kupa na istoj, pomalo zabačenoj plaži na Pagu.
- Nek se kupaju gola dok su mala, pa to je divan osjećaj slobode i nesputanosti. Kad će ako ne sada. Ljetujemo na obiteljskoj plaži gdje je to posve normalno. Vidim i stariju djecu bez odjeće i ne osjećam nekakav pritisak da ih trebam oblačiti. Možda bih drugačije razmišljala da imam kćeri - pita se mama Ivona.
A što je sa samom djecom, kad ona postaju svjesna svog tijela, spolnih razlika i kad se kod njih javlja sramežljivost, odnosno potreba da se pokriju? Poznato je da djeca uživaju biti gola, no nažalost roditeljski strah nerijetko ih sputava da budu potpuno slobodna.
Do pete godine djetetova života vrlo je mala vjerojatnost da će ono samo zatražiti kupaći kostim na plaži zbog sramežljivosti; eventualno ako vidi na drugom djetetu lijep kostim s likovima iz omiljenog crtića, ali razlog u tom slučaju nije pokrivanje tijela već likovi iz crtića - smatra psihologinja Kristina Bačkonja.
- Hoće li roditelji u tom periodu na moru kupati dijete golo ili ne, izbor je koji bih prepustila svakom roditelju, ovisno o njihovu stavu, načinu života.
Samo kupanje djeteta na moru bez kupaćeg kostima nije preduvjet za razvoj traume kod djeteta.
Jedino što je važno jest da roditelji ni u kojoj fazi djetetova života ne osuđuju i ne kažnjavaju dijete te ne pokazuju nelagodu zbog njegova spolnog ponašanja i istraživanja jer to može rezultirati ozbiljnim posljedicama: dijete se može početi stidjeti vlastitoga tijela - objašnjava psihologinja i dodaje kako je važno zaštititi dijete od zlonamjernih odraslih ljudi.
Pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić: Djecu treba poučiti kako da štite svoju privatnost Ako na plaži nema istaknutih ograničenja, odluku o tome hoće li se dijete kupati golo donosi roditelj, ali pritom mora uvažiti djetetovu volju i sve moguće rizike povezane s tim te voditi brigu o zaštiti djetetova zdravlja i sigurnosti. To je ponajprije pitanje roditeljske odluke i načela kojih se pridržavaju u odgoju, a također je uvjetovano kulturom, pravilima koje diktira okruženje u kojem se nalaze i slično. Danas sve više raste svijest roditelja o mogućim rizicima: od higijensko-zdravstvenih i rizika od ozljeda, do pedofila koji djecu promatraju kao seksualne objekte. Osim toga, to je povezano i s razvojem djetetove svijesti o vlastitome tijelu i s tim kako se ono osjeća kad je golo pred drugima te dijete nikako ne bismo smjeli prisiljavati da na plaži bude bez gaćica ako mu je to neugodno. Također, danas djecu poučavamo o tome kako će štititi svoju privatnost, kako će razlikovati što je privatno a što javno te da se na plaži, pred nepoznatim ljudima, ne ponašamo isto kao u vlastitoj kupaonici. Već djecu predškolske dobi trebamo poučiti da neke dijelove svoga tijela smatramo intimnima. A pritom nije riječ samo o pristojnosti već i o zaštiti djeteta od eventualnog spolnog zlostavljanja, kao i o razvoju svijesti djeteta o tome da njegovo tijelo pripada njemu i da ga nitko ne smije dirati bez njegova dopuštenja. |
Psih. Kristina Bačkonja: 'Ako dijete želi kostim, obucite ga'U dojenačkoj dobi, tj. prvoj godini svog života djeca nisu svjesna vlastitog spola. Dijete u tom periodu spontano i slučajno istražuje svoje tijelo, a vrlo je bitno da ga roditelji uslijed njegove radoznalosti ne kažnjavaju - posebice ako pruža otpor pri odijevanju i želi biti golo (to je razvojno posve normalno). Oko treće godine djeca počinju učiti razliku između muškaraca i žena i tada počinje proces identifikacije s jednim spolom. U tom razdoblju će uglavnom naučiti dijelove svog tijela i njihove nazive, ali mogu postati znatiželjni i prema dijelovima tijela drugih ljudi, djece i odraslih. Kako je znatiželja velika, djeca se mogu igrati igara u kojima jedni drugima pokazuju dijelove tijela - to istraživanje razlika je uglavnom bezazleno i nije povezano sa spolnošću odraslih ljudi. U petoj godini djeca postaju sramežljivija. U tom razdoblju može se dogoditi da samoinicijativno zahtijevaju badić ili kupaće gaćice na plaži, među ostalim sigurno je bitan i model koji im pružaju roditelji. Ako su roditelji nudisti i golotinja je za njih normalna, moguće je da ova faza “preskoči” dijete. I u ovom slučaju zaista je dobro poslušati zahtjeve djeteta - ako uporno odbijamo obući djetetu kostim koji ono želi (jer vidi da i druga djeca imaju kostim, da ga nose i mama i tata itd.), to može negativno utjecati na dijete. Roditelji bi u svakom trenutku trebali moći s djetetom razgovarati o njegovoj spolnosti, odgovarati istinito na djetetova pitanja (kojih će s vremenom biti sve više), i to u skladu s djetetovom dobi - i uvažavati njegove potrebe. U šestoj ili sedmoj godini života djeca postaju još sramežljivija. Jača je potreba za privatnošću te više nisu sklona pokazivanju intimnih dijelova tijela. Ova faza je posve normalna a kako dijete u ovom razdoblju kreće u školu i postaje samostalnije, bitno je poučiti ga prikladnim i neprikladnim dodirima, poučavati ga što odrasli smiju, a što ne te tako prevenirati opasnosti i zaštititi dijete. |