Obiteljski terapeuti i psiholozi kažu da odgoj djece ovisi o situaciji u kojoj se roditelji nalaze u određenom trenutku te da su i dječaci i djevojčice podjednako zahtjevni, ali na drukčije načine. Svako je dijete individua za sebe, a njegovu unutarnju osobnost oblikuje odnos koji imaju s roditeljima i život odraslih u kućanstvu općenito. Postoje razlike u tome kako se roditelji postavljaju prema dječacima i prema djevojčicama već od samog rođenja.
Upravo "Kako odgajamo djevojčice, a kako dječake?" naziv je predavanja dipl. učiteljice Dragane Pavičić koje je u ciklusu predavanja "Male tajne roditeljstva" Kluba trudnica i roditelja Split održala u Gradskoj knjižnici Marka Marulića, piše Slobodna Dalmacija. Učiteljica Pavičić radi u Područnoj školi u Potravlju, a majka je trogodišnjeg dječačića. Već je u okviru istog ciklusa održala predavanja pod nazivom "Djeca s teškoćama u razvoju", "Domaća zadaća", "Čitanje" te "Suradnja učitelja i roditelja". Ovom posljednjem odazvao se dostojan broj uglavnom mlađih majki, ali i jedan muškarac.
Iz vašeg predavanja, kao i iz diskusije, doznali smo da roditelji ne odgajaju jednako dječake i djevojčice, premda bi mnogi rekli da to čine.
– Da, dječaci i djevojčice se odgajaju različito, svjesno ili nesvjesno, ali to je tako. Roditelji i svi oni koji se bave djecom ne smiju zanemarivati biološke razlike i razvojne faze. No, one tradicionalne, društveno prihvaćene razlike podliježu velikim diskusijama, neslaganju i selektivnom prihvaćanju. Zašto se različito razgovara s dječacima i djevojčicama? Djevojčice tradicionalno smatramo osjećajnijima pa im se nježnije obraćamo. Po istoj tezi imamo sliku kakvi bi dječaci trebali biti – jaki zaštitnici koji ne smiju pokazivati osjećaje i suze. Kako mu onda tepati i maziti ga?! Pogledajte samo igračke koje se nude na policama prodavaonica! Spolno rodni stereotipi su još uvijek izraženi u našem društvu, pa tako i u odgoju.
Razlike od rođenja
Koje su razlike među njima znanstveno dokazane? Jesu li cure "pametnice" i trebaju li dječaci ići kasnije u školu?
– Dječak i djevojčica razlikuju se od rođenja, ponajprije u ponašanju, i "krivca" za to znanstvenici su pronašli u genetici. Naravno, razloge treba tražiti i u djetetovoj okolini, posebice u njegovim roditeljima. Ne bih rekla da su djevojčice pametnije, no činjenica je da se mozak svakog od dvaju spolova razvija drukčijim tempom i intenzitetom, što pak oblikuje ponašanje, pa kažemo da su djevojčice zrelije i spremnije za školu. Za razliku od djevojčica, dječake ćemo naći posvuda po kući s razbacanim igračkama, kako skaču po namještaju i podu, naguravaju se, provlače, zavlače... Probajte zamisliti kako je takvom djetetu, punom energije, teško sjediti četiri ili pet sati!
Po onome što navode istraživanja, kad se rode, dječaci više plaču, teži su i brže se razvijaju u prvoj godini života, češće obolijevaju. Treba im više prostora u igri, originalniji su i logičniji, "leže" im logični zadaci. Bolji su u orijentaciji, ali ne u strpljivosti. Djevojčice su po rođenju osjetljivije na buku, brže prohodaju i progovore. Društvenije su, ljepše govore, bolje su u učenju jezika i zanima ih čitanje…
Koje pogreške čine roditelji kad već od djetinjstva usmjeravaju djecu prema "ženskom" ili "muškom" poželjnom izgledu, odijevanju, igračkama, odabiru zanimanja?
– Nametanje je u svakom slučaju pogrešan način. Nema ništa loše u tome da pitamo dijete što ono želi i raditi u skladu s tim. Dapače! Kad dijete osjeti da ga se poštuje, kad poštujete njegovo mišljenje, kad ga poštujete kao odraslu osobu, razvijate i odgajate samouvjerenog, odgovornog, samostalnog čovjeka.
Djeca rade što vide
Djeca ono što vide najlakše i oponašaju – kakvu matricu odgoja preuzimaju od roditelja u kući?
– Ovdje moram spomenuti jednu vrlo lošu "odgojnu" metodu – udarati dijete. Počevši od one "malo po guzi – neće mu ništa biti". To je metoda za kojom, nažalost, još uvijek neki roditelji posežu. Nasilje je nasilje u bilo kojem obliku i nasilnik odgaja nasilnika! Što mislite, na koga se prije digne ruka, na dječaka ili djevojčicu?
Na fotografiji: Dragana Pavičić
Kakvo je vaše iskustvo u školi, u Dalmatinskoj zagori? Spomenuli ste raspravu na satu prirode i društva u drugom razredu, gdje se propituje postoje li "ženski" i "muški" poslovi. Što kažu djeca?
– Činjenica je da živimo u tradicionalnoj, katoličkoj Hrvatskoj, što se posebno očituje u ruralnim krajevima. No, kad govorimo o tradiciji, često smo skloni gledati negativno, što tradicija obično nije i ne mora biti. Djeca rade i govore ono što vide da rade i govore ljudi iz njihove okoline, ponajprije njihovi roditelji. Ako to znači da je žena ta koja kuha i sprema, a muškarac onaj koji zarađuje, ne mora to nužno biti loše. Škola kao odgojno-obrazovna ustanova, a učitelj kao stručnjak, treba djeci ponuditi i drugu sliku života i djetetu omogućiti sagledavanje cijele situacije iz svih kutova.
Strah, nesigurnost...
U školu na sastanke uglavnom dolaze majke. Znači li to da je odgoj još uvijek samo majčin posao?
– Mislim da jest. Još uvijek nailazimo na nekako pasivne očeve, pasivne u smislu da većinu odluka o odgoju djece prepuštaju majkama. Strah, nesigurnost, tradicionalni odgoj – razlozi su brojni. U svakom slučaju nijedan od tih razloga ne daje očevima alibi za tu pasivnost i popustljivost. Majke više čitaju knjige o odgoju, češće su prisutne na predavanjima s temom roditeljstva. A u 90 posto slučajeva na školskim sastancima su – majke.
Što je s iskazivanjem očinskih osjećaja i stereotipima u vezi s tim?
– Neki osjećaji jednostavno kao da su kod nas zabranjeni, pogotovo dječacima. Nadam se da griješim, ali mi se čini da neki očevi puno više grle i ljube svoje kćerke, a smatraju da to sinovima nije potrebno jer moraju izrasti u "prave, snažne" muškarce.
Na koji način društvo, okolina, utječe na djevojčice i dječake, odnosno što im nudi kao uzor?
– Pogledajte samo te silne reklame koje nude proizvode za ljepši izgled, pomoć u mršavljenju; sve prelijepi preplanuli supermodeli, starlete. Ako ne izgledaš kao jedna o njih, nisi savršena i, jednostavno, ne valjaš! To je pogubno za samopouzdanje, posebno djevojčica. Sve ranije i ranije djevojčice se guraju u taj vrtlog neprirodnog i negativnog, počevši još od crtića.
U čemu je tajna uspjeha knjiga Stevea Biddupha koji je napisao odvojene priručnike za odgoj dječaka i djevojčica?
– Dosta roditelja poseže za literaturom o odgoju djece i dobar primjer toga su upravo te dvije knjige. Govore o razlikama dječaka i djevojčica te obiluje savjetima za roditelje, počevši od toga kako bolje razumjeti i voljeti svoje dijete s obzirom na njegov razvoj i dob. Jer svaki roditelj želi odgojiti sretne, ispunjene, snažne ljude koji će znati odgovoriti na zahtjeve svijeta u kojem će živjeti.
Također bih preporučila fenomenalnog Jespera Juula, Danca i hrvatskog zeta, koji govori o novim temeljnim vrijednostima u obitelji, kaže za Slobodnu.