OSVOJILA DIZAJNERE

Ovo je priča o žirahi. Izmislio ju je Ratko (43) umjetnik s autizmom. Neobični crtež završio je na majicama, torbama...

Na prvi je pogled osvojila dizajnere, a oni su je pretvorili u pravi brend

Zato jer je ona oduvijek takva. Slavna- samorazumljivo kimajući glavom objasnio je umjetnik Ratko Koletić zašto je baš Žiraha, crtež neobičnog crno-bijelog stvorenja koje podsjeća na zebru, dizajnerska struka prepoznala kao nešto posebno, vrijedno pažnje i prve nagrade na ovogodišnjem Danu D, natjecanju mladih dizajnera. I zašto je baš ona, od desetaka njegovih crteža, postala poznata i preko granica Hrvatske, te će tijekom listopada biti izložena i u Japanu.

Ratko Koletić 43-godišnji je umjetnik s autizmom . Do 22. godine živio je s roditeljima i bakom u okolici Velike Gorice, gdje je završio posebnu osnovnu školu i uživao u seoskom životu. Volio je brati kukuruz, kositi djetelinu, cijepati drva - raditi u prirodi, koja je njegov glavni umjetnički motiv.

- Crtam od kad sam bio mali. Volim crtati sve iz prirode - ptice, ribe, cvijeće, flomasterima, bojama, kistom - nabraja Ratko, listajući mapu s jarkoobojanim crtežima, nacrtanim specifičnim stilom, gotovo tehničkom preciznošću.

Nakon smrti roditelja, Ratko je od 1992.godine nastavio živjeti u specijaliziranim institucijama, u kojima je zajednički život s velikim brojem ljudi tom izrazitom individualcu teško padao. Tijekom 1998. ušao je u program Udruge za promicanje inkluzije (UPI), u nas jedinstvene udruge koja promiče samostalni život osoba s intelektualnim poteškoćama i pruža im podršku oko svakodnevnog života te zapošljavanja. U unajmljenim stanovima trenutno u okviru Udruge na taj način stanuje više od 200 osoba.

- Imam svoj mali stan i jako mi je dobro. Živim sam. Imam super susjede, družimo se i pazimo jedni na druge - kaže Ratko. Dva puta tjedno dolazi mu asistentica kako bi mu pomogla voditi domaćinstvo, no posebne pomoći Ratko, kaže, ni ne treba.

Radi u Radnom centru Udruge. Njegov je posao ono što najviše voli - crtanje. Ratko nikad ne kasni na posao i shvaća ga vrlo ozbiljno. Tu su, na radnom stolu u hodniku Udruge - jer Ratko je umjetnik i ne može raditi u grupi, njegov rad zahtijeva osamu - nastali prekrasni, specifični crteži pretočeni u dizajnersku seriju proizvoda Jupi za Upi.

Njegovi crteži životinja, stvorenja, oduvijek su posebni i Ratko je već imao nekoliko samostalnih izložba, a poslužili su i kao motivi za proizvode koji se izrađuju i prodaju u Udruzi. Međutim, tek je ove godine Ratko doživio pravu slavu, koja će uskoro postati međunarodna.

Proljetos se u Udrugu javila doc. Sanja Bencetić sa Studija dizajna pri zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu. Predložila je da kod njih organizira radionicu pod vodstvom Julie Cassim s Helen Hamlyn centra za dizajn pri londonskom Royal College of Art , začetnice inkluzivnog dizajna.

Voditeljici zapošljavanja uz podršku u UPI-u, defektologinji Marijani Janković ideja se silno svidjela. Prvi put kad joj je Marijana pokazala Ratkove radove, doc. Bencetić se oduševila, osobito neobičnim crtežom životinje jarkoobojanog oka koja podsjeća na zebru, ali ju je Ratko nazvao Žiraha.

- Taj je crtež neobičan, originalan, poseban, potpuno drugačiji. To je Ratkov način razmišljanja i doživljaja svijeta. Kad je prof. Cassim stigla u Zagreb, od stotinjak crteža koje smo joj pokazali, stala je na Žirahi i rekla - to je to. Jednako su zaključili i dizajneri i studenti koji su vodili radionicu - objašnjava doc. Bencetić.Tijekom petodnevne radionice izrastao je pravi projekt Žiraha. Dizajneri su osmislili seriju proizvoda inspiriranu Žirahom: igračku, razglednice, eko-torbe, majice, stolnjake, pregače, kišobrane.

- Žiraha ima sve što jednoj tržišnoj marci treba - kaže doc. Bencetić. Osmišljena je web-stranica, napravljena marketinška podloga, dogovaraju se suradnje.

Cilj radionice, objašnjava Marijana Janković, bio je upravo to - napraviti brend koji bi pokazao kreativnost osoba s intelektualnim teškoćama i otvorio im put na tržšte.

- Frustrirajuće je kad su ti crteži i rukotvorine sami sebi svrha. Oni su vrijedni, kvalitetni i željeli bismo razviti socijalno poduzetništvo, željeli bismo da osjete da je njihov rad prepoznat i da se financijski isplati - priča Marijana Janković.

Ratko, koji je prvu Žirahu nacrtao 2006. godine, sa smeđe-bijelim prugama, a doradio je 2008. godine, kima glavom. On je sam tijekom radionice bio skeptičan. Prva dva dana nije surađivao, nije točno razumio što se događa. Na kraju je postao suvoditelj radionice.

- Nije mene to iznenadilo. Znao sam ja to, Žiraha je takva, slavna - ponavlja Ratko. Inspiraciju je našao u zoološkom vrtu.

- Volim šetati tamo, po Maksimiru, gledati životinje, biti na miru - kaže.

Ratko voli društvo, priča kako jako dobro pjeva i pleše i uvijek je glavni na feštama, ali cijeni samoću. Ima svoje navike i rituale i ne voli kad ih netko poremeti. Zato i radi odvojen od ostalih, u miru. Ne smeta ga što mu je stol na prometnom hodniku, on sebi može stvoriti mir samo ako se od njega ne očekuje stalna interakcija s drugima.

Na posao dolazi svaki dan i čeka inspiraciju, kao i svaki umjetnik. Prošlog ljeta danima nije crtao. Čekam da počne padati lišće, objasnio je. I kad su se kolege i voditeljica Radnog centra već zabrinuli, pitajući se što se događa s njim, stigla je jesen. S prvim otpalim lišćem Ratko je sjeo za svoj stol i počeo stvarati, baš kao što je rekao.

Ponosan sam na svoje crteže. Znate, Žiraha se već šiva na torbe i na stolnjake. i ljudi ih stvarno kupuju - tumači Ratko.

Torbe, stolnjaci, igračke i drugi predmeti s likom Žirahe već sada se mogu kupiti u Udruzi, u Bleiweissovoj 15 u Zagrebu. Svaki je predmet ručno izrađen ili dorađen. Na razglednicama je Žiraha otisnuta, no pruge i oko ručno su obojani na svakoj od njih. Žiraha je ručno našivena na torbe i pregače, svaka je igračka ručno napunjena.

Dizajneri koji su vodili radionicu prijavili su kolekciju Jupi za Upi na Dan D i - osvojili prvu nagradu. Ovo je presedan: prvi put je inkluzivno pobijedilo ekskluzivno, stajalo je u objašnjenju.

- Bilo nam je to važno. Dobili smo potvrdu da je ovo ozbiljan dizajn, a ne nekakav uradak osobe s autizmom koja si tako krati vrijeme - kaže Marijana Janković.

Nedugo nakon tog priznanja ponovno se javila Julia Cassim iz Londona.

- Pozvana je da u listopadu napravi veliku izložbu u Tokiu i Kyotu i odlučila je istaknuti Jupi za Upi kao dio izložbe. Ostali smo paf, osobito kad nam je rekla da je izložba prodajna i da odredimo cijenu ako netko odluči kupiti Žirahu - kaže Marijana Janković.

Ratko, koji je obukao odijelo jer to priliči poslovnim sastancima, potvrđuje i ponosno se smješka, pokazujući mi razglednicu na kojoj njegovim rukopisom piše: Žiraha.

U čudu me gleda kad ga pitam zašto ju je nazvao Žiraha.

- Zato jer je ona to. Žiraha - kaže mi s osmijehom.

Izdvajamo