Balkansko tradicionalno alkoholno piće vraća se na velika vrata, tvrdi britanski BBC u svojoj reportaži o novom uzletu popularnosti rakije među mladima u regiji.
Reporter David Farley obišao je tvornicu rakije i bar gdje se prodaju luksuzne marke, i zabilježio kako se rakija iz pića koje je nekad svatko na selu pekao u svojoj šupi pretvorila u pomodno piće.
- Mladi u gradovima radije su pili Scotch ili vino ili pivo, rekao je Miloš Škorić, direktor prodaje i marketinga tvrtke Gorda, koja proizvodi skupu rakiju.
- No, u zadnjih par godina, mladi su ju počeli piti. U barovima možete naći skupe verzije, a neki čak rade i koktele od nje, objašnjava Škorić.
U Hrvatskoj i Crnoj Gori, piše Farley, gdje je grožđe sveprisutno, radi se lozovača, no u Srbiji, gdje je šljiva nacionalno voće, radi se šljivovica. Iako je rakija popularna svugdje u regiji, u Srbiji je najveća potrošnja po glavi stanovnika.
Osim Gorde, u Srbiji danas postoji mnogo 'premium' proizvođača rakije - Zarić, Zlatni Tok, Jelički Dukat, Stara Sokolova i drugih.
- U domaću rakiju šljive stavljaju hrptimice, zajedno s dijelovima grančica i košticama, objašnjava Škorić.
- Mi sve to razdvajamo, i stavljamo samo voće. Potom ga pustimo da sazrijeva sedam godina u hrastovim bačvama.
Gorda, opisuje Farley, podsjeća na konjak. Vrlo je pitka i nešto slađa, i nije iznenađenje da ju poslužuju u kopenhagenškom restoranu Noma, jednom od najhvaljenijih na svijetu.
Farley je posjetio i Rakija bar, popularno mjesto u Beogradu gdje služe više od 50 vrsta rakije, i razgovarao s vlasnikom Dimitrijem Stevanovićem, koji mu je objasnio razliku između dobre i loše verzije.
- Treba imati glatkoću. Stara škola ljubitelja rakije i dalje želi onu grubu teksturu, koja će vam opeći grlo. To je mačo, rekao je Stevanović.
- No, nove rakije moraju biti ne samo glatke, već i moraju imati ugodnu mješavinu okusa. Morate podjednako osjetiti i voćku i hrast iz bačve.
Za one koji ne žele najjaču verziju rakije, bar nudi i koktele, kuhanu rakiju za zimske dane, te osvježavajuća pića miješana s tonikom za ljetne dane.
Farley, koji je proputovao većinu Balkana, probao je mnoge rakije, ali do zadnjeg posjeta Beogradu bio je zadovoljan sa sveprisutnom domaćom rakijom.
- Vjerovao sam da mi treba spaliti grlo (i želudac, i sve između). Ali sada, nakon što sam probao toliko inspiriranih rakija, siguran sam da se ne mogu vratiti na staro, piše Farley.
- Ako to zamislite kao deseterokatnicu, opisao je Škorić sadašnje stanje - mi smo na drugom katu u razvoju i evoluciji rakije. Još imamo dalek put pred nama. No barem više nismo u podrumu, kazao je.