Kao uvodnu rečenicu htio bi naglasiti kako mi se nikada nije bilo lako ustajati u sitne jutarnje sate, kako za posao, tako i za put u Ameriku, ali se 7. listopada moja malenkost ipak sa šačicom prijatelja, glazbenih kolega, uputila prema zagrebačkoj zračnoj luci i ukrcala na avion za Dallas/Teksas preko Frankfurta, dobro poznate europske avio-petlje. Iskustvo prekooceanskog leta nekima je bilo prvo te vrste, neki smo već imali prilike letjeti preko bare, no uz brigu kabinskog osoblja put od više tisuća kilometara i to na 10.000 metara nadmorske visine lakše se podnosi.
Još samo 8267 km...
Kada čovjeku jedan dan traje 30-ak sati, jedva čeka da se sruši u krevet kakav god on bio, ali nakon 13 sati leta, dva aviona i trosatnog krstarenja teksaškim autocestama u vrlo udobnom iznajmljenom kombiju, umor pada u vodu kada te na najnevjerojatnijem mjestu dočekaju poznata nasmijana lica s rashlađenim pivama. Da pojasnim malo situaciju, moji suputnici i ja smo dio benda Country Strike koji je prošle 2015. godine u malom gradiću Jeffersonu, u istočnom Teksasu nastupio na festivalu country glazbe, Texas Sounds International Country Music Awards i, osim osvojenih nagrada (hvalite me, usta moja), u stanovnicima Jeffersona i glazbenicima iz cijelog svijeta stekli smo veliki broj novih poznanstava i prijateljstava koja nisu zamrla usprkos vremenske razlike i kulturoloških razlika. Pomaže možda i činjenica da je naš izbor glazbenog izražaja upravo američka country-rock glazba.
Ugrijavanje za koncert uz lokalne i uvozne specijalitete
Ovaj članak prvi je iz serije u kojoj ćete moći pratiti našu ovogodišnju ekspediciju u Teksas i kroz naše objektive i pokoju opasku pokušati dobiti dojam o američkoj saveznoj državi koja po mnogočemu pripada pod dobro uvriježene stereotipe, ali i iznenađuje svojom raznolikosti prizora, zvukova, okusa i mirisa.
Tipični teksaški ručak za 4 osobe
Ova prva tri dana mogla su nam biti i produktivnija što se sakupljanja doživljaja tiče, no sasvim dovoljno kako bi vam otvorili apetit za sve što dolazi. Jedan od razloga je taj što smo imali čast, kao uvod u ovogodišnji festival Texas Sounds, nastupiti i na lokalnom moto-susretu pred punim gradom kromiranih, bučnih strojeva i u kožu i traper obučenih bajkera (slikopis u galeriji). Zanimljivo je kako mali gradić od samo 2000 stanovnika oživi kada su u pitanju ovakva okupljanja, koja osim impresivnih motornih kreacija dovedu na ulice i štandove sa lokalnim specijalitetima, suvenirima, ali i zanimljivostima poput kućno izrađenih instrumenata od svakodnevnih predmeta poput „rifljača“, kaciga pa čak i štapova za pecanje. Dodatni je razlog za ovakav odaziv bila i činjenica da je okupljanje humanitarnog karaktera.
Jedan od mnogih moto susreta u Texasu
Jefferson je, unatoč svojoj veličini, grad s povijesnom važnošću za ovaj dio Teksasa i Sjedinjenih Država, najviše zbog rijeke Caddo koja ga spaja sa susjednom Louisianom kuda se protezala ruta naseljavanja ovoga dijela Amerike, pa je takva pozicija bila važna i u američkom građanskom ratu.
U idućim danima bit će prilike da vam pokažemo i ovaj prirodni dragulj, močvaru koja se proteže uz rijeku Caddo i pokoju povijesnu činjenicu. Kada se kod nas Europljana spominje Teksas, prve su asocijacije pustinja, pijesak, John Wayne i Bik Koji Sjedi, no istočni Teksas se u mnogočemu razlikuje od zapadnog, koji je najpoznatiji po malo prije spomenutim herojima iz priča i filmova o Divljem Zapadu.
Vozeći se od Dallasa, koji je pozicioniran u centralnom dijelu, prema Jeffersonu na krajnjem istoku Teksasa, otprilike na pola puta beton grada i prigradskih naselja te nepregledna polja prelaze u šumovit i grmovit kraj, koji na trenutke podsjeća na vožnju autocestom od Zagreba prema Slavonskom Brodu, a tek kada se skrene na lokalne ceste sve postaje puno ležernije, promet se razrjeđuje i vožnja postaje čisti užitak. Okružen svim tim zelenilom, na praznoj cesti i uz pravi soundtrack (vaš pripovjedač preferira vječne Eaglese), vozač stvarno dobije onaj filmski doživljaj.
Tipičan znak na teksaškim posjedima
Kroz šumsku cestu koja s južne strane dolazi u Jefferson dolazi se do posjeda izvjesnog Diamond Don Raineya gdje je naša mala grupa 'hrvatskih kauboja' odsjela na rubu šume u kamp prikolici američke proizvodnje iz 90-ih godina prošlog stoljeća, prilagođenoj za ugodan boravak, sa svim modernim dodacima poput internet priključka. Teško je opisati riječima o kolikom se posjedu radi i o svemu što se može vidjeti na njemu. Sam posjed dovoljan je za posebni specijal, ali pustit ću vas da sami dobijete dojam kroz priložene fotografije. Od jezerca sa aligatorima, jelena koji se slobodno šeću, male turističke željeznice, motokros staze...
Nadamo se da smo vas zaintrigirali da nas nastavite pratiti u našim teksaškim avanturama. U želji da ne duljimo u prvom članku, nismo se dotaknuli lokalnih jela i pića, ali osvrt i o tim temama slijedi u nadolazećim danima!
Country Strike says howdy!