Predivno vrijeme, opuštena atmosfera i prijateljsko druženje dominiralo je legendarnom stazom Grobnik pored Rijeke gdje se u subotu održala utrka Keep Roads Safe Business VIP kupa.
Bila je treća po redu utrka u sklopu ovog kup natjecanja koje je prvo takve prirode koje se održava u Hrvatskoj nakon niza godina. Ovo je natjecanje specifično i po tome što se rame uz rame s bivšim i sadašnjim profesionalnim vozačima natječu i entuzijasti iz poslovnog svijeta kojima su automobili i brzina strast.
Ljubav na prvi pogled
Dvojicu takvih entuzijasta, Sašu Egića i Krešimira Dobrilovića iz rent-a-car tvrtke Fleet car, otkrili su što ih nagnalo da se počnu baviti ovim hobijem. 'Nakon što sam napravio prvih nekoliko krugova na stazi za utrkivanje odlučio sam se voziti i velika mi je čast što sam danas ovdje', rekao je Egić.
Dobrilović je uz to pojasnio i zašto se Fleet uključio u organizaciju ovog kupa. 'Bilo nam je drago uključiti se. Kao rent-a-car tvrtki bitno nam je promovirati sigurnost u prometu i čast nam je sudjelovati u FIA-inoj akciji 'Keep Roads Safe'', rekao je Dobrilović.
Nakon upoznavanja s vozačima zaputili smo se na tribine vidjeti što mogu iza volana, ali i vidjeti kako će se nositi s izazovima staze Grobnik jer unatoč tome što nisu profesionalci, krvne grupe otisnute pored njihovih imena na automobilima upozoravaju da se ovdje ipak vozi ozbiljno.
'Je li izgledalo kao da znam vozit'
Na tribini smo sreli dvije gospođe koje su kombinacijom nestrpljenja i strepnje očekuju početak treninga uoči utrke koja će se održati nešto kasnije.
'Ova gospođa u crvenom vam je Krešina supruga, a ova pored nje je Sašina', rekao mi je Kristijan Gržetić iz organizacije događaja. Strepnja i nestrpljenje postali su mi jasni. Trening koji je trajao 20 minuta bilo je najdužih dvadeset minuta u danu za supruge vozača koje unatoč strah svoje muževe u ovom hobiju podržavaju i prate.
'Je li izgledalo kao da znam vozit'?', u šali pita Saša nakon što je trening završio. Lažna skromnost na stranu, i Saša i Krešo, s obzirom na to da su ipak prvenstveno poslovni ljudi koji se vožnjom bave u slobodno vrijeme pokazali su veliku želju i sposobnost na stazi. Kada su službena vremena treninga stigla brzo su mi rekli da je razlika između njih i prvoplasiranih velika premda se radi o u pravom svijetu malih šest sekundi.
Tijekom ručka koji je uslijedio nakon trening i upoznavanja sa stazom, okupljeni su čuli da je ova utrka, a i cijela manifestacija Keep Roads Safe Business VIP kupa osmišljena s višim ciljem. Jedan od organizatora utrke, Matko Bolanča iz Hrvatskog auto i karting Saveza istaknuo je da se sport može razvijati i pored krize. 'Ljubav prema sportu može učiniti puno', dodao je.
Ako je subotnje druženje ilustriralo išta, to je da je rezultat bitan, ali da je budućnost autosporta bitnija. 'Događaj je nastao i kao sredstvo da se automobilizam ponovno popularizira u Hrvatskoj', kaže Gržetić te dodaje da se neće stati na ovome te da se već sada planiraju budući koraci.
Jedinstveno iskustvo
Nakon završetka utrka i proglašenja pobjednika došao je trenutak da i ja osjetim uzbuđenje koju ovi profesionalci i poslovni ljudi entuzijasti žive.
Čim sam sjeo u automobil srce mi je počelo ubrzano kucati te je samo ubrzavalo dok smo prolazili kroz automehaničarske prostore na putu prema stazi.
Kaciga mi je bila na nosu, jer mi je bila premala, koljena su mi bila na kontrolnoj ploči te nisam mogao mobitel držati uspravno kako bi ovaj trenutak na pravi način zabilježio.
Krešo je dodao gas, ušli smo u prvi zavoj. Ubrzanje me prikovalo u sjedalicu. Postalo mi je jasno kako se netko može na ovaj osjećaj 'navući'.
Kao suvozač sam se s Krešom provozao tri kruga po legendarnom Grobniku. Prolasci kroz Zagrebački i Riječki zavoj bili su nevjerojatni, a 200 km/h na sat kroz startnu i ciljnu ravninu podsjetilo me na uzlijetanje aviona.
Samo tri kruga bila su dovoljna
Nakon što sam izašao iz automobila trebalo mi nekoliko minuta da skupim dojmove koje sam stjecao mrdajući se u autu s Krešom. Prije samog dolaska na Grobnik nisam imao neki poseban odnos prema automobilima.
Kada sam zadatak dobio pitao sam se što mogu očekivati s obzirom da automobilizam nije polje mojeg interesa, no kasnije sam shvatio da je ovo zapravo najbolji zadatak koji sam mogao dobiti. Samo tri kruga po stazi su bila dovoljna da shvatim zašto ovi ljudi to toliko vole, ali i zašto je bitno podržati akcije kojima je cilj promovirati sigurnu vožnju.
Na kraju mogu reći da sam zavolio utrkivanje automobilima, a niti vozačku dozvolu nemam.