Ovako - prvo, odeš na www.VotePedjaBajovi.com i tamo mi daš svoj like, a onda pročitaš sve ovo dole prije nego pogledaš video. U suprotnom ti u njemu ništa neće biti jasno!
Da putuješ, da se nudiš i prodaješ, da se brendiraš i tek onda si plaćen - da nastupaš! – odzvanjaju mi riječi starijeg američkog kolege o našoj profesiji stand-up komičra, ovih dana dok tumaram po Skandinaviji. I stvarno, ove prve aktivnosti su puno napornije, jer kada izađeš pred publiku ti se – odmoriš! Ako uopće izađeš pred publiku.
Sada, dok u mračno švedsko jutro ispisujem ove redove, pokušavam prizvati trenutak kada sam došao na tu briljantnu ideju da, prije nego dođem u Helsinki na završnicu svjetskog stand-up comedy takmičenja za Najduhovitiju osobu na svijetu (The Funniest Person in the World), malo i obiđem susjednu im Skandinaviju! Izgleda da su u tom trenutku uzbuđenja zbog uspjeha kvalifikacije pomutila činjenično stanje da nisam više mladi leteći mužjak koji se tako lako nosi s ovdašnjim i trenutnim godišnjim dobom. Ljudi, hladno je!
Ali, krenimo redom…
DAN 1 - Danska
Kada se kao komičar nudiš negdje po dijasporalnim destinacijama, obično pošalješ poruku i ambasadi iliti veleposlanstvu da pozovu naše ljudi, ali uglavnom ne očekuješ odgovor. Ipak je i to javna služba u kojoj su svoje mjesto našli možda malo načitaniji likovi u odnosu na one kakve srećemo kod nas. Možda. Međutim – u Danskoj u veleposlanstvu rade neki manje takvi! Istog dana se javlja Branko kojemu je netko odande proslijedio poruku i on bi da radimo show u Kopenhagenu. Iz razgovora čuješ da Branko zna sve što treba. Branku iz Sarajeva se prepuštaš. Branko ima i kolegu Harisa iz Gradiške koji koristi hrvatske riječi i izraze, a na fejsbuku koristi ćirilicu. Moj čovjek! A, tu je i Tony, predobri Makedonac, u čijem Cafe Mandela u srcu Kopenhagena će te večeri biti stand-up. Naravno, prije njega je išlo iće i piće cijelo popodne, jer – hladno je vani!
Predstava kao i svaki takav show – pričam o Zapadu, o Jugoslaviji nekada i našim zemljama danas, o našim razlikama i sličnostima… i gledam ono što najviše volim – publiku iz svih dijelova ex-YU koji se međusobno pogledavaju i smiju dok prozivam 'one druge', a što je još bolje – najslađe se smiju kad spomenem i njih! Tokom predstave se nametnuo Crnogorac, taxi vozač koji kao da je diktirao kada će se svi smijati – on glasno prasne u smijeh i svi ga prate. A prasnuo je svako malo. Hvala ti, sokole!
Nakon toga – u krpe! Rano ujutro se ide dalje i nema više vremena za zajebanciju.
DAN 2 – Norveška
U klubu sam sinoć zaboravio punjač za telefon. Na ovakvom putu je to = katastrofa! Pogotovo ako novi trebaš kupiti – u Norveškoj! Savjet svih stand-up komičara koji su nastupali u Oslu je vrlo jednostavan: najedi se prija puta, izađi iz aviona, koristi javni prijevoz s aerodroma, dođi u klub i ako ti ponude piće – obavezno prihvati i ne osjećaj potrebu da uzvratiš uslugu; ako pitaju jesi li gladan odmah i obavezno kaži da… završi nastup, idi spavaj i sutradan idi nazad i – NE KUPUJ NIŠTA. Jedna kava u centru grada je 9€, a pivo košta pola bubrega, pa ti vidi!
I tu kreće avantura! Dok je u Danskoj dan ranije sve išlo kao po špagi, negdje oko podne stiže poruka od domaćina da je došlo do 'manjih izmjena' u programu večeras… a te manje izmjene su sljedeće: show nije u 8 nego u 11; nije na našem jeziku, već na engleskom; i… nije (samo) za našu publiku već i Norvežane. Klasični slučaj double-bookinga! Naš čovjek prije mjesec dana dogovorio vrijeme i prostor, a gazda Pakistanac mu rekao OK; a onda u međuvremenu za tada i tu dogovorio novogodišnju proslavu za domaću firmu! I jednostavno poručio – ili će stand-up biti na engleskom ili ga biti neće! Kompromisno rješenje je bio neki skarabudženi nastup pred ponoć za nekoliko zbunjenih naših ljudi, koji su ipak odlučili da ostanu i još manje vrlo, vrlo pijanih Norvežana! Nakon toga smo otišli na pivo. Plaćao moj domaćin Samir. Ja ću njemu u Zagrebu.
DAN 3 – Švedska
Jednostavno, show se nije ni dogodio. Svi domaći promotori, odnosno, organizatori ovakvih priredbi su mi bili komunicirali da je Stockholm – težak. Vrlo interesantno, svi su pitali zašto nisam išao na Gothenburg ili Malmӧ, ali ja sam htio – glavni grad! Gomile e-mailova, telefona, vajbera i fejsbuka da bi se na kraju posla prihvatio izvjesni Miroslav… Prepustiš se Miroslavu jer imaš previše drugog posla. Onda se sjetiš da ti se nije javio do dan prije nastupa, a onda ni na dan nastupa. I ništa. Niti sam znao kada je i gdje trebao biti nastup za kojeg je ovaj Miroslav rekao da će biti „najveći koji sam ikada imao“ - na što sam jednostavno trebao reći hvala i doviđenja, ali nisam… I tako, nakon kraće šetnje po gradu, došetao sam do Selme i Zorana, gdje su bili i Siniša i Nada i bilo je više smijeha nego na prosječnom nastupu.
Kakav je Stockholm? Lijep, valjda. Hladan – sigurno!
I, ajmo sad put četvrtog aviona u četiri dana. Pravac – Helsinki, jer prava avantura tek počinje…
Piše: Pedja Bajović