Iako je prošlo već više od trideset godina od smrti Josipa Broza Tita, održano je nekoliko ročišta i pojavilo se mnogo različitih popisa imovine, a niti jedan definitivan, njegovo bogato nasljedstvo još nije podijeljeno. - Moja je obitelj odlučila da o nasljedstvu ne razmišlja dok se zaista i ne dogodi - kaže Saša Broz.
Dojurila je na intervju raščupana - ne, to nitko nije primijetio, sama je svoju kosu proglasila takvom jer se Sašina ideja urednosti razlikuje od one običnih smrtnika! Nije stigla skupiti kosu u svoju strogo kontroliranu frizuru koju nosi još od moskovskih dana u baletnoj školi jer je u neprestanoj jurnjavi: s probe na sastanak, sa sastanka na premijeru, s premijere na tulum pa na novi sastanak...
Je li dug popis imovine koju bi na tri dijela trebali podijeliti Sašin otac Aleksandar Mišo, obitelj pokojnog strica Žarka i djedova udovica Jovanka? Saša veli da je popis imovine apsolutno fascinantan sa svim automobilima koji se čuvaju na Brijunima ili u Sloveniji, da nitko ne zna gdje su sad sve te stvari i da je razmišljala kako bi trebalo napraviti izložbu svega toga da ljudi to vide i da se prestanu širiti apsurdne priče .
Ipak, što bi Saša intimno željela sačuvati kao uspomenu na slavnog djeda? - Slike! Voljela bih dobiti nekog od njegovih Bukovaca, Kulmera, skulpture Bakića ili Kršinića.
Bezuvjetna ljubav
Sašina baka Herta Haas , koja je umrla prije dvije godine, a danas je gledamo u Zafranovićevu serijalu o Titu, vjerojatno je bila ključna za formiranje Sašine slike o obožavanom djedu. Prve epizode serijala bile su za Sašu izrazito bolne i emocionalne jer je baka govorila o toj svojoj ljubavi kojoj je ostala vjerna do smrti.
- Do zadnjeg dana! Pred bakinu smrt vodila sam s njom diskusiju o toj njezinoj odluci da mu nikada ne oprosti njegovu ratnu ljubavnu vezu. Kako ga je mogla toliko bezuvjetno voljeti iako se on nije prema njoj ponio izrazito časno?
Saša smatra da je odgovor u velikoj ljubavi, a možda i u Titovoj ogromnoj karizmi.
- Baka mi je rekla da je u tom odnosu, nažalost, pobijedio taj neki njezin prkos. Moj tata je to objasnio njezinim pruskim podrijetlom. No, rekla mi je pred smrt da se svakog dana života, do kraja života, kajala što mu nije oprostila. Vjerojatno bi poludjela i završila u ludnici da se nije preudala i imala drugu obitelj, no Tito je do kraja ostao ljubav njezina života. Do svoje smrti ona je o njemu pričala kao da je živ i kao da su njih dvoje još uvijek zajedno. Živjela je sa svojim kćerima, ali uz uzglavlje je držala sliku mog djeda i tate. Začudo, meni se činilo da njezine kćeri nisu zbog toga pokazivale neku ljubomoru.
No, i bez razmišljanja o Titovoj ostavštini Saša Broz posvećena je poslu do najviše moguće mjere. Nakon nedavne premijere silno zabavne, neobarokne dječje predstave zanimljive i odraslima - “Siromah i vrag” u Žar ptici - njezino vrijeme kao kod velikih kazališnih zvijezda precizno je isprogramirano do 2014. godine. Nikad nije više radila.
Novi vjetar u leđa
Jesu li četrdesete za nju nove tridesete? Vjerojatno, nasmijala se Saša: četrdesete su kao tridesete, ali s većom količinom samopouzdanja, što mlade žene naprosto nemaju. I s vremenom za sebe jer više nema malo dijete koje ju neprestano treba.
- Ta sloboda mi je dala vjetar u leđa. U tridesetima su mi bile bitne neke stvari koje danas smatram potpuno nebitnima i ta mogućnost da konačno razlučim između bitnog i nebitnog, to mi je otvorilo vidike da na drugi način radim na sebi i uživam u tome što radim. Radit ću cijelo ljeto, moram iskoristiti taj kreativni napon. Osim toga, ne bih se osjećala dobro da sad najednom kažem ‘ne’ zanimljivom projektu koji mi se nudi dok ljudi u recesiji strepe za svaki posao...
Nakon “Mirandoline” u HNK, dobila je ponudu da radi Goldonija i u Rijeci, s Talijanskom dramom, s Leonorom Surian. Na toj predstavi radit će u lipnju, potom će nakratko posao prekinuti pa otputovati u Tuzlu, gdje će u Narodnom pozorištu postaviti “Igrajući žrtvu” braće Presnjakov. Potom se seli ponovno u Zagreb, u svoj stan koji si je sama kupila, da radi, kako sama kaže, pravi spektakl u stilu Tim Burtona, Pepeljugu u kazalištu lutaka.