Kako su naši sabornici odlučili slaviti Tijelovo čak tjedan dana, bez obzira na to što im nije baš jasno kakav je to blagdan, vrijeme je da ih barem malo ogovaramo. Oni to u svojim vikendicama i na zaljuljanim brodicama neće ni znati. Ono što je pozitivno, u našem se Saboru još uvijek nije dogodila neka generalna tučnjava kakve često vidimo u raznim svjetskim parlamentima u kojima lete stolice, a bude i razbijenih glava. Za takve tučnjave u našem je Saboru uglavnom premalo ljudi, te bi se moglo dogoditi da se potuku samo dvojica ili trojica, a to baš i ne bi izgledalo onako spektakularno kao kad se mlate u ukrajinskom ili turskom parlamentu, gdje je nedavno do obračuna došlo zbog ideje da se zastupnicima protiv kojih se vode postupci skine imunitet. Tučnjave u parlamentima prilično su zabavne jer lijepo je nokautirati neistomišljenika, umjesto da ga se samo verbalno utiša. Same riječi nisu uvijek dovoljne, kako u seksu tako i u Saboru.
Na pitanje ima li seksa u Saboru, naravno, ne pred kamerama, nego u vijugavim hodnicima i brojnim praznim prostorijama u kojima se odbori i povjerenstva ne sastaju, 24 posto mojih sugovornika (muškaraca i žena između 18 i 60 godina) odmahnulo je rukom i reklo: “ma kakvi, ne mogu oni donijeti nikakvu odluku, pa čak ni onu o tome da bi kopulirali”, 42 posto je tajanstveno reklo “možda”, ali svoju tvrdnju nije ničim potkrijepilo osim namigivanjem, 18 posto grubo se i seksistički našalilo, prozivajući neke poimence, dok ih je 16 posto sa sigurnošću utvrdilo da u Saboru ima seksa, kako ga ne bi bilo, jer zašto bi itko uopće tamo zalazio ako nema neki svoj privatni plan i program. Predugo smo čekali da sabornici izglasaju smanjivanje vlastitih plaća, da lupe maljem po sebi i kažu “dosta je bilo gluposti, ne želimo prava, pogodnosti, mirovinu, stanove, imunitet i sve ostale životne blagodati. Čak ćemo i saborske bankomate ukinuti!” Normalno da takve grube zahvate sabornici nisu proveli, pa i oni su samo ljudi, krvavi su pod kožom. Kako da čovjek pili granu na kojoj sjedi? No tko to sjedi kraj njega na istoj grani? Njegova intimna prijateljica? S obzirom na to da lijep broj zastupnica njeguje atraktivan stil odijevanja, a ja nikada nisam povjerovala u priče da se “žena odijeva zbog sebe same”, čak i da seksi rublje kupuje “kako bi sebe usrećila”, nego smatram da je sve što ona iskombinira doma namijenjeno nečijim očima, te da je ultrapopularno saborsko nošenje visokih potpetica, umetaka za kosu, kao i umjetnih trepavica, teško je zamisliti da bi se tako pomno dotjerivale samo zato što znaju da će se vidjeti uživo na četvrtom programu. Pitanje na koje je nama, običnim smrtnicima, koji čak ni na galeriji ne sjede, teško odgovoriti jest: tko su glavni saborski zavodnici?
Sjede li u klupama većine ili manjine? Pripadati aktualnoj vlasti sigurno je atraktivnije nego biti izbačen iz nje, ali kod nas i oporba ima svoj mračni glamur, jer napokon ne mora biti nerealno nekritična kao dok je bila na vlasti. Postoji li neki općepriznati “saborski Casanova?” O tome šute debeli zidovi Sabora, makar imali uši. Moguće je prema neočekivanoj žestini nastupa ili sjaju u očima koji je tako rijedak u naših zastupnika pretpostaviti da ovaj ili onaj širi oko sebe erotsku klimu, nalik na Othella u istoimenoj tragediji, no kako su seksualne fantazije po definiciji kompenzacije za nešto čega nema, a Freud je ne bez razloga napisao kako je “seksualni odnos promašeni čin par excellence”, mnogo toga preostaje samo mašti. Kako se sabornici ponašaju izvan svoje tugaljive pozornice, jesu li živahniji, zaljubljeniji, potentniji od dojma kakav ostavljaju, da li iz njihovih mobitela kojima se vječno “porukiraju” frcaju iskre, puno jače od onih kada melankolično pritišću svoje gumbe, dapače jesu li bolji poznavatelji pukotina i procjepa na tijelu voljene nego u zakonu, sve bi to bio dobar materijal za neku kazališnu fantaziju, ne mnogo stvarniju od “Sna ljetne noći”, u kojoj se vilinska kraljica, ne bez razloga, zaljubi u magarca u šumi punoj raspoloživih muškaraca.