Kao netko tko piše “Seksopolis”, zaista se ne bih trebala buniti protiv seksualnog odgoja u Švicarskoj. Tim više što zbog kurikularnih ratova i dalje nije jasno kada će se kod nas dogoditi toliko žuđena modernizacija francjozefinskog školstva, pa tako i shvaćanja seksualnosti. Dok mi ratujemo, Švicarci su svoje škole već odavno modernizirali, čitam, pa se tako djeca najnormalnije educiraju o seksu. Što je nužno jer samo tako se mogu izbjeći neželjene trudnoće među maloljetnicima. Pa ipak... kad sam se suočila s pitanjima koja se postavljaju trinaestogodišnjacima, prošli su me lagani srsi. Možda sam zatucani malograđanin ili sam zaboravila kako sam jednom davno pisala o seksu u jednom tinejdžerskom magazinu, no neka su pitanja uporno u meni pobuđivala nelagodu, pogotovo ono o tome kako dvoje maloljetnika želi hitno stupiti u seksualne odnose, a oboje su bez prethodnih iskustava, osim što je mladića prethodno na nekom tulumu oralno zadovoljila pijana poznanica.
Trinaestogodišnjaka se ovdje suočava s nekim “životnim činjenicama” za koje mislim da je prerano: a) pijani, orgijastični tulumi na kojima je oralno zadovoljenje koje pružaju “poznanici” normalno te što se takvo iskustvo, u duhu jednog davnog američkog predsjednika koji je izjavio da “oralni seks nije seks”, smatra “nepostojećim”. Dakle, neiskusan mladić, osim što je oralno zadovoljen na pijanom tulumu, želi seks s vršnjakinjom, a trinaestogodišnjak koji odgovara na školski upitnik treba im savjetovati kakvu kontracepciju trebaju primijeniti.
Prenosimo mu tome poruku da je pijanstvo OK (premda je alkoholizam maloljetnika sve veći problem i u Hrvatskoj i u Europi), da tulumi služe tome kako bi vas “pijan netko” na njima oralno zadovoljavao i kako to nije nikakvo iskustvo.
Naravno da ne treba težiti viktorijanskim vremenima i pretjeranom stidu koji je u Londonu kraljice Viktorije doveo do rekordnog broja bordela kamo su očevi bez stida vodili svoje sinove na poduke o seksu niti se trebamo praviti da ulaskom u pubertet djeci seks ne postaje “napet”, no isto je tako pitanje kakvo se ponašanje zove “normalnim”. Nije mi pretjerano krivo što s trinaest godina nisam znala da su pijane orgije okej niti osjećam osobitu potrebu da svoju kćer kojoj je danas šest i pol godina za šest godina netko na taj način podučava. Uz to, u dotičnom se upitniku stalno spominje “seks bez obaveza”, zanemarujući pritom da ne uspijeva svakome, pogotovo mladima i neiskusnima ulaziti u takav seks, te da se uz seksualne odnose obično otvori cijeli paket emocija pa je zaljubljenost jedan od češćih uzroka i seksa i želje za seksom. Što je okej te nisu nazadni oni koji se usuđuju miješati seks i osjećaje.
Dapače, često se dogodi da se djevojka osjeti loše nakon seksa koji je njoj značio sve, a njezinu dečku ništa. O takvim stvarima ne brinu seksualni upitnici jer emocije su ionako “passe” te se sve više mladih ljudi u Europi odluči za samotan život kako bi na miru - bez ikakvih obaveza - upražnjavali seks bez obaveza. Samaštvo je postalo toliko popularno da se u nekim zemljama samcima uvodi veći porez, kako bi ih se barem tako natjeralo da sklope nekakav brak. A što se uopće događa s brakovima, nekadašnjim “temeljem društva”, da ne govorimo. Nije loše da se brakove dobro prodrma u njihovu prenemaganju i guranju problema pod tepih, no da ih se baš dovede do izumiranja te do rekordnog broja razvoda možda i nije tako sretan trend.
Nije loše biti liberalan i non-paternalistički raspoložen, možda čak i libertinac u nekim godinama (Matoš je samog sebe u jednoj priči upravo tako zvao – “libertincem”), ali zaboraviti dobru staru ljubav, uz nju odanost i emociju kao početak seksualne želje, nije sasvim bezopasno, a pogotovo usađivati u djecu ideju da su orgije, pijanstvo i seks bez obaveza nešto normalno i samorazumljivo. Da je tome tako, mladi Werther ne bi patio ni trena, što bi imalo teške posljedice po književnost, još jednu bolnu točku našeg kurikuluma!