RAZOTKRIVANJE

SEKS BLOGER KOJI JE NALJUTIO HRVATE 'Ni u najluđim snovima nisam očekivao da će se dignuti ovakva hajka. Ali imam pravo napisati što sam doživio'

AUTOR:
    • Tomislav Novak

  • OBJAVLJENO:
  • 08.09.2017. u 22:13

  • Britanski turist i bloger koji svijetom putuje pod pseudonimom Napoleon Dynamighty krajem srpnja je svojom sočnom objavom na Roosh V internetskom forumu podigao veliku prašinu u Hrvatskoj. Detaljno je analizirao svoj dvomjesečni boravak u Zagrebu, opisao kako je u 50 noći spavao sa 16 žena, kako ih je zavodio i što je sve s njima radio te usput ponudio iscrpnu kritiku noćnog života i restoranske scene u gradu.

    Nakon Jutarnjeg njegovu priču prenijela je većina hrvatskih, ali i mnogi mediji u regiji, a Napoleon je pritom izazvao gomilu kritika, ali i pohvala za realističan i iskren opis svojih avantura i ljudi koje je u Zagrebu susretao.

    Nakon objave priče bloger se sam javio redakciji Jutarnjeg i pristao na intervju u kojem je pojasnio svoje motive za objavu priče, otkrio što mu se događalo nakon što se za njega doznalo i potvrdio: napisao je e-knjigu o svojim avanturama u Hrvatskoj i danas je objavljuje na Amazonu. S njime smo komunicirali putem poziva na WhatsAppu i mailom. Što god na kraju mislili o njemu, ono što Napoleon ima za reći u najmanju je ruku vrlo zanimljivo.

    Zašto si posjetio Hrvatsku i jesi li očekivao da ćeš toliko dugo ostati ovdje?

    - Po profesiji sam kamerman i posljednjih pet godina putovao sam diljem Europe snimajući festivale i videospotove za DJ-e. Radio sam po Njemačkoj, Poljskoj i Španjolskoj i dok sam bio u Valenciji dvoumio sam se između Zagreba i Beograda. Naime, htio sam na Balkan, a Ljubljana mi je premalen i preskup grad.

    Odlučio sam se za Zagreb jer sam u Hrvatskoj prvi put bio prije četiri godine, na festivalu u Puli, gdje sam upoznao domaću novinarku koja mi je pomogla sa smještajem. Plan je bio da u Zagrebu kolega iz Francuske, koji mi se pridružio, i ja dobro jedemo, idemo u teretanu, montiramo videomaterijale i navečer izlazimo u klubove. Naravno - i da upoznamo lokalne ljepotice. Kao stranci znali smo da ćemo dobro proći jer cure će uvijek odabrati egzotičnog misterioznog stranca radije nego lokalnog momka. Znam da lokalce smeta, ali tako to ide.

    Uostalom, iz iskustva znam da je najbolji način da upoznaš nečiju kulturu to da izlaziš s lokalnim curama. Možeš se sprijateljiti s lokalnim dečkima i piti s njima, ali nitko ti neće otkriti o sebi, ljudima i gradu u kojem boraviš tako dobro kao cura kojoj se sviđaš. Nikad me nisu toliko zanimale povijest, kultura, spomenici i muzeji jer to ću ionako zaboraviti za tri tjedna. Ali zanimaju me ljudi, običaji, hrana i žene.

    Jesi li očekivao da će tvoj tajni blog biti objavljen u novinama i kako si uopće doznao što se događa?

    - Forum Roosh V zapravo je putopisni underground forum i moja objava objavljena je za njegovu specifičnu publiku - muškarce koji na njemu razmjenjuju informacije o zavođenju žena i putovanjima. Na njemu je objavljeno stotine sličnih data sheetova (vrsta zapisa koji je o Zagrebu objavio i Napoleon) i nisam ni u najluđim snovima, ali ni u noćnim morama mislio da će na to nabasati mainstream mediji. Još više me iznenadilo kad je članak postao viralan i počeo se prenositi po svim drugim medijima. Prepričavanje mojeg data sheeta objavljeno je i u Srbiji na latinici i ćirilici, a unatoč tome što se u isto vrijeme dogodila strašna prometna nesreća na Jadranu, priča o meni bila je čitanija.

    U trenutku kad sam doznao što se događa bio sam u Beogradu i ujutro su me dočekale poruke djevojaka s kojima sam izlazio u Zagrebu. Počele su me ispitivati jesam li ja taj misteriozni britanski turist koji se hvali da je u 50 dana spavao sa 16 žena. Odmah su me prepoznale jer je otkriveno da sam tamnoput i da sam boravio u Ilici. Nisam se mogao izvući iz toga.

    Kakve su bile reakcije djevojaka? Jesu li se prepoznale u priči, jesu li bile ljute? Jeste li ostali u kontaktu?

    - Prepao sam se da ću ih povrijediti pa sam odmah pobrisao svoju objavu na Roosh V forumu. Nakon toga sam sjedio u sobi i čekao ljutite pozive djevojaka. A njihove su se reakcije mijenjale iz sata u sat. Nisam želio da netko misli da ga iskorištavam ili zlorabim gostoprimstvo. Bio sam pomalo šokiran nizom optužbi na svoj račun i tužan. S mnogima koje sam ovdje upoznao želio sam zauvijek ostati u kontaktu jer neki provodi ovdje bolji su od bilo kojeg izlaska u Londonu.

    S druge strane, bio sam ljut jer moje je pravo da pišem o svojem iskustvu u Zagrebu. Nikoga nisam oblatio ili povrijedio niti sam spominjao imena. Iz konteksta je izvučen detalj da si Hrvatice umišljaju da su konzervativne i čedne, a zapravo su lake kao i žene u zapadnoj Europi. Zbog toga su se neke djevojke koje sam ovdje upoznao jako ljutile. Ali ja sam također napisao da su Hrvatice jake neovisne i lijepe žene. Zato bi čitatelji morali do kraja pročitati sve što sam napisao o Zagrebu.

    Jesi li nekome otkrio da ćeš pisati o njima na Roosh V forumu?

    - Nisam jer nisam želio da to znaju. Veliki sam fan Huntera Thompsona i ovo sam vidio kao svoju priliku da se bavim gonzo novinarstvom. Da proživim sve osobno i onda o tome iskreno pišem. I o opijanju i plesu i seksu. Jedne večeri sam loše prošao u klubovima i vraćao se kući u pet ujutro pa sam susreo djevojku na tramvajskoj stanici koja mi se zapravo i nije sviđala, ali me želja za novim iskustvom natjerala da joj se obratim. Na kraju smo završili u krevetu iste noći i razišli se a da nismo razmijenili brojeve ili o bilo čemu pričali. Cure poput nje u Zagrebu sam doživio kao seksualno neovisne, snažne i ozbiljnije feministice nego u bilo kojoj drugoj zemlji. Da, imali smo seks za jednu noć, ali ne znači da je zbog toga izgubila svoju snagu ili neovisnost.

    Hrvati ne znaju koliko su sretni što su okruženi lijepim ženama koje se ubojito dobro odijevaju, a opet su pametne i obrazovane. Osim toga, puno se bolje ophode prema muškarcima nego žene u Engleskoj koje se uopće ne trude oko sebe, a očekuju da muškarci padaju na koljena pred njima.

    Nakon Zagreba proveo sam nekoliko mjeseci u Londonu i doživio sam kulturološki šok jer sam bio okružen ženama koje ne vode brigu o sebi, a imaju stav umišljenih princeza (ne sve). U Hrvatskoj je toliko dragih i lijepih cura i jedva čekam da se vratim i upucavam im se.

    Napisao si knjigu o svojim iskustvima u Hrvatskoj?

    - Tako je, danas sam je u digitalnom izdanju lansirao na Amazonu, može se skinuti za 20 kuna. Nakon objave teksta u vašim novinama mnogo me ljudi zamrzilo, ali i zavoljelo, pa ako doista želite doznati zločestu istinu o svojem gradu, klubovima i ženama, u mojoj knjizi možete je doznati iz mojih očiju. Unutra je niz anegdota koje nikad nisam ispričao, ali i informacija temeljenih na mojim iskustvima.

    Ali da se razumijemo, ja nisam Kolumbo. Priče o Zagrebu već su se i ranije pročule u našem uskom krugu. Grad nije daleko od Italije i Vincenze u kojoj je američka vojna baza s 20 tisuća vojnika. Još prije sedam godina neki od njih dolazili su k vama i bili oduševljeni lijepim ženama i dobrodošlicom.

    I onda ih je svaki vikend dolazilo sve više, provodilo se preko vikenda i prolazili su odlično kod lokalnih djevojaka. Mnogo djevojaka mi je u Zagrebu otkrilo kako su i prije mene imale tamnopute dečke iz Italije, upravo iz te baze. Nije to nuklearna znanost - crni atletski građeni vojnici i faktor egzotičnosti dobitna su kombinacija.

    O čemu sve pišeš u knjizi? Tvoje iskustvo je ukupno gledajući dobro ili loše?

    - Zagreb je za mene bio raj, ovo je idealno mjesto za druženje s prekrasnim djevojkama i mnoge od njih ne mogu odoljeti strancima. O tome pišem, što mi se sve dogodilo i kako sam prolazio kod njih. Ova knjiga otkriva što se događa u Zagrebu kad se svjetla ugase, kako izgleda Hrvatska kao zemlja koja je prošla rat i sada u procesu priključivanja zapadu, i to kroz oči stranca.

    Neki čitatelji su te izvrijeđali kao osobu koja nema poštovanja prema ženama. Što ti misliš o tome?

    - Zanimljivo je to. Djevojke s kojima sam izlazio ili spavao nisu ljute na mene i neke su me pohvalile jer sam napisao istinu, i to duhovitu, o tome tko su žene u Hrvatskoj. I dalje čuvam brojne poruke koje to potvrđuju. Razumijem zašto me neki ne vole. Ako ste sredovječni muškarac odrastao prije globalizacije i turističkog booma te otvaranja zemlje zapadu s dosadnim poslom i pritom imate kćer u tinejdžerskim godinama, a potom pročitate kako se neki tamnoputi stranac dobro provodio s prekrasnim djevojkama, nećete se dobro osjećati, nećete ga voljeti. Ionako ste frustrirani i onda još taj stranac piše kako ovdje uživa sa slobodoumnim curama. Zato sam očekivao mnogo goru reakciju takvih ljudi i još veću mržnju s njihove strane.

    Također, vjerujem da puno cura kojima su uzori Kim Kardashian i slične ne voli čuti kad im kažeš u lice da su to loši uzori.

    Kad se sve zbroji, ne razlikujem se od tisuća muškaraca koji odlaze u klubove i dive se lijepim ženama te se ne misli ispričavati zato što sam imao imao uspjeha s njima. Jer sve to žele i lokalni dečki koje sam upoznao. Uostalom, znaš da ćeš se suočiti s puno negativnih komentara kad pišeš o seksu za jednu noć ili sličnim tabu temama.

    Moje mišljenje je da će, kako žene postaju neovisnije, seksa za jednu noć biti sve više. Djevojke koje su odrastale uz Facebook, Instagram i Snapchat i koje su dovoljno obrazovane i pametne da znaju da ih čeka dobra karijera ne trebaju muškarce da se brinu o njima. Trebaju ih za zabavu pa i seks ako hoćete. Što je pogrešno u tome da djevojka upozna zgodnog dečka u klubu i odvede ga u krevet ako to želi? Mora li ići kući sama jer je to društveno prihvatljivije?

    Društvo i kultura života stalno nam se i brzo mijenjaju. Seks za jednu noć ne bi trebao biti nešto što se osuđuje i mislim da će taj stav i u Hrvatskoj za deset do 15 godina prevladati. Radije bih imao neovisnu kćer koja se poštuje i da je seksualno aktivna nego da je karakterno loša osoba koja se hvali da se čuva do braka.

    Kad se sve zbroji, što misliš o Zagrepčankama i Zagrepčanima?

    - O muškarcima nisam naučio puno jer sam ih malo upoznao. A žene? Pa moja cijela knjiga je posvećena njima i u njoj se kriju svi odgovori koji vas zanimaju (smijeh).

    Misliš li se vratiti u Zagreb i kakav doček očekuješ? Dobrodošlicu ili probleme?

    - Dok članak nije izašao, sanjario sam o tome kako ću se vratiti u Zagreb i ponovno sresti cure s kojima sam izlazio. Mnoge od njih su me zvale da ih opet posjetim. Čak sam se šalio da neću moći upoznavati nove jer u malom gradu svi sve znaju, a stare će me ionako opsjedati. Ali otkako je priča postala viralna postao sam skeptičan jer su mi mnogi govorili da blog uopće nisam smio pisati.

    Možda me dočeka vojska muškaraca koja će me proganjati. Ali šalu na stranu. Unatrag nekoliko tjedana ponovno sam stupio u kontakt sa svima koje sam ovdje upoznao i sad se ponovno osjećam dovoljno komotno da znam da ću se vratiti. Ono čega se bojim je da više nikad neću ponovno proživjeti takva divna dva mjeseca kao prvi put i da ću se razočarati. Ali ne bojim se riskirati.

    Zašto onda knjigu pišeš pod pseudonimom i ne želiš otkriti svoj pravi identitet?

    - Jer ne želim biti popularan ni poznat. Nikad to nisam želio. Nisam tip koji traži svojih 15 minuta internetske slave. Samo sam želio stvoriti sadržaj koji je zanimljiv i koji može pomoći drugim putnicima koji dolaze u Zagreb. Bio bih sretan kad bih cijeli život pisao blogove i e-knjige. Pokušat ću ostati anoniman koliko god dugo ću moći. U knjizi pišem o svojim iskustvima, ali i iskustvima svojeg prijatelja iz Francuske. Upravo smo završili dvomjesečni boravak u Beogradu i uskoro objavljujemo i zapise iz toga grada. Mogu samo otkriti - naljutit ćemo Beograđane, ali razveseliti Zagrepčane.

    Izdvajamo