Dan uoči ustoličenja Irineja, 45. patrijarha Srpske pravoslavne crkve, koje je po višestoljetnoj tradiciji jučer bilo priređeno u crkvi u Peći, gradu koji je danas u granicama Kosova, pomutnju na medijskoj sceni izazvala je udarna senzacija u beogradskome dnevniku Alo. Objavljeno je, naime, da će se predsjednik republike Boris Tadić, koji je kao jedini od visokih srpskih državnih dužnosnika bio na prijepodnevnoj svečanosti, poslije više godina suočiti sa svojom bivšom ženom Veselinkom Zastavniković, s kojom je razvrgnuo građanski brak prije 13 godina.
Nakon toga Veselinka se zaposlila kao novinarka u srpskome ministarstvu vjera, a zatim je 2002. otišla u manastir. Kad je prošlo pet godina takozvanoga iskušenja, sredinom listopada 2007. postala je monahinja s duhovnim imenom Irina.
Izravan prijenos na RTS-u
Nesporazumi su nastali zato što je prije dva ljeta u nekome revolveraškom tabloidu osvanula izmišljena vijest da je prva gospođa Tadić digla ruku na se, koja nije bila povučena i pobijena. Dakle, Veselinka, današnja kaluđerica Irina, služi u manastiru u Peći, odlučno izbjegavajući novinare iz Srbije i svijeta koji su prokljuvili mjesto njezina tihog boravka i pokušali je navabiti da progovori o sebi.
Kako bi izbjegli viđenje negdašnjih supružnika, pa makar i brzu bezazlenu izmjenu pogleda, što bi bilo osobito opasno pred kamerama prvoga kanala Radio televizije Srbije (RTS) koja je za milijunsko gledalište tri sata izravno prenosila duhovni događaj u Pećkoj patrijaršiji, i što bi ga, dakako, bacilo u zapećak, crkveni službenici zaduženi za protokol mudro su se pobrinuli da na tom prostoru, koji je pomno čuvalo čak 2200 specijalaca, ni slučajno ne dođe do njihova slučajnoga susreta. Nakon bračnoga raskola Veselinka Zastavniković i Boris Tadić nikad nisu bili bliže jedno drugome.
I Borisu Tadiću, kao i njegovu političkom uzoru, ubijenome srpskom premijeru Zoranu Đinđiću, prva velika mladenačka ljubav bila je rođena u Hrvatskoj, u Osijeku kao kćerka nižega oficira JNA.
Veselinka ili Vesela i Boris Tadić, sin Ljubomira, uglednoga sveučilišnog profesora i obilježena disidenta u Titovu režimu, upoznali su se kao studenti u Beogradu. Ona je studirala novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti i upadala je u oči čudesnom ljepotom i blistavim obrazovanjem.
Protivljenje majke Nevenke
U svome naraštaju nametnula se radikalnim revolucionarnim stajalištima pa je ušla u najuže vodstvo ondašnjega studentskog pokreta koji su zvali Crvenim univerzitetom, koji je bio trn u oku vlasti. Svoje uzore Vesela je nalazila u pripadnicima njemačkoga ultraljevičarskog pokreta Bader Meinhoff. Bila je tri godine starija od Borisa koji je studirao psihologiju na Filozofskome fakultetu. Boris Tadić se unatoč žustrome protivljenju majke, neuropsihijatrice Nevenke Kićanović, vjenčao 1981. u dvadeset drugoj godini. Zbog materina otpora prema Veseloj, mladi par je unajmio jeftinu podstanarsku sobu u ulici Koče kapetana. Živjeli su u mišjem siromaštvu, a sastavljali su kraj s krajem tako što je Boris prodavao novine na ulici, a Vesela šivala lutke od krpa jeftino ih nudeći na tržnicama. Kako bi im ublažio oskudicu, njihov istomišljenik Dragomir Olujić ustupio im je dio svoga stana u Knez Miletinoj ulici na broju 40, gdje su proveli više od jedne godine. Tek kad se nakon stjecanja diplome Boris zaposlio kao profesor psihologije na Prvoj gimnaziji u Beogradu, došlo je do izvjesnoga novčanog boljitka. Suvremenici bliski Tadićevima kažu da su prvih deset od šesnaest bračnih godina proživjeli vrlo složno.
Politički pogledi su im se razišli nakon što je s početka devedesetih Boris Tadić s ocem Ljubomirom utemeljio Demokratsku stranku. Na krizu koja je narušila mir Borisa Tadića utjecala je ponajviše spoznaja kako mu žena nije mogla roditi, što je pojačalo pritiske majke Nevenke i starije sestre Vjere koji su doveli do toga da veza konačno pukne.
‘Izabrala je svoj put’
Neće proteći mnogo vremena kad se na nekoj svadbi Boris Tadić upoznao s Tatjanom, inženjerkom graditeljstva koja će mu roditi kćerke Mašu i Vanju. Za razliku od Vesele, Tanja ne izlazi u javnost. Spočitavaju joj to što kao prva dama nije češće uz muža. Jednom je pred većim novinarskim skupom Tadić kiselo uzvratio na pitanje o njegovoj prvoj ženi, sadašnjoj monahinji.
- Izabrala je svoj put i to poštujem - dobacio je suho.
Monahinje i monasi se žrtvuju asketizmom
Pećka patrijaršija je manastirski kompleks crkava i crkvenih građevina na domak Peći, koji je nekad bio sjedište patrijarha i duhovno središte, gdje su sahranjeni brojni patrijarsi, sada ustrojen kao Manastir Pećka patrijaršija, od 2006 UNESCO-v svjetski spomenik kulture. Manastir je od 1926 ponovo stavropigija (tj. u isključivoj nadležnosti) pravoslavnog patrijarha srpskoga. U manastiru je sestrinstvo monahinja (kaluđerica). Smatra se da se monahinje i monasi žrtvuju asketizmom (odricanjem od prolaznog svijeta i njegovih užitaka, te zadobivanjem vrlina kroz duhovni i fizički podvig), zato da bi svoj puk pred Bogom zaštitili svojom molitvom (ona je općenito suština monaškog života). Monaške vrline su šutnja, poniznost, umjerenost, post i noćna molitva. Vrijeme u manastiru je podijeljeno na sate molitve i sate rada, prožeto je tjednim i godišnjim strogim postovima. ( Inoslav Bešker)