Luka Milak, osmogodišnji dječak iz Vedrog Polja kod Knina prošli je tjedan preživio stravičan napad susjedovog njemačkog ovčara koji je na njega skočio u susjedovu dvorištu i izgrizao ga po glavi i vratu. Luka se nalazi u splitskoj bolnici na Odjelu maksilofacijalne kirurgije, ima više od 100 šavova, od kojih je 30 na vratu i zatiljku, a ostali na licu. Očekuje ga još jedna operacija, ali liječnici tvrde kako se dobro oporavlja.
No, opasni nisu psi! Za sve češće napade krivi su neodgovorni vlasnici. Pasmine koje su poznate po spašavanju ljudskih života, uključujući i njemačke ovčare, sve češće završavaju u rukama neodgovornih vlasnika koji o psima ne znaju ili ne žele brinuti.
U njihovim rukama takvi psi postaju potencijalna opasnost za sve oko sebe. Da nismo bili u krivu kad smo tvrdili da pas uglavnom nije kriv pokazala je i 10-godišnje istraživanje čiji su rezultati nedavno objavljeni u časopisu Journal of the American Veterinary Medical Association.
Stručnjaci veterinarske struke istražili su uzroke 256 napada pasa koji su završili smrću žrtve.
Rezultati istraživanja
21 posto vlasnika pasa prije napada već je imalo problema sa zlostavljanjem, odnosno zanemarivanjem životinja
u 87 posto napada sa smrtonosnim posljedicama 'na mjestu događaja' nije bilo osoba koje su sposobne intervenirati kako bi spriječile/zaustavile napad
84 posto pasa koji su napali čovjeka nije bilo kastrirano
45 posto žrtava bile su osobe mlađe od pet godina
76 posto pasa nije bilo socijalizirano, odnosno njihovi vlasnici nisu ih naučili kako se ponašati u društvu drugih ljudi
77 posto žrtava nije bilo sposobno na odgovarajući način komunicirati sa psima (npr. bile su premlade ili bolesne)
u 31 posto napada mediji su krivom proglasili pasminu koja u napadu uopće nije sudjelovala
Zanimljivo je i to da je 67 posto odraslih žrtava bilo pod utjecajem droge ili alkohola.
Ružna istina
Dr. Ken Tudor u svojem osvrtu na istraživanje kaže kako je iz njega vidljivo da je 'nedostatak nadzora' najveći problem kod napada pasa.
Pri tome ne misli isključivo da pod nadzorom nisu psi, već primjerice i djeca koja su s psima ostavljena bez nadzora. Brine ga što se većina napada mogla spriječiti.
"Istraživanje je pokazalo 'ružnu istinu' koja ukazuje na to da je uzrok napada ljudsko ponašanje koje se ne može regulirati zakonom. Mnogi vlasnici pasa i prije napada bili su poznati kao zlostavljači ili su ponašanje svojih pasa pokušavali ispraviti na pogrešan način, primjerice kažnjavanjem", zaključuje dr. Tudor.