Nova joj se nastamba sviđa, a budući da ju se često može vidjeti u vodi, timaritelji kažu kako je upravo ona otvorila sezonu kupanja u Maksimiru.
Mnogo je sitnija i mlađa od Zagrepčanima dobro poznatog patuljastog vodenkonja Otta. On je navršio dvadeset i dvije godine, a u Hrvatskoj živi već devetnaest godina. Rođen je u njemačkom Hoyerswerdu, pa se djelatnici Vrta šale kako između njega i šarmantne vodenkonjice ne bi smjelo biti kulturoloških razlika.
Od njihova života u maksimirskoj šumi mnogo se očekuje. Naime, Zoološki vrt grada Zagreba sudjeluje u uzgojnom programu za njihovu vrstu.
Vodenkonji su trenutačno razdvojeni, no preko ograde se mogu gledati, slušati i njušiti. Slično se pripadnici njihove vrste ponašaju i u prirodi. Mužjaci i ženke ne žive u paru nego se spajaju tek u vrijeme parenja.
Riječ je o ugroženoj vrsti životinja na čiju populaciju negativno utječu lov te gubitak staništa zbog širenja poljoprivrednih površina i iskapanja ruda. Nastanjuju tropske šume zapadne Afrike i uvijek su u blizini vode: potoka, jezera ili močvara. Na jelovniku im je hrana biljnog podrijetla – od korijenja preko lišća i trave do plodova.
Patuljasti vodenkonji mnogo su manji od običnih vodenkonja. Prvi teže između 160 i 275 kilograma, a drugi mogu premašiti i tri tone.