O analizi urina za Vitu piše Anka Dorić, dr. med., spec. transfuzijske medicine, Imunološki zavod.
Pregled mokraće jedan je od najvažnijih i najčešće korištenih laboratorijskih testova procjene zdravstvenog stanja. Analizira se izgled, boja, miris, pH i specifična težina te prisustvo biokemijskih tvari koje se normalno u njoj ne nalaze, a mogu uputiti na bolest, patološke poremećaje koji prethode bolesti, otrovanja ili ovisnosti. Stoga se analize mokraće koriste u dijagnostici i kod preventivnih pregleda zdravih osoba. Danas se već samo pomoću test trake namočene nekoliko minuta u uzorak urina različitim analizama može saznati jako puno o zdravlju i bolestima tijela.
Kakav je normalni urin
Mokrenje (uriniranje) je fiziološki refleks kojim izbacujemo mokraću ili urin - tekućinu kojom izlučujemo otopljene, tijelu suvišne i štetne tvari nastale tijekom metabolizma. Normalna je mokraća žućkasta, najčešće bistra, a intenzitet boje varira od svijetle do tamnosmeđe. Miris zdrave mokraće podsjeća na miris goveđe juhe, promijenjen miris može biti znak uroinfekcija.
Specifična težina urina u rasponu je od 1.010 do 1.025, ovisi o količini izlučene mokraće, dok je normalan pH od slabo kiselog do slabo alkalnog (4.8-7.2). Mjerenje specifične gustoće mokraće služi za verifikaciju sposobnosti bubrega da je koncentrira. Oko 95% mokraće čini voda, a tu su i otopljeni elektroliti (NaCl, sulfatne i fosfatne soli), neproteinski spojevi dušika nastali razgradnjom proteina (mokraćevina – ureja, mokraćna kiselina i kreatinin) i druge tvari.
Najčešći parametri testiranja urina koje liječnici traže za analizu funkcije mokraćnog sustava su kvalitativni pregled mokraće (boja, miris i specifična težina), pregled na prisustvo proteina i krvi te mikroskopski pregled sedimenta. Postoji i niz specijaliziranih analiza, od molekularnih istraživanja na razne viruse, bakterije, parazite i druge, ali i ispitivanja na desetine vrsta droga, lijekova, na otrovanja, nasljedne i metaboličke bolesti i drugo. Svaki test, osim indikacija, ima i granice osjetljivosti i specifičnosti te osim korektnih rezultata postoji mogućnost lažno pozitivnih i lažno negativnih rezultata. To uvijek treba uzeti u obzir kod očitavanja rezultata.
Uzimanje uzorka
Mokraća se analizira u automatiziranom sustavu na razne biokemijske analize, a prema potrebi rade se i mikrobiološke pretrage - kultura urina ili testovi molekularne medicine. Najčešće se za analizu traži uzorak tzv. čistog urina. Dobije se uzimanjem uzorka srednjeg mlaza prvog jutarnjeg mokrenja. Uzorci se mogu dobiti i kateterizacijom, punkcijom mokraćnog mjehura ili iz vrećica za urin (kod male djece).
Preporuča se da uzorak mokraće za mikrobiološku obradu bude prvi jutarnji urin ili dnevni uzorak uzet u čistu sterilnu posudicu, barem tri do četiri sata od posljednjeg mokrenja. Treba znati da uzorak urina stajanjem na zraku mijenja izgled, sastav, boju, miris, pH te izgled sedimenta. Upute o uzimanju uzorka mora vam dati zdravstveno osoblje.
Za ispravno uzet uzorak srednjeg mlaza čistog urina treba prije mokrenja oprati ruke i spolovilo vodom i sapunom i zatim dobro isprati. Prvi se mlaz ispusti u školjku, a drugi u sterilnu posudicu. Kod mokrenja kožu oko otvora mokraćne cijevi treba osloboditi od drugih dijelova vanjskog spolovila da se otvor posudice kroz koji ulazi mlaz urina ne zagadi bakterijama s kože, dlaka i ruku. Za pretrage je dovoljno do 10 ml urina. Najbolje ga je u roku od dva sata donijeti u laboratorij, a ako je to nemoguće, pohraniti u hladnjaku na +4°C, najviše jedan dan do dostave u laboratorij.
Uzorak tzv. 24-satne mokraće (za kvantitativne pretrage, npr. proteine, kreatinin) potrebno je vrlo pažljivo prikupljati, budući da se njime određuje koliko se pojedinačne tvari izluči kroz 24 sata. Stoga pacijent mora dobiti i pažljivo slijediti sve upute o sakupljanju. Sakupljenu mokraću treba držati na hladnom mjestu ili je prigodno konzervirati, kako bi se spriječilo moguće umnožavanje mikroba u uzorku.
Što se pregledava
Rutinski pregled mokraće uključuje ispitivanje kiselosti (pH), specifične težine te kemijsku analizu, često korisnu i za brzu kućnu dijagnostiku (pomoću tzv. test–traka kojima se može dokazati prisustvo proteina, glukoze i krvi, provjeriti nalaz ketonskih tijela, bilirubina, urobilinogena i nitrita). Ponekad se na bolest može posumnjati već prema promjenama fizikalnih i fizikalno-kemijskih karakteristika urina: izgleda, boje, mirisa i specifične težine. Krv u mokraći jedan je od važnijih znakova bolesti mokraćnog sustava, a čest je nalaz i kod postojanja kamenca.
U talogu (sedimentu) mokraće, koji se dobiva centrifugiranjem uzorka urina i odvajanjem tekućeg dijela, mikroskopski se traže tzv. cilindri, kristali i stanice. Pretraga sedimenta dio je rutinske kvalitativne pretrage, a nalazi se opisuju i brojčanim vrijednostima, npr. 3-5 leukocita po vidnom polju i sl.
Sediment se sastoji od organiziranog i neorganiziranog dijela. Neorganizirani dio čine soli u kristalnom ili amorfnom obliku, a organizirani epitelne stanice, rijetki leukociti i mikrobi, spermiji te slučajni sastojci (kapljice masti, dlačice itd.).
Abnormalni sediment može u većem broju sadržavati razne vrste cilindara, eritrocite, leukocite, bakterije, jajašca, parazite i druge abnormalne sastojke.
Patološki se nalaz kod ispitivanja mokraće može pronaći i bez postojanja znakova bolesti, dok prisustvo dva patološka rezultata najčešće upućuje na organsku bolest bubrega.
Kako čitati nalaze
• Leukociti u urinu
Kod zdrave osobe normalan je nalaz pregleda mokraće i sedimenta urina 1-2 leukocita. Leukociturija je nalaz više od 1.000 leukocita u izlučenoj mokraći u minuti. Osim kod upala bubrega i mokraćnih puteva, ovaj patološki nalaz može biti prisutan u mokraći osoba nakon težeg fizičkog napora te u osoba s povišenom temperaturom i bez drugih patoloških nalaza.
Piurija (obilna leukociturija) nalazi se kod upala bubrežnih čašica, tuberkuloze bubrega i inficiranih bubrežnih kamenaca te hidronefroze. Liječenje patološkog nalaza proteina (proteinurije), krvi (hematurije) i velikog broja leukocita (leukociturije) mora biti etiološko - što prije treba pronaći osnovni uzrok nastanka tih patoloških nalaza.
• Glukoza
U zdravog čovjeka glukoze u mokraći nema. Nalaz glukoze u mokraći naziva se glikozurija, a najčešće se javlja u osoba koje boluju od dijabetesa, kada organizam mokraćom izlučuje višak glukoze iz krvi.
• Proteini
Albumin je glavni protein krvne plazme koji se kod zdravog čovjeka ne filtrira u mokraću, budući da su mu molekule veće od otvora na kapilarama bubrežnih glomerula. Međutim, kod raznih bolesti bubrega kod kojih dolazi do oštećenja glomerula, zbog povećane propusnosti kapilara za albumine oni se pojavljuju u urinu (albuminurija).
• Ketonska tijela
Nalaze se u mokraći dijabetičara i osoba koje teško gladuju. Proizvod su brze i nepotpune razgradnje masti.
• Bilirubin
Žučna je boja, čija pojava u mokraći znači patološki nalaz (bilirubinuriju), česta kod bolesti jetre i žučnih kanala. Mokraća je tada tamnosmeđa.
• Hemoglobin
Krvni pigment, glavni protein eritrocita, zaduženih za prijenos kisika po tijelu. U mokraći se izlučuje u stanjima u kojima dolazi do pojačane razgradnje tih stanica (hemolitička anemija). Mokraća je obojena crveno (hemoglobinurija).
• Hematurija
Pojava veće količine eritrocita u mokraći, uobičajeno se nađe pregledom sedimenta. Upućuje na bolesti mokraćnog sustava, a često na kamence i bakterijske upale mokraćnih kanala. Normalno je u pregledu sedimenta po jednom vidnom polju srednjeg povećanja 1-3 eritrocita i 4-8 leukocita.
• Kristali
Ako se u sedimentu kristali pojavljuju učestalo i u većim količinama upućuju na povećan rizik nastanka kamenaca.
• Nalaz bakteriurije
Mikroskopskim pregledom urina mogu se vidjeti neke bakterije. Ako se pronađe više od 100.000 bakterija u ml mokraće, radi se o upali mokraćnog sustava.
• Promjene pH vrijedosti
U acidozi, nekontroliranom dijabetesu, plućnom emfizemu, dijareji te bolesti dišnog sustava u kojoj se u organizmu zadržava ugljični dioksid, pH mokraće manji je od 7. Viši pH javlja se kod mokraćnih infekcija i otrovanja lijekovima salicilatima.
Koliko mokrite dnevno
Sastav mokraće u zdravih ljudi ovisi o dobi, prehrani, hidrataciji, aktivnosti itd. Ukupna količina dnevno izlučene mokraće (diureza) razlikuje se od čovjeka do čovjeka, a posebno ovisi o stanju bubrega, postojanju bolesti te količini popijene vode. Zdrava odrasla osoba prosječno pomokri 1,5 l dnevno. Normalan nagon za mokrenjem javlja se tri do pet puta dnevno, kada se nakupljanjem 200-300 ml mokraće rastegne i time živčano podraži stijenka mokraćnog mjehura.
Potpuni prekid mokrenja (anurija), izlučivanje premalo mokraće (oligurija), zadržavanje mokraće (retencija), nevoljno istjecanje mokraće (inkontinencija), izlučivanje abnormalno velikih količina mokraće (poliurija), patološki su poremećaji mokrenja. Javljaju se kod bubrežnih, srčanih, neuroloških, endokrinoloških, ali i drugih bolesti. Kod svih je analiza urina jedna od prvih i najjeftinijih pretraga za dijagnosticiranje bolesti.
Čega u urinu ne smije biti
Normalno je mokrenje voljno i bezbolno. Neugodno i bolno mokrenje (dizurija) najčešći je znak upalne ili druge bolesti mokraćnog sustava (kamenci). U raznim se bolestima simptomi mogu očitovati promjenama u izlučivanju pojedinih normalnih sastojaka ili pojavom abnormalnih sastojaka mokraće. U mokraći zdravog čovjeka nema glukoze, albumina, ketonskih tijela, bilirubina i hemoglobina te je njihova pojava znak bolesti.