. Svi mi izgovorimo barem nekoliko laži svakog dana i zbog toga ne trebamo osjećati krivnju. Naime, laž je način komunikacije koji je nužan za "preživljavanje", drugim riječima, način da se izbjegnu nepotrebne svađe i sukobi. Lagati nas uče od malih nogu. Čak 62 posto trogodišnjaka već je naučilo poricati vlastite nepodopštine, a kod petogodišnjaka taj se postotak penje na okruglih 100 posto. Ništa se ne mijenja ni kad dijete sazrijeva i postaje odrasla osoba: s lažima se nastavlja u ljubavi, na poslu, u obitelji i s prijateljima. Laži se izgovaraju uporno, drsko i s nevjerojatnom lakoćom. U tome nam pomaže gotovo stopostotna uvjerenost da nećemo biti otkriveni, a tome u prilog govore i rezultati istraživanja francuske psihologinje Claudine Biland, autorice knjige Psychologie du mentiteur (Psihologija lažljivca). Prema njima samo 18% laži biva otkriveno. Uz pomoć priručnika Davida J. Liebermana pokušat ćemo povećati taj prosjek. Evo savjeta, uputa i metoda koje će vam pomoći da otkrijete lažljivca na djelu.
Pokazatelji krivnje
Kako možete izbjeći da vas netko ne povuče za nos? Prvo pravilo je znati čitati između redaka. Geste, mimika lica, ton glasa i način govora mogu dovesti pred zid i najvještijeg lašca. Pročitajte i zapamtite.
• Govor tijela
1. Zatvoren izraz lica
Osoba koja laže izbjegava gledanje u oči i čini to samo kradomice, ima stisnutu čeljust, a ponekad gricka usnice (kao da nesvjesno želi spriječiti da mu pobjegne istina).
2. Ponašanje i riječi se ne podudaraju
Lažac govori slatke i ljubazne stvari na hladan i bezizražajan način, zadržavajući flegmatičan i nezainteresiran izraz lica.
3. Ima ukočeno tijelo
Zadržava distancu od sugovornika, a fizički kontakt smanjuje na minimum.
4. Gestikulira na neobičan način
Pokreti ruku kojima prati riječi odudaraju od onih tipičnih za tu osobu. Osoba koja je inače otvorena i komunikativna djeluje neobično ukočeno i suzdržano dok govori neistinu; dok onaj tko je po prirodi smiren postaje nervozan i nemiran.
• Verbalni jezik
1. Dugo oklijevanje prije odgovora
Osobi koja laže treba više vremena da odgovori na pitanje. Pauza joj služi da se snađe i da smisli način obrane.
2. Gubljenje u detaljima
Objašnjenja lašca puna su beznačajnih detalja. Njegov cilj je skrenuti pažnju i zbuniti sugovornika. Što je njegova priča opširnija i detaljnija, manji je rizik da sugovornik počne postavljati pitanja.
3. Boji se šutnje
Osoba koja ima nečistu savjest osjeća nelagodu ako sugovornik šuti, zato što se boji da ga ne odaju geste ili rečenice koje izmaknu njegovoj kontroli. Stoga neprekidno dodaje informacije koje nisu tražene ni potrebne, isprekidano nastavljajući razgovor sve dok ne dobije potvrdu od druge osobe.
4. Pretjerane reakcije
Ako se lašca okrivi za nešto, postaje previše ljut, kao da želi pokazati sugovorniku da takva optužba za njega predstavlja uvredu.
5. Izbjegavanje zamjenica
Zamjenice ja i mi, to jest subjekt i objekt, lažac upotrebljava rijetko ili nikada, kao da se želi ograditi od onoga što govori. Umjesto da kaže "Ne, ja s tim nemam veze", reći će samo "Ne".
6. Zbunjen govor
Govori tiho ili isprekidano ili pak vrlo brzo izgovara riječi. Konstrukcije njegovih rečenica također su nejasne.
Kako ga uhvatiti u zamku
Nije dovoljno samo pažljivo promatrati sugovornika. Postoji li opravdana sumnja da imate posla s Pinokijem, primijenite ovu taktiku u pet koraka kojom ćete ga uhvatiti u zamku.
1. Oponašajte ga
Oponašajte njegove geste, držanje, riječi koje koristi. Pomislit će da može imati povjerenja u vas i da nije u opasnosti da bude razotkriven. Stoga će njegov oprez popustiti i lakše ćete ga uhvatiti u laži.
2. Natuknite
Približite se vrućoj temi, bez direktnih optužbi. Nabacite neku općenitu aluziju, primjerice "Prijevara prije ili kasnije izlazi na vidjelo". Cilj je da osobu za koju sumnjate da govori neistine učinite još nervoznijom i napetijom, kako biste je naveli da napravi neki pogrešan potez.
3. Pucajte u mraku
Kako biste potencirali osjećaj krivnje u lašcu, izrecite neku rečenicu kojom ćete mu dati do znanja da znate sve, ali da mu nudite mogućnost da sam prizna: "Ja znam tvoje tajne", "Nisam mislila da si sposoban za takvo što". To je takozvana metoda bacanja udice. Velika je vjerojatnost da će zagristi.
4. Blefirajte
I to bezočno. Ako pred sobom imate iskusnog lašca, ne preostaje vam drugo nego da i sami lažete i pretvarate se da kao da znate da je ono u što zapravo samo sumnjate sigurna činjenica. "Vidjela sam te", "Pa što si mislio, znam to već odavno". To je način da sugovorniku date do znanja da njegovo laganje predugo traje.
5. Napravite kompromis
Ako lašcu date do znanja da ste spremni zatvoriti oči i oprostiti mu, lakše ćete ga pridobiti da skine masku i prizna laž. "Sigurno sam i ja djelomično kriva", takva rečenica je mamac kojem je teško odoljeti.
Klasifikacija laži
Je li moguće napraviti ljestvicu laži, od najlakše do najteže, ovisno o tome koliko ih je teško otkriti? Moguće je, evo je!
* Isprazna laž
To je pričica izmišljena s ciljem da se osoba okolini prikaže u boljem svjetlu (a time i da poveća svoje samopouzdanje). Primjer? "Ja sam zapravo desna ruka direktora", "Lifting? Ja? Nikada!" Za otkrivanje ove vrste laži nije potrebno primjenjivati nikakve posebne taktike: toliko je očita da je svako razotkrivanje suvišno!
* Bijela laž
To su laži koje se govore iz pristojnosti: "Ova haljina ti odlično stoji", "Izgledaš deset godina mlađe!". Nitko ne vjeruje u to, ali svi se prave da je istina. To je bezazleno licemjerje koje je sastavni dio civiliziranog života i pomaže u održavanju dobrih odnosa s osobama kojima smo okruženi.
* Odgojna laž
To je laž koja se upućuje djeci, koja možda "ne bi mogla shvatiti istinu". Jedna od klasičnih laži ove vrste je da roda donosi bebe. Problem je u tome što se djecu više ne može tako lako prevariti.
* Laž iz sažaljenja
Ili laž "iz dobrih namjera". Služi da se nekome podigne moral: "Odlično izgledaš", "Ne, on te još voli, samo se boji". Osoba kojoj se govori takva laž vjerojatno je svjesna da joj se laže, no bolje se osjeća zavaravajući samu sebe da je to istina.
* Zaštitna laž
To je laž kojom se koristimo kad želimo izbjeći neki problem ili negativan sud drugih: "Oprosti što kasnim, probušila mi se guma… Imala sam poplavu u stanu… Pobjegao mi je tramvaj". O senzibilitetu sugovornika ovisi hoće li prihvatiti proziran izgovor bez ljutnje.
* Laž iz koristoljublja
Govori se u svrhu postizanja neke osobne koristi. "Potpuno se slažem s tobom!", "Znaš koliko te volim". Ovakvu laž najteže je otkriti upravo zato što se temelji na odnosu uzajamnog povjerenja između lašca i njegove žrtve.