Iako je danas gotovo trend biti ekološki osviješten i voditi brigu o svome zdravlju, a to znači i prehrani, prehrambeni proizvodi s oznakom organski još uvijek većini nisu prvi izbor. Uzrok tome je njihova nešto, a ponekad i prilično, viša cijena na našem tržištu, ali i nepraktičnost jer po takve proizvode obično treba odlaziti u specijalizirane trgovine. No, glavni uzrok vjerojatno je ipak nedovoljna educiranost o tome koliko nam razne kemikalije iz konvencionalnih namirnica štete, unatoč tome što su u njima prisutne “samo” u dopuštenim količanama, kao i o tome što zapravo znači zdrava hrana i kako je prepoznati u cijeloj zbrci pojmova i oznaka “bio”, “eko” ili “organsko”. Odgovore na sve nedoumice oko organske hrane potražili smo od direktorice Biovege i stručnjakinje za zdravu prehranu Jadranke Boban Pejić, koja je na ovogodišnjem međunarodnom događanju Woman in business, održanom u Kazahstanu, proglašena poduzetnicom godine.
Jedinstveni certifikat
Možemo li razjasniti razliku između ‘bio’, ‘eko’ i ‘organske’ hrane?
- Pojam “zdrave hrane” kod nas se često upotrebljava kao zajednički nazivnik za vrlo različite proizvode, iako on ne znači apsolutno ništa. Naime, sva hrana koja se nalazi na tržištu trebala bi biti zdravstveno ispravna, što znači da proizvodi podliježu kontroli i da ne sadrže ono što bi moglo direktno kontaminirati hranu ili sadrže, ali u dopuštenim količinama. Trebalo bi koristiti preciznije nazive. No, problem je u tome što je u Hrvatskoj nastala zbrka s nazivima kao što su organska, bio ili ekološka hrana. S jedne strane naziv “organic” food, koji se u engleskom govornom području koristi za hranu uzgojenu po ekološkim standardima, kod nas je preveden kao ekološka hrana ili poljoprivreda, a s druge je iz zemalja njemačkog govornog područja preuzet naziv “biologische” ili “bio” product. Ukratko, bio, eko i organski su sinonimi i znače isto - da proizvod ili namirnica koja se tako označava na sebi mora imati neki od priznatih certifikata. Na razini EU donesen je zakon o jedinstvenom certifikatu kojem će se morati pridružiti i Hrvatska, a kupci će ga prepoznati po natpisu “organic agriculture” i EU zvjezdicama. Proizvod koji je proizveden kod nas zasad još mora imati hrvatski znak na kojem piše “ekoproizvod”.
Što certifikat jamči?
- Jamči da je sirovina od koje je proizvod napravljen uzgojena prema ekološkim standardima. To znači da nisu korištene nikakve kemikalije pri uzgoju, skladištenju i transportu, te da je proizvod posebno pakiran, odnosno da namirnica nije tretirana ni kontaminirana nikakvim kemikalijama od trenutka uzgoja do trenutka kad je stigla na police trgovine. Da bi neki proizvod mogao dobiti certifikat ekološki, organski ili biološki, najmanje 95 posto sastojaka u njemu moraju biti tog porijekla. Na konvencionalnom proizvodu u kojem je, primjerice, 5 posto organskih sastojaka, može biti napisano da sadrži 5% organskih sastojaka, ali ga se ne smije nazvati organskim proizvodom. Osim toga, certfikat organskog uzgoja jamči i da niti u jednom trenutku proizvodnje nisu korišteni genetski modificirani organizmi.
Veliki PDV na hranu
Jedan od razloga zbog kojeg se ljudi teže odlučuju na kupovinu organskih proizvoda je i to što su dosta skuplji u odnosu na konvencionalne. Zašto tolika razlika u cijeni?
- Ekološki proizvodi su u odnosu na konvencionalne u prosjeku skuplji oko 30 posto, no u Hrvatskoj je ta razlika još veća zato što je kod nas PDV na hranu veći nego u drugim zemljama i zato što smo donedavno imali nevjerojatne namete na uvoz ekoloških proizvoda. Naime, država je uzimala čak 6 posto od fakturne cijene na svaki ekoproizvod koji je uvezen. Srećom, to je sad ukinuto.
No, kažete da su i u inozemstvu ekoproizvodi nešto skuplji? Zašto?
- Zato što ekološka namirnica zahtijeva više fizičkog rada, više ljudi i dulji rad, a samim tim su veći i troškovi uzgoja. Cijenu povisuju i veći troškovi skladištenja i transporta zato što ekološki standardi ne dopuštaju da se ti proizvodi transportiraju u istim kontejnerima, vagonima i kamionima u kojima je transportiran konvencionalni proizvod. Naime, ako u istom kontejneru želite prevesti organski uzgojenu namirnicu, onda se on mora očistiti po posebnim standardima da ne bi došlo do kontaminacije česticama kemikalija koje su ostale od konvencionalnog proizvoda. Treća stvar koja utječe na cijenu jest činjenica da je potražnja za ekološkim proizvodima veća od proizvodnje, što po zakonu tržišta cijenu uvijek čini višom.
Minerali i vitamini
Što organski proizvodi znače za naše zdravlje? Isplati li se kupiti i konzumirati takvu hranu?
- Organski proizvod ne sadrži u sebi kemikalije, a kemikalije koje unosimo hranom u organizam se akumuliraju. Za vrijeme prosječnog životnog vijeka od 70 godina čovjek pojede 6,5 kg godišnje takozvanih ‘dopuštenih’ kemikalija i pitanje je što se s tih 6,5 kg otrova događa u našem organizmu. Drugi razlog za organsku hranu su studije koje su pokazale da hrana uzgajana na organski način ima veći postotak minerala i vitamina te manji postotak tekućine koju inače nakupljaju dušična gnojiva.
Imam više energije i zdravu djecu
- Kad sam prešla na prehranu baziranu na namirnicama iz organskog uzgoja, jedna od prvih promjena koje sam primijetila bilo je da imam puno više energije tijekom dana, kao i da nemam više oscilacija energije tijekom dana. Pošto inače nisam imala nikakvih ozbiljnijih zdravstvenih problema, to poboljšanje u smislu energije bila je najveća promjena koju sam osjetila. Također, neki sitni ekcemi koji su me prije mučili su se potpuno povukli, a nestale su i tegobe vezane uz menstrualni ciklus. No, htjela bih reći da sam ja na organskoj prehrani podizala i dvoje djece, sina koji danas ima 21 i kći koja ima 13 godina. U sve ove godine, osim nekih minornih sezonskih prehladica, oni nikada nisu imali nikakvih ozbiljnijih zdravstvenih problema ni tegoba, što puno govori o tome koliko takva prehrana čini za zdravlje i imunitet - ispričala nam je Jadranka Boban Pejić o svom iskustvu prehrane bazirane na organskim proizvodima.