Moglo bi se reći da zapravo nema odraslog čovjeka kojeg barem ponekad ne bole leđa. Potvrđuju to i svjetski podaci prema kojima čak 80 posto ljudi muče upravo bolna leđa pa je zbog toga ta vrsta boli jedan od najčešćih uzroka bolovanja. No, s tim se povremenim boljkama nekako i izlazi na kraj, ali kad se “zakočimo” pa bol zapravo ne prestaje i prikuje nas uz krevet nerijetko je izlaz operacija od koje većina odlaže dok “voda ne dođe do grla”.
“Nož” nitko ne voli jer to onda znači anesteziju, veliki rez, postoperativni oporavak, pa onda fizikalna terapija i toplice... U najboljem slučaju tek za tri mjeseca prestaju muke, s tim da nikad ne možemo biti sigurni je li mukama došao kraj jednom zauvijek. No, napredak medicine u posljednjih pola godine i u Hrvatskoj za dio pacijenata učinio je operacije hernije diska znatno jednostavnijima, manje bolnima i učinkovitijima.
O novim mini invanzivnim zahvatima na kralježnici koje se od prije šest mjeseci rade na Klinici za neurokirugiju KB Sestara milosrdnica razgovarali smo s neurokirugom i predsjednikom Hrvatskog neurokirurškog društva prof. dr. Krešimirom Rotimom, inače i ravnateljem te bolnice. Dr. Rotim ističe kako je nova tehnologija pomogla pacijentima da bol u leđima nestaje odmah nakon operacije, te da se najkasnije za dva tjedna vrate svom svakodnevnom poslu. Sva tri nova zahvata rade se i na Klinici za neurokirugiju KB Sestara milosrdnica, i to stražnja laserska dekompresija, perkutana diskektomija i operacija uz pomoć tubularnog retraktora.
Stražnja laserska dekompresija diska (SLDD), odnosno operacija kojom se većem broju pacijenta s hernijom diska, na neinvanzivan način, u lokalnoj anesteziji, posebim postupkom i laserskim uređajem smanjuje volumen diska te se na taj način smanjuje pritisak hrskavice na živac ili više njih što odmah smanjuje i bol, objašnjava dr. Rotim. Laserskom se sondom ulazi u prostor intervertebralnog diska i primjenom laserske energije postiže dekompresija. Sve se radi pod kontrolom rengena, a liječnici moraju nositi zaštitne naočale.
Bez fizikalne terapije
Prednost je ove operacije da se radi u lokalnoj anesteziji čime se smanjuje rizik od opće anestezije koji uvijek postoji kod operacija. Operacija inače traje između 30 i 45 minuta. Zanimljivo je da je zapravo cijela operacija beskrvna jer nema reza kirurškim nožem nego se uz pomoć posebne igle punktira samo središte hrskavice između dva kralješka. “No, valja naglasiti da ta vrsta operacija nije za sve slučajeve hernije diska, ali za većinu ipak je. U pola godine napravili smo oko 80 laserskih operacija i uspješnost zahvata nam je veća od svjetskog prosjeka koji iznosi 80 posto”, kaže dr. Rotim.
Objašnjava kako poslije ove vrste operacija pacijenti mogu ići kući već isti ili drugi dan nakon operacije jer nije potrebno ležanje u bolnici kao nakon klasične operacije kralježnice. Nema fizikalne terapije niti toplica. Očekivani povratak na posao je od dva do četiri tjedna i to u punom kapacitetu. Pacijent je nakon operacije potpuno pokretan i nema boli. Razlika između pacijenta operiranog novom metodom i onog operiranog na klasičan način je taj što se ovaj drugi sigurno neće vrati na posao u punom kapacitetu barem tri mjeseca.
“Druga operacija koja se radi laserom je perkutana endoskopska diskektomija, poseban postupak, koji nema nikakve veze s perkutanom diskektomijom liječenja kralježnice koji se radio prije dvadesetak godina i koja je zapravo bila teška operacija”, kaže dr. Rotim. Objašnjava kako je riječ o potpuno novoj tehnologiji uz pomoć koje se na poseban način bez kiruškog reza punktira koža s iglom. Naime, igla debljine nekoliko milimetara i dužine desetak centimetara uvodi se u visini bolesnog diska. Nakon toga na iglu se navode sve širi i širi troakari kojima se razmiču mišići sve dok se ne dođe do kralježnice.
Tako se pristupa direktno na herniju diska i uklanja se samo onaj dio hrskavice koji direktno pritišće na živac čime se pacijentu momentalno uklanja bol. Područje opreracije kontrolira se kamerom, a rad se prati na monitoru.
Sve se to radi u tzv. spinalnom bloku što znači da se pacijent ne uvodi u opću anesteziju već se blokira samo donji dio tijela slično kao kad se ženama radi carski rez. Dapače, izbjegava se i veliki rez kože te gubitak krvi, a pacijenti drugi dan nakon operacije također mogu ići kući. Razlog zbog kojeg nakon obje vrste operacija pacijenti mogu ići kući je taj što se za razliku od klasičnih operacija, kad se u cijelosti uklanja hrskavica između dva kralješka, ovdje uklanja samo dio koji pritišće na živac ili je “izletio” u spinalni kanal. To znači da većina hrskavice ostaje između dva kralješka te i dalje ima svoju funkciju zbog koje i jest tu. Naime, hrskavica je amortizer između dva kralješka.
Neozlijeđeni mišići
Kandidati za ovu vrstu operacija su svi oni kojima je komadić hrskavice “izletio” u spinalni kanal i pritišće na živac (ekstruzija diska). Inače, to je najveći stupanj hernije diska. “Endoskopom idemo do kralježnice i uklonimo samo ono što je ‘izletjelo’”, kaže dr. Rotim. Naglašava da su se te vrste laserskih operacija počele raditi u Vinogradskoj tek prije pola godine, a već ih je obavljeno osamdesetak, i to vrlo uspješno.
Treća vrsta mini invanzivnih operacija kralježnice radi se uz pomoć tzv. tubularnog retraktora, a koristi se kod pacijenta kod kojih se zahvat ne može obaviti uz pomoć već spomenute dvije laserske operacije.
Operacija se izvodi tako da se uvodi tzv. retraktor, ili bolje rečeno raširivač debljine prosječne olovke, i tako prolazi kroz mišiće ne uništavajući ih dok ne dođe do same kralježnice. Kad se dođe do mjesta operacije retraktor se raširi i tako se osigurava prostor za operaciju diska. “Kiruški rez potreban za ovu metodu operacije hernije diska je vrlo mali, ali zahvaljujući ‘raširivaču’ kroz njega je moguće ukloniti dio hrskavice. Nakon operacije retraktor se izvuče, a mišćine niti se vrate u prvobitno stanje potpuno neozlijeđene. Kod klasičnih operacija nužno je prerezati mišiće da bi se došlo do kralježnice, a kako se oni nakon toga nikad do kraja ne oporave, to za pacijenta postaje problem”, ističe prednosti nove metode dr. Rotim.
Očito, nove su operacije hernije diska značajno skratile liječenje, ali i potrošnju u zdravstvu. Pacijenti više ne moraju na dugotrajno liječenje, operacije su manje traumatične, a uspjeh je, kao što to govori primjer iz KB Sestre milosrdnice, vrlo izvjestan.
Što je hernija diska?
Znak hernije diska je bol u donjem dijelu leđa. Naime, između svakog kralješka nalazi se disk koji štiti kosti od mehaničkog stresa. Svaki se disk sastoji od vanjskog, tvrđeg, dijela i unutrašnjeg, mekšeg. No, kad se taj vanjski, tvrđi dio diska istroši može puknuti, a meki dio ispadne u okolno tkivo. Pritisne li on živac dolazi do upale i, dakako, jakih bolova. Kad bolesnik leži, bol je manja. U ovim slučajevima dolazi u obzir jedna od tri minimalno invanzivnih operacija kojima se uklanja upravo dio hrskavice koji je “iscurio” iz diska.