Kad uđeš u tridesete, znaš da uistinu moraš početi vježbati. Ne zato što je to fora i jako zabavno, nego zato što tijelo postaje manje fleksibilno, metabolizam usporava, pa ga je potrebno držati u dobroj kondiciji.
Za nas koji redovito vježbamo cijelu godinu, jesen je doba kada uz postojeće vježbanje želimo isprobati nešto novo. Do sada sam isprobala svakakve plesne tečajeve, od flamenka i modernih plesova preko afričkih pa sve do srednjovjekovnih. Ipak, već sam godinama vjerna baletu. No, za oko su mi zapeli neki novi programi i tehnike, koji obećavaju brže postizanje rezultata. Da unesem malo dinamike u svoj život, odlučila sam testirati tri nova fitness programa, koji su se pojavili na našem tržištu. Čine se zabavni i drugačiji od svega što sam do sada isprobala. Skakala sam kao klokan u Karlovcu, a potom sam u Zagrebu isprobala pilates u zraku te balet na podu. Svi ti treninzi posve su me iscpili, ali i izvukli iz komforne zone baleta, koji inače plešem. U potrazi za novim metodama vježbanja, upoznala sam i dvije zagrebačke plesačice Anitu Ćorluku i Ana Mariju Džankić, koje su proizvele prvi hrvatski joga kotač. Bindu Wheel se koristi pri vježbanju joge i u drugim područjima rekreacije, posebno za funkcionalni trening. Može ga se koristiti i za relaksaciju, što bi mi dobro došlo nakon svih ovih treninga koje sam isprobala.
Prvi hrvatski joga kotač
Novost za sve koji vježbaju jogu je Bindu Wheel, prvi hrvatski kotač za jogu. Proizvode ga Anita Ćorluka i Ana Marija Džankić, zagrebačke plesačice, koje je spojila ljubav prema pokretu i istraživanju različitih metoda vježbanja. Obje se duži niz godina aktivno bave plesom, Anita je uz to strastveni praktikant joge, dok je Ana Marija zaljubljenik u fitnes i certificirani fitnes instruktor. - Prošle smo godine dobile priliku isprobati trening na jednom sličnom rekvizitu i tada smo osjetile svestranost kotača i nebrojene mogućnosti pruža u pogledu brzog napretka u fleksibilnosti i snazi uz njegovu podršku.
Ukratko, sve u vezi joga kotača nam se svidjelo, osim činjenice da je potpuno nedostupan na našem tržištu, odnosno; njegova nabavka je moguća u slučaju narudžbe iz inozemstva po izrazito skupoj cijeni zbog troškova dostave.
Tako se rodila želja i ideja za proizvodnjom našeg vlastitog joga kotača - priča Ana Marija Džankić.
Zasad ga se može kupiti samo online te ima doživotnu garanciju. Namijenjen je početnicima i naprednim vježbačima, a služi za cijeli niz vježbi. Od onih za poboljšanje fleksibilnosti, potom za funkcionalne treninge, kao i za rad na ravnoteži. Osim toga, on je dobar i za relaksaciju, jer pomaže opustiti leđa nakon treninga ili dugog radnog dana.
Kangaroo Jump
Skakanje u stilu klokana sa specijaliziranim cipelama s oprugama? Zvuči prekomično! Ali i dovoljno izazovno. U Zagrebu nema ovakvih treninga, pa na vježbanje odlazim u Karlovac. U Magic Well studiju daju mi takozvane klokanice, cipele koje mi izgledaju kao role s neobičnim donjim dijelom. Svaka cipela teška je dva kilograma i ispočetka je čudno stajati u njima. Prvih par koraka mislim da ću pasti, a instruktorica Marija Dragičević Matuzić kaže mi da ravnotežu moram držati točno na sredini stopala. To još i nekako ide kada se krećem, ali kada stojim na mjestu, padam prema naprijed, što je loše za koljena.
Za rad je potrebna uska odjeća i dovoljno visoke čarape, kako one niske ne bi skliznule u obući i nažuljale. Početnici vježbaju 40 minuta, uz pauzu nakon 20 minuta. Glazba na koju skačemo vrlo je živahna, a vježbe su ispočetka lagane. Odnosno, čovjek je toliko koncentriran na održavanje ravnoteže na cipelama da se ne fokusira toliko na pokret. No, čim se stekne sigurnost na nogama, lako se uživjeti. Pokreti su brzi, a radi cijelo tijelo. Dosta se skače, a uz to se pružaju noge i ruke prate pokrete tijela. Zapravo je jako zabavno, no izuzetno iscrpljujuće. Nakon deset minuta skakanja više se ne mogu koncentrirati. Zaboravljam redoslijed vježbi i gubim ritam jer sam fokusirana na to izvučem zadnji atom snage potreban da se odlijepim od poda. Majica mi je natopljena znojem, iako se inače gotovo ni ne znojim dok vježbam. Previše mi je neugodno da bih molila za pauzu, ali kad Marija kaže da možemo stati i popiti malo vode prije nastavka, osjećam izrazitu zahvalnost. Dio vježbi nastavljamo vani, u parku, a primjećujem da je zabavnije trčati u klokanicama nego bez njih. S obzirom na oblik cipele, trčanje je udobno i lako se podići u zrak iako nakon deset minuta trčanja čovjek više ne može disati.
Ocjena: Svi mišići rade, umara, ali je zabavno. Nakon nekoliko mjeseci rada, vježbe vjerojatno prestanu biti naporne i postanu čisto zadovoljstvo. Nije monotono i mogla bih se baviti ovom vrstom treninga, posebno zato što se može raditi i vani, a da se cipele ne unište.
Barre a terre
Godinama plešem balet, pa mi je tehnika koju možemo opisati kao balet na podu zvučala kao dobra ideja. Sve se vježbe rade tako da se leži na podu, a stopala su bosa ili u čarapama. Nije potrebno znati išta o baletu da bi se vježbalo, kaže mi voditeljica Andrea Solomun, koja vodi studio Andrea’s room u Zagrebu.
Ovo je trening izvrstan za izgradnju mišića, posebno onih abdomena. Što je meni problem, jer ta skupina mišića kod mene nikad nije pretjerano radila. Iako godinama plešem balet, uvijek sam se švercala s tim dijelom dijela. To savršeno osjetim dok ležim na podu, gdje se nemam kako izvući da nešto ne napravim. Na baletu uvijek mogu poštedjeti neki dio dijela - primjerice, lagano se okrenuti ili nogu podići koristeći neki drugi mišić, pa se to ne vidi, ležeći na podu ne mogu napraviti ništa od toga. Zato je sve jako, jako teško. Vježbe su spore, noge moraju biti otvorene (tako da prsti gledaju prema van), koljena stisnuta... Najprije mi se tresu samo noge, potom mi se trese cijelo tijelo. Spužva na kojoj ležim nakon pola sata potpuno je mokra, a ja osjećam kao da sat traje milijun godina. Znam da je trening odličan za moje tijelo, da rade svi mišići i da bih, ako na ove treninge idem redovito, stvarno puno napredovala u kratkom vremenu. Najprije preskačem jedan dio vježbe (primjerice, dizanje nogu), potom preskačem drugi dio. Na kraju sata smatram uspjehom ako napravim ijedan dio vježbe, a nakon što završimo, pet minuta ležim na podu i nemam snage da se izvučem iz dvorane.
Ocjena: fantastična aktivnost za sve mišiće na tijelu i odličan način za izgradnju lijepe figure. No, nije aktivnost za mene - nikad nisam vježbala zato da bi mi tijelo izgledalo bolje, nego samo zato što sam beznadno zaljubljena u balet, pa je fizički dio te umjetnosti samo nužno popratno zlo.
Fly pilates
Spoj pilatesa, joge i gimnastike koji se izvodi u ljuljački. Zvuči zabavno i jednostavno? Možda, ali je izrazito teško. Radi se s težinom vlastitog tijela, a ovi trenzi mogu se probati u zagrebačkom Fly Pilates studiju. Satove vodi trenerica Aleksandra Paurević, koja kaže kako su vježbe istezanja na ljuljačci izvrsne za kralježnicu.
Slažem se s njom. Dok visim naglavačke, osjećaj duž cijelih leđa je izvrstan, osim što pritisak koji pritom osjećam u glavi nije izvrstan. Osim toga, nije se teško postaviti u neki položaj, ali se solidno teško ispetljati iz njega, bar dok čovjek ne ulovi logiku. Ljuljačka se može koristiti i za rastezanje, pa se tako može vježbati i ako se leži na spužvi ispod nje ili ako se stoji ispred, s jednom nogom na platnu. To defintivno jest drugačije jer ljuljačka je zabavan element cijelog vježbanja, ali je i korisna jer se u zraku istegnu baš svi mišići.
Ocjena: iako je ovo stvarno odlično, meni je vježbanje ovakve vrste dosadno. Za nekoga tko radi na tome da se istegne ili dovede u bolje fizičko stanje, fly pilates je fantastičan. No, ako čovjek traži od vježbanja nešto više osim fizičkog izazova, onda ovo nije vrsta aktivnosti za njega. Za mene definitivno nije.
