Poznato je da je aluminij neurotoksičan i da kronična izloženost tom elementu povećava rizik nastanka neuroloških bolesti, uključujući demenciju, autizam i Parkinsonovu bolest. Nova britanska studija prvi put dokazuje i neposrednu povezanost između Alzheimerove bolesti i visokog sadržaja aluminija u mozgu, piše Slobodna Dalmacija.
Aluminij je za centralni živčani sustav isto što i cigareta za pluća tvrde stručnjaci koji su suglasni da otrovni metali oštećuju moždano tkivo te uzrokuju oksidacijski stres i neurodegenerativne bolesti.
Danas smo suočeni s porastom učestalosti Alzheimerove bolesti što je direktna posljedica veće izloženosti aluminiju kojeg se naše tijelo teško može osloboditi. Budući da aluminij nije potreban ni za jedan biološki proces u našem organizmu, treba se truditi da ga unosimo u što manjim količinama.
Na vezu između izloženosti aluminiju i nastanka neuroloških bolesti upozoravale su i brojne ranije studije. No, znanstvenici Sveučilišta Keele u Velikoj Britaniji su nedavno utvrdili da je u mozgu umrlih zbog Alzheimerove bolesti bila prisutna velika količina aluminija s kojim su došli u dodir na radnom mjestu ili na neki drugi način.
Umro od agresivnog 'alzheimera'
Među osobama uključenima u studiju bio je i 66-godišnji bijelac koji je umro zbog agresivnog oblika Alzheimerove bolesti, a prije toga je na poslu bio osam sati izložen aluminijevoj prašini koja je kroz dišni sustav ulazila u pluća i nakupljala se u mozgu.
Znanstvenici su analizirali i ženu koja je također umrla od Alzheimerove bolesti, i u čijem su tkivu također nađene velike količine aluminija. Utvrđeno je da se žena 16 godina prije smrti našla u blizini industrijske nesreće u kojoj je u lokalnu pitku vodu palo više od 20 tona aluminijeva sulfata.
Aluminij je prisutan posvuda u prirodi - u tlu, vodi i zraku. Njegove čestice s kišom prelaze iz zraka u vodu koja je osnova za život svih živih bića. Dokazano je da su mu izloženije osobe koje žive u industrijskim područjima, ali je zabrinjavajuća prisutnost aluminija otkrivena i u brojnim proizvodima koje svakodnevno upotrebljavamo kao što su hrana, pića, lijekovi...
Pušači izloženi visoko upijajućem obliku
Aluminiju su od svih zanimanja najizloženiji rudari, tvornički radnici, varioci i poljoprivrednici. Svaki put kada udahnemo dim cigareta uživamo i aluminij u visoko upijajućem obliku. Njegove čestice ulaze direktno u pluća, odakle ulaze u krvotok koji ih raznosi po cijelom tijelu.
Dokazano je da aluminijeve čestice uzrokuju neizlječivu plućnu fibrozu, a tvornički radnici su zbog takve izloženosti u visokom riziku da obole od astme.
Koji proizvodi ga sadrže?
Među proizvodima koje svakodnevno kupujemo i za koje postoje dokazi da sadrže aluminij su:
- hrana (prašak za pecivo, brašno pomiješano s praškom za pecivo, sol, mlijeko u prahu, šlag za kavu, pekarski proizvodi, juhe, pivo, vino, čokolada, biljni čajevi, sredstva za zgrušavanje, boje...)
- lijekovi (za smanjivanje želučane kiseline, protiv bolova, proljeva i drugi, te prehrambeni dodaci kao što je magnezij i stearat),
- cjepiva (protiv hepatitisa A i B te dječjih bolesti kao što su difterija, tetanus, veliki kašalj, dječja paraliza i druga),
- kozmetika i proizvodi za osobnu higijenu (antiperspiranti, dezodoransi - uključujući kristale soli koji sadrže aluminij; losioni, kreme za sunčanje i šamponi),
- ambalaža (folije, konzerve, ambalaža različitih sokova i plastične bočice za vodu).
Svi ovi proizvodi dolaze u dodir s aluminijem preko alata koji se koriste tijekom proizvodnje.
Najveće količine aluminija izmjerene su u proizvodima koji su pakirani u aluminijsku ambalažu kao što su npr. pekarski proizvodi. Stručnjaci su utvrdili da se približno jedan posto aluminija kojeg unosimo oralno apsorbira u organizmu, dok se preostali dio izlučuje kroz probavni sustav pod uvjetom da je zdrav i da normalno funkcionira.
Ne pripremajte hranu u alufoliji!
Stručnjaci savjetuju da ne koristite aluminijsku foliju prilikom kuhanja ili pečenja, jer se na taj način značajno povećava sadržaj aluminija u hrani. Tako je jedna studija iz 2006. godine utvrdila da je u crvenom mesu kuhanom u alufoliji, sadržaj aluminija povećan s 89 na 378 posto, a piletine sa 76 na 214 posto!
Količina aluminija koja je prilikom kuhanja prešla u hranu bila je proporcionalna vremenu i temperaturi kuhanja.
Kako se osloboditi aluminija?
Kad aluminij jednom uđe u naša tkiva teško ga se osloboditi. No, postoje načini na koje se taj proces može ubrzati. Naš organizam se u suzbijanju oksidacijskog stresa koji uzrokuju brojne štetne tvari, pa tako i aluminij, oslobađa uz pomoć različitih antioksidansa. Jedan od najsnažnijih je glutation (GSH), peptidna molekula koju proizvode sve stanice u našem tijelu. Budući da je naš organizam sve izloženiji oksidacijskom stresu zbog zagađenja, stresa, utjecaja toksina, lijekova, zračenja.... snižava se i razina glutationa.
Luk, češnjak i meso
Za proizvodnju glutationa u organizmu potreban je sumpor, stoga njegov povećani unos ima važnu ulogu u detoksifikaciji. Što se tiče hrane bogate sumporom na prvom mjestu su svakako luk i češnjak, te proteini iz mesa.
Stoga osobe koje ne konzumiraju meso često imaju nedostatak sumpora. Što se tiče količine sumpora potrebne za optimalnu zaštitu ona nije velika, potrebno je unijeti samo gram bjelančevina po kilogramu tjelesne težine dnevno, ali pri tome treba izbjegavati industrijski proizvedeno meso koje je u pravilu bogato veterinarskim lijekovima kao što su antibiotici i hormoni.
Među proizvodima bogatima aluminijem koje bi trebalo izbjegavati su zubne paste koje sadrže aluminijev hidroksid; antipersipranti koji sadrže komponente aluminijeva klorida, aluminijeva klorohidrata ili aluminij-cirkonija, te sve napitke zapakirane u ambalažu od aluminija, aluminijsko posuđe i aparate za pripremu kave koji su obloženi aluminijem.
Mineralna voda
Mineralna voda sa silicijem učinkovito pomaže eliminaciji aluminija iz organizma. Istraživanje obavljeno 2013. godine je utvrdilo da je svakodnevno konzumiranje jedne litre vode bogate silicijem, tijekom dvanaest tjedana pomoglo u uklanjanju aluminija kroz urin pacijenata oboljelih od Alzheimerove bolesti.
Osim toga, voda sa silicijem nije utjecala na druge važne elemente kao što su željezo i bakar, no kod troje od 15 pacijenata koji su bili uključeni u istraživanje pokazalo se značajno poboljšanje kognitivne sposobnosti.
Melatonin također može olakšati oslobađanje toksičnih elemenata iz organizma. On inhibira oksidativno djelovanje aluminija u mozgu. Da bi tijelo moglo proizvesti dovoljno melatonina, važno je da unosimo dovoljno tekućine tijekom dana, dakle da smo adekvatno hidrirani.
Rajčice, banane...
Inače, melatonin sadrže još i smeđa riža, zob, kukuruz, rajčice i banane.
Dodatni savjet za brže sintetiziranje zaštitnog glutationa je povećati unos triju aminokiselina: cisteina, glutamata i glicina koje se nalaze u sirovom voću i povrću kao što su avokado, šparoge, grejp, jagode, naranče, rajčica, dinja, brokula, bamija, breskve, tikvice i špinat, koji sadrže ogromnu količinu tvari koje su prekursori glutamata i glicina.
Među prehrambenim izvorima cisteina su jaja, meso, crvena paprika, češnjak, luk, protein sirutke, prokulica i zrna pšenice.
Drugi način za poticanje stvaranja glutationa je vježbanje koje utječe na podizanje razine adenozin trifosfata, neophodnog za njegov nastanak. Taj proces potiče i vitamin D (koji dobijemo radovitim izlaganjem sunčevoj svjetlosti), kupke s Epsomovom soli ili uzimanjem prehrambenih dodataka kao što su MSM (metil sulfonil metan) i NAC (N-acetil L-cistein).
I konačno, razinu glutationa dokazano podiže i kurkumin sadržan u sve popularnijem začinu - kurkumi.