Vrhunski sportaš se rađa i stvara. Nitko nije rekao da je bavljenje vrhunskim sportom zdravo.
To su dvije osnovne rečenice koje navodi Marino Bačić, kineziolog, vlasnik Basic Gyma One, kondicijski trener brojnih sportaša poput Borne Ćorića i olimpijaca braće Sinković, bloger o zdravlju i vježbanju te autor knjige “Do mišića bez utega”, kada je riječ o onima koji provode dane i sate na treningu kako bi postigli vrhunske rezultate.
Da bi se došlo do statusa olimpijca ili medalje, osim genetskih predispozicija, koje Bačić smatra osnovom, tu je naravno i mukotrpan rad, briga o tijelu i zdravlju te prehrana. Svaki sport zahtijeva drugačiji pristup prema svakom od tih aspekata. Nekom moraju biti jače noge, nekom ruke, a neki sportaši moraju napraviti balans cijelog tijela. Prehrana je, dakle, bitan, čak presudan faktor koji ovisi o vrsti sporta. Uz pomoć Marina Bačića donosimo kratki presjek nekih olimpijskih sportova, njihove specifičnosti kao i specifične potrebe natjecatelja u tim sportovima.
Jer, razlike u prehrani dugoprugaša ili maratonca od trkača na 100, 200 i 400 metara potpuno je različita, baš kao i njihove tjelesne predispozicije. Dok će, primjerice, maratoncu, kojemu je izdržljivost vrlo važna, ključan biti unos masti, za kratkoprugaša je presudan unos čistih proteina koji donose snagu i eksplozivnost.
Plivanje: Stotinjak tableta dnevno za oporavak organizma
Jedan od najnapornijih sportova definitivno je plivanje. Plivače i plivačice karakterizira specifičan izgled tijela. Kod njih je razvijen gornji dio tijela, leđa, dok su noge uglavnom tanje. No, i u tom sportu mnogo toga ovisi o disciplini. Uostalom, kao i u atletici. Naime, osim plivanja na kratke staze tu je i maratonsko plivanje. Dakle, nekima je važnija izdržljivost, a nekima eksplozivnost. Naravno, važna je i motivacija i trening. Zanimljiv je podatak kako olimpijac Phelps posljednjih šest godina nije imao niti jedan dan bez treninga. S obzirom na veliku potrošnju kalorija (smatra se da muškarci potroše dnevno blizu četiri tisuće, a žene tri tisuće kalorija) potreban je i pravilan unos hrane. On bi trebao biti pravilno raspoređen u odnosu na treninge. Možda će se činiti pomalo nevjerojatno, ali plivači (kao i većina drugih sportaša) dnevno konzumiraju stotinjak tableta. Riječ je o raznim dodacima prehrani koji su im nužni za oporavak nakon treninga. Neki će reći da to nije zdravo, ali stručnjaci će reći da niti treniranje po pet ili šest sati dnevno nije zdravo, no to je izbor svakog od njih i to je cijena onoga čime se bave.
Gimnastika: Moraju jesti minimalne količine lagane hrane
Priče o tome kako se gimnastičarima daju razne supstance da bi ostali nižeg rasta, što je dosta bitno za ovaj sport, stručnjaci smatraju čistom nebulozom koja nikad nije dokazana. Naime, teško je vjerovati da se dijete visokih roditelja na taj način može zaustaviti na visini prihvatljivoj za ovaj sport. Dakle, visina je prvi oblik selekcije. Karakteristika gimnastike je i u tome što ne postoji rekreativno bavljenje tim sportom. Treninzi su nevjerojatno naporni, a s obzirom na to da se već u ranim tinejdžerskim danima postižu rezultati, umirovljenicima postaju otprilike u 22 godini. Ozljede su česte. Što se tiče prehrane, s obzirom na to da moraju biti lagani, vrlo malo smiju jesti. Kako je važna fina motorika, čak i kilogram viška može značiti neuspjeh na natjecanju. Iz tog razloga jedu laganu hranu, koja nije kalorična i lako se probavlja. Navikli na naporne treninge i minimalne količine hrane, često se nakon prestanka bavljenja gimnastikom bivši sportaši udebljaju, a često imaju probleme sa zglobovima, šakama, ramenima i koljenima, što predstavlja stres jer su navikli na gipkost.
Sprint: Snagu i eksplozivnost osiguravaju samo proteini
Vjerojatno ne postoji nitko tko nije čuo za Usaina Bolta, 30-godišnjeg sprintera s Jamajke, koji ljubomorno čuva svoj rekord od 9.56 sekundi koliko mu treba da pretrči 100 metara. Za to je potrebna nadljudska snaga i eksplozivnost. Iako trče, ruke su im vrlo snažne jer se jačaju prilikom starta, ali i držanja ravnine. Važne su i noge, a karakterizira ih i “velika” stražnjica koju neki nazivaju motorom. I dok dugoprugaši, kojima je bitnija izdržljivost, mogu više jesti i trebaju masnoće, prehrana sprintera uglavnom se temelji na proteinima, a treninzi na mnogo ponavljanja jedne te iste radnje. Kako se brzina sprintera čini gotovo nevjerojatnom, stručnjaci kažu da najbolji trkači ne pokreću noge ništa brže od rekreativaca, samo što profesionalni atletičari rade duže i snažnije korake. Istraživanja pokazuju da amateru trkaču za 100 metara treba između 50 i 55 koraka, dok profesionalnom trkaču treba oko 45. Tajna brzine je u tome što trkači koriste puno snage i energije, a u tome im pomaže što su njihovi mišići aktivni i što su im mišićna vlakna specifična, a ključ svega je što na tlu provode minimalno vremena.
Dizanje utega: Unosom proteina postiže se anabolički učinak na tijelo
Riječ je o vrlo zahtjevnom sportu koji jako lijepo definira tijelo. Ipak, najljepše građeni su oni u srednjoj kategoriji. Što se tiče mišića, najvažniji su opružači trupa i ekstenzije kukova. Naravno, krucijalnu ulogu imaju i kvadricepsi. Noge nose najveći teret, pogotovo kad se uteg diže iz čučnja. Što se tiče prehrane sportaša kojma je važna mišićna masa, oni konzumiraju hranu u kojoj dominiraju proteini. Naime, na taj način postižu anabolički učinak na mišiće. Važan je unos i ugljikohidrata, ali koliko ih je potrebno organizmu ovisi o gubitku aminokiselina tijekom treninga. U najtežoj kategoriji unos hrane ne predstavlja prepreku. Zbog toga često “teškaši” imaju trbuščiće što ne umanjuje činjenicu kako je riječ o vrhunskim sportašima koji na treningu provode minimalno četiri sata dnevno. Iako je riječ o istom sportu, postoje različiti principi treniranja kako bi se tijelo adaptiralo i dobilo na fleksibilnosti. Kako bi se tijelo oporavilo od silnih napora pod treningom se smatraju i masaže, saune, led, barokomore i razni dodaci prehrani koji ubrzavaju oporavak za novi trening.