P(L)UTANJA

AMATERI NA BALETNOJ SCENI Kad piruetu zavrte taksist, liječnica, psihologinja i zubarica

AUTOR:
  • OBJAVLJENO:
  • 05.10.2017. u 22:00

  • Neja Markičević / CROPIX

    Ivan Bedalov ulazi u dvoranu i zagrijava se. Do maloprije je vozio taksi - to je posao koji je pronašao kako bi mu ostavljao dovoljno vremena za balet.

    Ovaj 28-godišnji magistar filozofije taj je ples otkrio prije sedam godina i on mu je postao centar svijeta. Vježba neprestano: u dvorani je četiri puta tjedno, no tijekom svakoga dana pronalazi još malo vremena za vježbanje. Stopalo uvijek nađe trenutak za bude opruženo, prsti ruku sami od sebe već zauzimaju položaj koji imaju u dvorani, a ponekad, dok čeka na semaforu, noge automatski staju u petu poziciju.

    Ivan bi bio još jedan u nizu pasioniranih ljubitelja baleta diljem grada koji rekreativno plešu balet, no na njemu je ipak nešto posebno. Za desetak dana nastupit će u baletu “p(L)utanja” koji je koreografirala njegova profesorica Ljiljana Gvozdenović. Predstava će biti izvedena 15. listopada u Zagrebačkom kazalištu lutaka. U njemu će se prvi put u našoj zemlji na sceni zajedno naći profesionalni plesači i rekreativci. Svaki od njih dat će sve od sebe da publici prenese emociju: svoju ljubav prema baletu.

    Slamka spasa

    S Ivanom nastupa još devet plesača iz njegove grupe. Oni se okupljaju pod imenom “A-balet” i s Ljiljanom, koja je bivša ravnateljica Baleta HNK u Splitu, cijenjena koreografkinja i profesorica koju njezini učenici iznimno vole i cijene, rade već osam godina. Ljiljana kaže da je inspiraciju dobila iz svakodnevnog života. Kako već deset godina radi s amaterima koji su fanatični ljubitelji klasičnog baleta, kao i plesa uopće, fascinirana je njihovim trudom i pristupom vježbanju koji je, ističe, gotovo profesionalan, bez obzira na njihovo znanje i mogućnosti. Zbog toga ih je odlučila uključiti u svoju novu predstavu.

    - Cijeli projekt zapravo i govori o tome zašto su ljudi zaljubljeni u balet. Polazim od sebe, naravno. Kako kroz tu profesiju plutamo i lutamo kao plesači, pedagozi, koreografi, koliko je strasti uloženo u mnoge godine i koliko je svima koji se baletom bave na bilo koji način, profesionalno ili amaterski, ta umjetnost ponekad slamka spasa pred životnim nedaćama. O svemu tome govore i sami sudionici projekta u svojim snimljenim izjavama - kaže Ljiljana.

    U predstavi će se moći vidjeti svi načini vježbanja kojima se danas služi baletna scena: od početnih vježbi na štapu pa sve do suvremenijeg, neoklasičnog pokreta. U svemu tome publika će moći vidjeti amatersku grupu plesača, ali i članove kazališta Komedija te one iz Baleta HNK. To su Iva Vitić Gameiro, Guilherme Gameiro Alves, Lucija Radić, Simon Yoshida, Tamara Masnjak, Stela Gajski i Dora Kokolj.

    - Krajnji je cilj ovog projekta nakon snimljene predstave napraviti dokumentarni film o baletu i ljudima koji su njime fascinirani. Uključilo bi to i izjave onih koji nisu u samoj predstavi, ali bi progovorili o svojim iskustvima, bilo da su ona profesionalna ili amaterska - pojašnjava Ljiljana.

    Trema pred nastup

    Sa svojim rekreativnim plesačima na ovoj predstavi radi mjesec i pol. Radi se na tri mjesta: plesači iz Komedije vježbaju u svojoj dvorani, ekipa iz HNK u svojem kazalištu, a rekreativci u studiju u kojem i inače vježbaju. Kao što ozbiljno pristupaju svakodnevnim vježbama, tako gledaju i na ovu predstavu. Posjetili smo ih tijekom jednog sata i shvatili da Ljiljana govori čistu istinu: oni su fanatični zaljubljenici u balet, ljudi koji su tisuće puta u životu napravili isti pokret i još im nije dosadio.

    Bilo da je riječ o plieu, tandiju ili rondu, njima je svaki dan svaka vježba novi izazov u kojemu moraju pobijediti težinu tijela i gravitaciju. I svaki ih put to veseli. Od baleta ne žive, nije im to posao i na svijetu nemaju nijedan drugi razlog da se bave baletom - osim ljubavi.

    U studiju ih zatičemo pet: osim Ivana, tamo su i Hana Matković, Katarina Andrijašević, Dejan Gotić i Martina Batinić. Svi nam uglas kažu kako im je predstava na kojoj rade velika čast, ali i veliki pritisak. Nitko od njih nije ravnodušan na činjenicu da će dijeliti pozornicu s profesionalnim plesačima.

    - Malo me hvata trema od predstave, moram priznati. Ovo je nešto drugačije, tu su profesionalci s kojima ćemo dijeliti scenu i nije lako znati da će netko iz publike pogledati nas i njih i mjeriti nas na isti način. No, s druge strane, mislim da kad izađemo na scenu, treme više neće biti. Balet ispunjava čovjeka, na klasu jednako kao i na sceni, i sigurna sam da će se to vidjeti na svima nama - kaže 25-godišnja doktorica Hana koja se plesom bavi cijeli život. U rodnom Osijeku plesala je u Dječjem kazalištu, no bilo je predaleko za upis u zagrebačku baletnu školu. To je odluka zbog koje joj je i dalje žao. Nakon dvije godine pauze baletu se ipak vratila i otad ga nije prestala plesati.

    Slična je i Katarinina priča. Ta 25-godišnjakinja u Splitu je plesala u HNK i povremeno je bila angažirana u predstavama tog kazališta, no nikad nije žarko žudjela za upisom u baletnu školu. Željela je studirati psihologiju i zaključila je kako nema vremena da se objema ljubavima posveti jednako. Tako je upisala fakultet, na kojem je sad apsolvent, i baletom se nastavila baviti u slobodno vrijeme.

    - Plesati sam počela s osam godina i nikad nisam prestala. Ne bih niti mogla. Rekreativka sam, nije mi ovo posao, no ostala sam u baletu, i to me jako raduje. Iskreno, ne mogu zamisliti da ikad prestanem s plesom, ovo je moj život, ovo je ono što sam ja i ne bih mogla bez toga - kaže nam iskreno Katarina.

    Freelancer

    Kao maleno dijete prvi je put zaplesala i 24-godišnja Martina koja je prve plesne korake napravila u Sisku. Tamo je plesala u studiju, ali škola je bila predaleko i o njoj nije ozbiljno razmišljala. Poslije je to požalila, no već je zašla u neke godine kada je ne bi primili na školovanje. Upisala je Stomatološki fakultet i studira. Unatoč obvezama, satove baleta kod Ljiljane ne propušta.

    - Subotom imamo balet u 12, tako da se dižem u 9.30 kako bih doručkovala i stigla na vrijeme. I ne, nije mi teško. Trudim se biti što bolja, dati sve od sebe. Kao i svaki plesač, imam krize kad mislim da ja to ne mogu, no odustajanje nije opcija - priča Martina.

    A sve od sebe daje i 30-godišnji Dejan koji je u svijet plesa ušao u dobi od samo 3,5 godina i nikad nije izašao. Spletom okolnosti nije završio u profesionalnom baletu, nego rekreativnom. On je, kaže, umjetnički freelancer, bavi se nizom umjetnosti i ima dovoljno vremena da složi posao kako bi mogao doći na svaki sat. Ponekad to znači da će raditi cijelu noć, no nije mu teško - što je jedna neprospavana noć u usporedbi sa sat i pol čiste sreće? A tek kada dođe predstava...

    - Čast mi je što mogu plesati s profesionalcima na istoj sceni, kao i činjenica da me profesorica odabrala i što se odvažila na scenu staviti ljude različitih mogućnosti i povezati ih predstavom - kaže Dejan.

    Tagovi

    Izdvajamo