PREHRANA

'DJECI SU SE RUGALI, SVI SMO PATILI ZBOG KILA. REKLI SMO: DOSTA JE!' Intimno svjedočanstvo obitelji iz Vinkovaca koja se suočila s problemom debljine

 Vlado Kos / HANZA MEDIA
Gabrijelu su se zbog debljine djeca rugala u školi, a roditelji su imali  povišen krvni tlak i šećer na granici. Potražili su pomoć

Kad su prije pet godina Kruno i Sanda Škarica iz Ivankova kraj Vinkovaca primijetili da njihov devetogodišnji sin Gabrijel nekontrolirano jede, da je često gladan i ima već 45 kilograma, zabrinuli su se i odlučili potražiti pomoć. Pritom su i oni imali višak kilograma. Najprije su se obratili nutricionistu u Osijeku, ali taj program prehrane nisu mogli pratiti.

- Gabrijelu su se rugali u školi i bio je nesretan, ja sam imala povišen krvni tlak, šećer na granici, a i Kruni su sve vrijednosti bile na granici... Kao kod 60-godišnjaka. Bilo je krajnje vrijeme da potražimo konkretnu pomoć. I bili smo odlučni. Kruno je nazvao nutricionista Nenada Bratkovića, sjeo u auto s Gabrijelom i otišao za Zagreb. Morali smo se dobro pripremiti za taj sastanak. Napisali smo sve što Gabrijel jede, a Nenad je na to rekao da je riječ o vrlo obilnom jelovniku primjerenom odraslom aktivnom sportašu - prisjeća se mama Sanda. Obitelj Škarica bila je svjesna da svi moraju sudjelovati ako žele promjene.

Sanda je u to vrijeme bila u visokoj trudnoći, pred porodom, pa je suprug Kruno preuzeo brigu o prehrani i kuhanju. Zabranjeni su im svi namazi: maslac, paštete, pekmezi, salame...

- Doslovce smo ispraznili hladnjak. Do tada je u našoj škrinji većinom bilo svinjsko meso, sve smo podijelili i otišli po piletinu i puretinu, bijelo nemasno meso. Nabavili smo i posni sir, voće, povrće, namirnice bogate proteinima, orašaste plodove... - priča nam Sanda.

Ivankovo, 051016. Sanda Skarica suradjuje s nutricionistom zbog problema s prekomjernom tezinom u njenoj obitelji.Na fotografiji: Sanda Skarica i sinovi Gabrijel i mladji Kristijan. Foto: Vlado Kos / Cropix -JL-
Vlado Kos / Hanza Media

Slavonska hrana

No, i tada je Gabrijel imao problema u školi. Rugali su mu se kad bi donio voće za gablec.

A on, dodaje mama, nije takav karakter da to može bezbolno prihvatiti.

Ipak, kad su mu se počeli topiti kilogrami, postao je smireniji, zadovoljniji, a život mu se promijenio iz temelja. Pa se obitelj Škarica jedno vrijeme ozbiljno držala novog režima prehrane. Zabranili su bakama i djedovima da im kuhaju masnu, slavonsku hranu, izbacili kolače, gostima posluživali zdrave grickalice...

No, onda se tata Kruno zbog posla morao odseliti na Korčulu, mama Sanda se vratila na posao i bilo je lakše kupiti pecivo, pa se dio kilograma vratio, ali neke su navike ostale.

- Sve je to dugotrajan proces. Gabrijel shvaća da nam je bilo bolje s manje kilograma, ali teško je odoljeti napastima. Sve nam je vrlo dostupno. Sada je u pubertetu i više je s društvom nego s nama pa tako jede grickalice i slatkiše. Srećom, trenira nogomet pa je barem fizički aktivan. Ali ne mogu ga kontrolirati stalno. Ne sumnjam u nas, promjena nas je malo uljuljala, a osim toga, volim peći kolače, kuhati i pojesti.

Ivankovo, 051016. Sanda Skarica suradjuje s nutricionistom zbog problema s prekomjernom tezinom u njenoj obitelji.Na fotografiji: Sanda Skarica i sinovi Gabrijel i mladji Kristijan. Foto: Vlado Kos / Cropix -JL-
Vlado Kos / Hanza Media

Svjesni smo koliko nam je bilo dobro dok smo se zdravije hranili. Onaj osjećaj kad ne trebate odmor nedjeljom poslije ručka, bio je vrlo dobar osjećaj - kaže mama Sanda.

Svi u pekaru

Danas je teško procijeniti koliko je kilograma Gabrijel izgubio, a koliko vratio, jer još raste i razvija se. Ali, mama procjenjuje da trenutačno ima desetak kilograma viška.

- Uvijek im govorimo da je zdravlje važno, a ne samo izgled. I želimo da budu zadovoljni. A Gabrijel nije zadovoljan ovako. Traži poticaj i odobravanje iz okoline. Sva djeca su u pekari prije škole, pa je on znao pitati: Zašto ja uvijek moram nešto posebno? - govori Gabrijelova mama.

Doduše, djeca su danas bombardirana slikama tijela koje je nemoguće postići, a istovremeno ih se ohrabruje da konzumiraju brzu hranu i slatkiše. Negdje između toga, mnoga djeca vode borbu s kilogramima. Statistički podaci za Hrvatsku su alarmantni. Prema njima je svako peto dijete pretilo, a čak 50 posto djece ima prekomjernu tjelesnu težinu.

No, razgovarati s djecom o težini može biti osjetljivo. U svakom slučaju, roditelji bi trebali biti svjesni toga da je prekomjerna težina bilo kojeg člana obitelji obiteljski problem. Jer djeca ne donose odluke o prehrani i vježbanju sama.

Ivankovo, 051016. Sanda Skarica suradjuje s nutricionistom zbog problema s prekomjernom tezinom u njenoj obitelji.Na fotografiji: Sanda Skarica i sinovi Gabrijel i mladji Kristijan. Foto: Vlado Kos / Cropix -JL-
Vlado Kos / Hanza Media

- Prije bilo kakvog razgovora važno je da roditelji pogledaju medicinske činjenice. Često, naime, krivo procjenjuju djecu, njihov izgled, a čak i liječnici ponekad imaju problema s procjenom - rekla je Sandra Hassink, šefica američkog udruženja pedijatara. Roditelji bi, dakle, tvrde stručnjaci, trebali pratiti indekse tjelesne mase i rasta za svoju djecu, a ne se oslanjati isključivo na vlastite impresije.

- U osnovnoškolskoj dobi akcija je važnija od razgovora. To znači da roditelji moraju izvan dosega djece staviti sve nezdrave namirnice i svojim primjerom pokazati da je nešto dobro ili loše. Oni od najranije dobi upijaju sve što vide. Dakle, čak i prije razgovora o tome što je zdravo, što nije, trebalo bi tako živjeti i tih se navika pridržavati - objasnila je Hassink.

Osjećaj krivnje

Srednjoškolska je dob, pak, dob kad djeca prolaze puno tjelesnih promjena.

Tada ne bi trebalo komentirati ničija tijela. Ni oblik, ni veličinu. Svi smo različiti i svi se drukčije razvijamo. No, opet je ključno da svi u obitelji rade na svim pitanjima koja se javljaju. U toj dobi djeca mogu početi razmišljati o edukaciji o svom zdravlju. To može uključivati razgovor o zdravstvenoj povijesti obitelji, kao što su dijabetes ili visoki krvni tlak, ali i strategiju kako birati dobre namirnice. Kako na zabavi odabrati zdravu grickalicu, zašto je važno biti fizički aktivan umjesto da se satima sjedi pred televizijom? No, u bilo kojoj dobi ne bi trebalo spominjati krivnju. - Nitko nije savršen, važno je ne odustati- zaključuje Hassink.

-----------------------------------
Nenad Bratković, nutricionist: Podrška obitelji je ključna, a obitelj Škarica je uspjela u tome

Kad je obitelj ušla u moju ordinaciju, zatražio sam nalaze djeteta i oca koji su pokazali znatne metaboličke promjene, i ono što stručno zovemo - metaboličkim sindromom. Dakle, ne samo da je dijete, nego su i otac i majka krenuli u program. Činjenica da je majka Sanda bila pri kraju treće trudnoće nije ih spriječila da nakon poroda ne uvedu red u prehranu i navike. Istaknuo bih da su pružili povjerenje i nisu stvarali alibi, nego su tijekom više tjedana, pa onda i višemjesečnim radom na svojoj prehrani, napravili sjajan zdravstveni rezultat.

Debljina se u mnogim sredinama ne doživljava kao zdravstveni problem, nego kao stanje dobrog standarda, što je povezano s kulturologijom, naslijeđem te odgojem. Stoga, biti zdraviji i vitkiji, bez osuđivanja ostalih, nerijetko nije lako, jer sredina je upravo u stanju osuđivati one koji su na putu da budu vitkiji i zdraviji. Debljina u dječjoj dobi veliki je javnozdravstveni problem, i jednom kada se krene u terapiju, prevencija mora potrajati nekoliko godina. Jednokratni postupci i kure mršavljenja ne rezultiraju održivim rezultatima, što je cilj.

Podrška obitelji je ključna, kao i spremnost da se ne stvaraju alibiji, nego da se cijela obitelj suoči s izazovima zdrave prehrane: odoljeti nezdravim namirnicama, ne apstinencijom i gladovanjem, nego uvođenjem novih ukusnih obroka u svakodnevicu. I, prije svega, uključiti tjelesnu aktivnost u dnevnu rutinu, postati uzor. A obitelj Škarica je to uspjela. Zadatak svake obitelji je pružiti svojem djetetu zdravlje, a ne dovesti ga u metaboličku i zdravstvenu propast pretjeranim hranjenjem.

-----------------------------------
Marina Grubić, psiholog: Fokus mora biti na zdravlju, nikako ne na izgledu djeteta

Profesorica Marina Grubić kaže kako je vrlo važno ne okrivljavati djecu za njihovu debljinu, jer ona najčešće nisu kriva.

- To je osnovno pravilo. Djeca se obično udebljaju već u predškolskoj dobi, a za to su onda najzaslužniji roditelji. Oni trebaju prevenirati debljinu i na vrijeme razmišljati o prehrani djece.

Roditelji bi trebali biti podrška i svojim ponašanjem primjer. Osim toga, trebali bi osigurati djeci uvjete za zdravu prehranu i namirnice u hladnjaku koje imaju određenu nutritivnu vrijednost. Treba im pomoći i da se bave tjelesnom aktivnosti. I nikada s njima razgovarati izravno, na način: ‘Daj, smršavi. Moraš, pogledaj se kakav si ili kakva si’ - govori nam profesorica. Naime, djeca s viškom kilograma već imaju manju količinu samopouzdanja. Često su diskriminirana, druga djeca im se rugaju, zadirkuju ih i to ostavlja posljedice, a može dovesti i do anksioznosti i depresije.

- Roditelji trebaju znati utješiti djecu. Kad im se netko ruga, moraju biti podrška kako bi ublažili emotivne teškoće - tumači profesorica.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
20. travanj 2024 17:52