Kada je zbog dugotrajnog gladovanja i odbijanja hrane došla na samo 28 kilograma, shvatila je da nešto mora poduzeti, da se mora liječiti. Dvadesetsedmogodišnja Ana Lugonjić iz Bleda imala je samo 19 godina kada je odlučila da mora biti mršava bez obzira na sve. Nakon izvjesnog vremena završila je u bolnici, okružena liječnicima koji su joj pomagali da doslovce stane na noge, vrati svoj život.
Dotaknula je dno i u ranim dvadesetima dobila dijagnozu anoreksije.
Odbijala hranu
- Nikako nisam sebi bila dovoljno mršava. Odbijala sam hranu. Jela sam, ali jako malo. Kada sam bila toliko mršava da nisam imala ni 30 kilograma, shvatila sam da doslovce ne mogu hodati i da ću morati nešto poduzeti. Završila sam u bolnici i dva puta sam se liječila - priča nam Ana. Kaže da ju je, kao i većinu osoba koje boluju od anoreksije ili bulimije, na to “natjerala” moderna verzija ljepote žene koju nameće društvo. Srećom, izvukla se iz čitave priče i oporavila. Danas ova vegetarijanka uživa u hrani, ima 50 kilograma i vješto se nosi sa svojom bolešću. Čak je počela i vježbati.
Velika stigma
- Mi oboljeli od anoreksije često smo stigmatizirani i s obzirom na to da je vježbanje sredstvo kojim bismo se dodatno iscrpili i izgubili kilograme, na prvu se čini da je kontraproduktivno za osobe koje boluju od anoreksije ili bulimije. Međutim, uz medicinski tim i tim kineziologa našla sam svoj način kako da počnem vježbati i ponovno se integriram u društvo jer vježbanje je utjecalo pozitivno na moje samopoštovanje, razvoj samosvijesti, borbu protiv depresije, raspoloženje i percepciju vlastitoga tijela - objašnjava nam Ana Lugonjić, jedna od 150 ljudi oboljelih od raznih poremećaja u prehrani. Stigla je na prvi europski sportski event pod nazivom Brighter Side od Exercise, koji se upravo održava u Puli.
Hrvatska nije slučajno domaćin ovakvog događanja koje je privuklo brojne liječnike, sportske djelatnike i oboljele iz cijele Europe. Naš mladi tim fitness stručnjaka iz zagrebačke edukacijske ustanove Fitness akademija prvi je u Europi osmislio program vježbanja te plan implementacije zdravstveno usmjerene tjelesne aktivnosti u post tretman osoba liječenih od anoreksije, bulimije i ostalih poremećaja u prehrani. Na radionici su, osim toga, postavljeni temelji smjernica i dobre prakse koje će se uvesti u organizacije i klinike diljem Europe.
- Najveći problem kod osoba s problemom poremećaja u prehrani je kako ih ponovno integrirati u društvo kroz sport jer je sport iznimno važan za zdravlje takvih osoba, ali i njihovu socijalizaciju. Ono što smo zaključili jest da su za te osobe poželjne vježbe nižeg intenziteta, kao što su joga, pilates, pa čak i badminton, s obzirom na to da takav sport potiče socijalizaciju - priča Mirna Hajnic, koordinatorica projekta iz Fitnes učilišta, koje je napravilo prvo ovakvo istraživanje na području Europe.
Kontaktni sportovi
Vježbe koje su idealne za osobe koje su proživjele anoreksiju ili bulimiju još su u nekoj sivoj zoni zdravstva jer je bolest sama po sebi prilično osjetljiva. Osobe s takvim poremećajima ne bi se, tumači dalje Mirna, trebale baviti kontaktnim sportovima, onima težinskih kategorija ili onima gdje se moraju natjecati.
- Osobe kada imaju poremećaj u prehrani rade vježbe u negativnom kontekstu. Rade bilo što da potroše čim više kalorija, bilo pri trčanju ili izvedbi čim većeg broja vježbi poput čučnjeva ili trbušnjaka. Te vježbe nisu strukturirane i imaju samo jedan cilj, a to je biti što mršaviji i izgubiti kilograme. Stoga je Fitnes učilište pokrenulo ovaj projekt koji je odobren i sufinanciran kroz Erasmus+ program - ističe fitness voditeljica za jedini projekt koji se bavi ovom tematikom. Anoreksija i bulimija su, nažalost, i dalje tabu teme te se o njima premalo govori u društvu.
- Zato smo i odlučili nešto napraviti po tom pitanju, a najviše nas je zanimalo kako povezati dvije nepovezane stvari, a to je tjelesna aktivnost i anoreksija u jednom pozitivnom, a ne negativnom kontekstu, kao što je bio slučaj do sada. Fitness treneri i kineziolozi nemaju iskustva koja su im potrebna kako bi mogli raditi s osobama koje su zahvaćene ovim poremećajem, a s druge strane, eksperti s područja poremećaja hranjenja skeptični su jer nas doživljavaju površno, kao one koji većinu vremena provode u dvorani pred ogledalom, s jednim ciljem - da bi što bolje izgledali - naglašava stručnjakinja. Dodaje da to nije tako i da oni stavljaju naglasak na zdravstveni aspekt tjelesne aktivnosti koji uvijek mora biti na prvome mjestu.
Problem bez strategije
Vanjski konzultant Ivan Matejak, koji je pomogao pri kandidiranju projekta na fondove EU-a, kaže da je to prvi put da se na jedan institucionalan način na razini Europske unije nastupa prema toj tematici.
- Kada vidite službene dokumente Europske komisije koji se bave općenito zdravljem u zemljama Europske unije, anoreksija je stavljena sa strane. Nema strategije koja bi se bavila rješavanjem tog problema. Oko jedan posto populacije svake zemlje u EU-u time je zatečen, što su velike brojke - napominje Matejak. Projekt Fitnes učilišta je prvi koji financira EU, završava za mjesec dana, a želja je da se osnove projekta u budućnosti detaljnije razviju u priču koja će dozvoliti sistematičniji i dugoročniji pristup toj tematici.
U Hrvatskoj 40 tisuća pacijenata
U Hrvatskoj službeno ima oko 40 tisuća ljudi koji imaju poremećaj u hranjenju, a pomoć mogu pronaći jedino u dnevnoj bolnici za poremećaje u hranjenju u sklopu Psihijatrijske bolnice Sveti Ivan u Zagrebu, koja zapošljava osam stručnjaka. Kroz nju prođe 30-ak pacijenata godišnje. - Neke zemlje, poput Njemačke, bave se više ovim problemom jer imaju bogat zdravstveni sustav. Svojim pacijentima možemo ponuditi liječenje od devet mjeseci, s produljenjem od šest mjeseci, a oni im mogu ponuditi i do pet godina tretmana uz pokriveno zdravstveno osiguranje - kaže nam Hrvoje Handl, dr. med. spec. psihijatar. (B.B.)