Rođena je Zagrepčanka, ali su Kornati za nju najljepše mjesto na svijetu. I ne kaže to tek reda radi, jer njezin je život otprije šest godina vezan uz ovaj dio hrvatskog Jadrana - udana je u Vodicama, a radi u šibenskoj Glazbenoj školi Ivana Lukačića. Ruža Raguž Cukrov, glazbenica, nastavnica flaute, poliglotkinja i prevoditeljica, proputovala je svijet, radila je i boravila u raznim zemljama, ali su, reći će, Kornati najljepše mjesto na zemlji. Upoznala ih je još dok je bila strastvena jedriličarka, pa joj se danas, kada se osvrne unatrag, čini kako ju je u životu sve vodilo u ove krajeve, piše Šibenski.hr.
Ružu Raguž Cukrov šibenska je javnost upoznala kao vrsnu glazbenu pedagoginju čiji učenici osvajaju nagrade na glazbenim natjecanjima i oscare znanja. Kao flautistica održava samostalne koncerte, a članica je i sve uspješnijeg ansambla "Echo". U Vodicama pak flautu predaje predškolcima u glazbenom vrtiću te djeci u maloj školi Vodičke glazbe, a uz sve to još za televiziju prevodi filmove, serije, sapunice, dokumentarce…
Jezici su njena droga
- Jezici su moja droga - reći će uz smijeh. Posve očekivano, reklo bi se, jer je njezin otac s kojim se i danas konzultira kad "zapne" u prijevodu, Dragutin Raguž, hrvatski jezikoslovac.
A ta je "droga" krivac za to što je, uz Muzičku akademiju, diplomirala francuski i španjolski na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, gdje je završila i dopunski studij portugalskog te švedskog, koji joj je, vjerovali ili ne, najljepši jezik! Uz to izvrsno govori i engleski, njemački te talijanski, a pasivno još rumunjski, danski, norveški i nizozemski s kojih također prevodi. I to joj nije dovoljno, pa kaže kako bi željela naučiti još i grčki, gruzijski i baskijski jezik!
- U školi sam učila i ruski jezik, a kad smo dobili latinski, meni je, za razliku od mnogih, to bilo strašno zanimljivo. Poznavanje latinske gramatike kasnije mi je pomoglo na studiju. Kada sam imala 16 ili 17 godina, moj je otac bio lektor u Francuskoj i za jednog posjeta mjesec sam dana pohađala tečaj za strance. Uspjela sam progovoriti francuski, a kasnije u Zagrebu upisati studij francuskog. Poslije sam dobila stipendiju za tečaj jezika u Francuskoj, ali su mi rekli da je prelagan i da ne bih puno naučila, pa su me prebacili u Portugal.
Pristala sam, iako sam portugalski znala toliko koliko sam u avionu mogla naučiti čitajući gramatiku.
U Portugalu sam bila na sveučilištu u Coimbri, najstarijem u državi i jednom od najstarijih u Europi. Uopće, mene je sve živo zanimalo. U društvu su me zezali da nema tečaja u Zagrebu na koji nisam išla. I na sve sam stizala, putovala i izlazila s prijateljima, iako iz današnje perspektive uopće ne znam kako sam to uspijevala. U srednjoj školi bila sam i članica Međunarodne udruge za prevenciju protiv alkohola, a u četvrti razred gimnazije završila sam u SAD-u, gdje sam također dobila stipendiju - objašnjava Raguž Cukrov.
Flauta i violina
Paralelno s njezinom "jezičnom" pričom tekla je i glazbena. Premda, u glazbenu se školu upisala poprilično kasno. Bila je već u šestom razredu osnovne škole kad je poželjela učiti flautu. Sa zahvalnošću govori o svojim roditeljima, koji su joj bili podrška. Prošla je prijemni ispit u čak četiri zagrebačke škole, da bi na kraju upisala i violinu i flautu.
- Flautu sam na kraju upisala za svaki slučaj, ali išla sam samo na violinu. Ali, nije mi se svidjelo i nakon četiri tjedna odlučila sam se ispisati. I baš u to vrijeme zvala je profesorica flaute i pitala zašto ne dolazim u školu iako je počela prije četiri tjedna. Otac joj je na brzinu kao ispriku kazao kako smo mislili da treba imati vlastiti instrument. I tako sam počela učiti flautu. Svakako sam htjela studirati taj instrument, a profesorica kod koje sam se pripremala za prijemni, koja je izvrsna pedagoginja i čiji su studenti vrlo uspješni u karijeri, rekla je da će me uzeti kao studenticu, ali sam morala obećati da ću diplomirati i na Filozofskom.
A kad je završila studij i kao vlasnica diploma Muzičke akademije i Filozofskog fakulteta počela tražiti posao, dogodio se obrat. Sa svim svojim kvalifikacijama, znanjima, iskustvima i vještinama, punih 11 mjeseci nije mogla naći posao!
- Slala sam prijave na sve strane, od škola preko ministarstava do raznih tvrtki. U životopisu bih navela što sam sve radila, gdje sam putovala, gdje se školovala, na koje sam tečajeve išla, koje sam stipendije dobivala… Ali odgovor ni od koga nije stizao. Sve dok me nisu nazvali iz dviju tvrtki i rekli da se boje da bi posao koji oni nude meni vjerojatno bio dosadan. Tada sam shvatila u čemu je problem i od tada sam u prijavama pisala da sam diplomirala francuski i španjolski, da se služim engleskim jezikom i kompjutorom, te da imam položen vozački ispit. I ništa više. Akademiju nisam ni spominjala. Vrlo brzo dobila sam posao u jednoj građevinskoj tvrtki kao poslovna tajnica - pripovijeda.
Meksičke sapunice i američka priča
Tu je radila devet mjeseci, a kako je paralelno prevodila filmove i serije za televiziju, odlučila je posvetiti se tomu. Bilo je to vrijeme meksičkih sapunica pa je posla bilo preko glave. Kasnije je nekoliko godina radila kao tajnica u Zagrebačkoj filharmoniji.
- Možda će zvučati američki, ali razmišljala sam kako dalje i pomislila da bi bilo idealno da ljeti budem blizu mora i brodova, a zimi u Zagrebu. Još sam zamislila da firma bude švedska, jer volim njihovu organiziranost. I tako sam sebi tražila posao. I stvarno se dogodilo da sam dobila posao u jednoj čarter-tvrtki iz Švedske koja je radila u Kaštelima. Taj je posao u špici sezone bio vrlo naporan i stresan, a kako sam uspjela dobiti četiri dana godišnjeg odmora, s prijateljicom sam otišla na Prvić. Posve slučajno odabrale smo taj otok, a na kraju se to pokazalo sudbinskim. Tu sam, naime, upoznala svojeg budućeg muža Jerka, koji je iz Prvić Šepurina i jedan od deset ljudi u Vodicama koji se ne bave turizmom i iznajmljivanjem soba ili apartmana - smije se Ruža Raguž Cukrov.
Ljubav ju je iz Kaštela dovela u Šibenik, odnosno Vodice. Vrlo brzo zaposlila se kao nastavnica flaute u Glazbenoj školi Ivana Lukačića. I danas, daleko od zagrebačke vreve i brojnih događanja i sadržaja koje nudi velegrad, ne nedostaje joj ideja, planova i izazova. S radošću govori o svojim nadarenim i vrijednim učenicima s kojima dijeli njihove uspone i napore. I ništa ne bi mijenjala. Uostalom, Kornati su joj "pred nosom". Zagreb često posjećuje, ali joj ne nedostaje. Osim u jednom, priznaje, otkrivajući kako voli planine i planinarenje.
- Nedostaju mi kontinentalne šume!
Zanzibar: lijepo i traumatično
Ako Ruža Raguž Cukorov jednom bude pisala o svojem životu i putovanjima, nesumnjivo će se sjetiti i svojeg boravka u Zanzibaru. Ondje je provela punih osam mjeseci radeći za švedsku turističku agenciju. Bilo je to u ljeto 2002. godine. Krajem lipnja diplomirala je flautu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Već u srpnju otišla je raditi u Stockholm, da bi je sljedećeg mjeseca agencija poslala u Zanzibar.
– Daleko od toga da je to bio posao iz snova, kako mi je bio predstavljen, ali svako je iskustvo važno i u tom smislu lijepo. Radila sam u hotelu i bila sam zadužena za osoblje. I svačeg sam se nagledala, od toga da je lokalno stanovništvo koje je radilo u hotelu bilo zidom odvojeno od stranaca, bijelaca, da im nisu davali flaširanu vodu kao bijelim zaposlenicima, nego neku desaliniziranu morsku. Ja sam im davala boce vode, iz tvrtke su negodovali i tražili da platim svaku bocu koju sam im dala.
Jabuka ne pada daleko od stabla
Ruža Raguž Cukrov je prije četiri godine rodila dječaka Andriju i svoju ljubav prema jezicima prenosi na njega. Ali ga, ističe, ne sili ni na što.
– Izlažem ga jezicima, ali ga ne želim gnjaviti. Otkada se rodio, čitam mu na stranim jezicima, stavim poneki crtić. Voli, recimo, gledati "Mašu i medvjeda" na ruskom!
Nevidljivi prsti sudbine
Ruža Raguž Cukrov i šibenski orguljaš Pavao Mašić poznaju se s akademije u Zagrebu, ali nekoliko godina nisu bili u kontaktu nakon što je Ruža diplomirala. A onda su im se putovi ponovno ukrstili. Slučajno ili se upleo neki prst sudbinski – tko bi znao?!
– Kad sam upoznala svojeg budućeg muža i pomislila da bih mogla raditi kao nastavnica u glazbenoj školi, poslala sam Pavlu poruku zna li kako stoje stvari s flautom u Šibeniku. Odmah me je nazvao i u nevjerici rekao kako je upravo bio s ravnateljem glazbene škole koji ga je pitao zna li nekoga za nastavu flaute jer je nastavnica bila na bolovanju. Pavao je odmah pomislio na mene, iako se dugo nismo čuli, a kad sam mu poslala poruku, nije mogao a da me odmah ne nazove. Tako sam se zaposlila u školi najprije na zamjenu, a sljedeće školske godine bio je raspisan natječaj i bila sam primljena.