Ispucane keramičke pločice u kuhinji i kupaonici, uništene pećnice, dotrajali namještaj, stolarija koja ne zadržava toplinu i uništeno stepenište mane su stanova na adresi Prilaz Đure Deželića 31 u kojima borave obitelji djece oboljelih od malignih bolesti.
Ti stanovi koje obiteljima osigurava udruga Ljubav na djelu hitno trebaju obnovu. Procjenjuje se da je potrebno prikupiti oko 90 tisuća kuna, za svaki od tri stana po 30 tisuća kako bi se što prije uredili.
Humanitarno
A prikupljanje tog iznosa je i osnovni cilj humanitarnog koncerta Tamburaške legende za dječji osmijeh koji će se 9. listopada održati u KD Vatroslav Lisinski.
- U Zagrebu je Referentni centar za cijelu Hrvatsku, a čak 40 posto oboljelih živi izvan Zagreba i za te ljude smo i osigurali stanove. Da članovi obitelji imaju gdje boraviti dok im se djeca liječe na Odjelu onkologije na Institutu. Liječenje je dugotrajno, potraje i dvije godine, no kako se stanovi dosta koriste, već su derutni. Oni se često moraju obnavljati jer puno različitih ljudi unutra boravi, a djeca nakon izlaska iz bolnice moraju biti u higijenskim uvjetima. Oni su vrlo osjetljivi - objašnjava Ljiljana Vuletić, predsjednica udruge Ljubav na djelu.
Pomoć udruge
Upravo je udruga znatno olakšala i prvotni šok nakon dijagnoze, a potom i ostanak u Zagrebu Marijani Rončević i njezinom suprugu čija se kći liječi na Odjelu onkologije.
Obitelji Rončević silom prilika je Zagreb postao drugi dom. Nova adresa. Njihova devetogodišnja Lucija se već godinu dana i dva mjeseca bori s malignom bolesti.
I tijekom njezina liječenja Rončevići borave u jednom od stanova.
- Mi smo jako zahvalni na toj mogućnosti da imamo gdje boraviti dok je Lucija na liječenju. Imam joj gdje skuhati, kad izađe iz bolnice imamo gdje biti... to nas je spasilo.
Bolest u remisiji
Doduše, stanove bi zaista trebalo obnoviti. Nemojte me krivo shvatiti, dobro je da imamo išta, ali ta dječica kad izlaze iz bolnice imaju vrlo slab imunitet i uvjeti u kojima borave bi trebali biti što čišći, uredniji, dezinficirani – objašnjava mama Marijana.
U lipnju su mislili da je Lucija izliječena, bila je u remisiji. No samo dva mjeseca kasnije pretrage su pokazale da se stanje pogoršalo te da su dva tumora na lijevom bubregu metastazirala na kralježnicu i kosti.
- Na zadnju kemoterapiju nije reagirala. Ali imaju drugi plan - govori nam mama koja unatoč teškoj borbi nije klonula duhom. Pozitivna je i optimistična.
Pitam je kako je počela njihova tužna priča koja ih je iz Rovanjske dovela u glavni grad?
- Počelo je s lošim raspoloženjem, gubitkom na težini, pa sam mislila da je možda štitnjača u pitanju ili preuranjeni pubertet. Napravili smo kompletnu krvnu sliku, a onda je doktorica napipala tumor 12x12 centimetara na lijevoj nadbubrežnoj žlijezdi.
Brzo smo otišli za Zagreb, napravili sve pretrage, rak se proširio i na koštanu srž... Uslijedile su četiri kemoterapije, pa operacija, pa kemoterapije, još jedna operacija, pa tri kemoterapije.
Teško je...
Što da vam kažem? Kad sam čula dijagnozu, smrzla sam se, šokirala. No, moja Lucija je veliki borac. Jaka je, energična, ne odustaje...
Hrabri lav
Rekla mi je: ja mogu podnijeti sve terapije i svu bol, ali ne mogu podnijeti da ti plačeš. Jednom me vidjela kako plačem. Rasplakala sam se pred njom kao dijete. Onda sam rekla: više nikad.
Ona je bistra, sve zna, svega je svjesna i rekla mi je da ne planira izgubiti ovu bitku.
Svi mi odrasli se možemo posramiti pred njom i takvim stavovima. Ali strašno je kad gledaš kako ti dijete pati, a ne možeš joj pomoći – priča mama. Ističe i kako im puno pomažu obitelji i prijatelji. Rončevići imaju još dvoje male djece. Kći od četiri godine i sina od sedam koji je upravo krenuo u prvi razred osnovne škole. Sin je doma u Rovanjskoj s jednim djedom, a kći u Našicama s drugim djedom i bakom. - Nedostaju nam djeca i mi njima. Ne vole dolaziti u Zagreb jer im je teško gledati sestru, ali zahvaljujući ovom stanu možemo biti zajedno – komentira Marijana, čija je obitelj u teškoj finacijskoj situaciji. No, sve je to manje važno od toga da njihova Lucija ozdravi.
------------------------------
Psihološka pomoć nakon liječenja
Ljiljana Vuletić iz udruge Ljubav na djelu koja okuplja obitelji djece oboljele od malignih bolesti kaže i kako, osim renovacije stanova za obitelji, treba hitno početi raditi na stvaranju adekvatnog obrazovnog programa na nivou države da ta djeca nakon liječenja dobiju potrebnu psihičku i sociološku pomoć. Djeca bi se nakon liječenja trebala vratiti u školu, a tamo su najčešće prepuštena sama sebi.