Sud u Irskoj naredio je da se 36 ljudi mora iseliti iz kuće pored Dublina do srijede, među njima i 14 Hrvata. Iako je povod za odluku briga za uvjete života ljudi u kući, kratak rok koji je dan stanarima znači da bi neki od njih mogli završiti i na ulici, rekao nam je jedan od ukućana.
Davorin Bažulić u Irsku je stigao krajem kolovoza prošle godine, a zahvaljujući ukućanima posao je pronašao već 1. rujna. Uvjeti u kući, priznaje nisu idealni, no napominje kako je od početka znao kako vrijedi stara poslovica: 'Koliko para, toliko muzike'.
Za većinu stanara kuća je bila samo usputna stanica, čije su glavne prednosti bile niska cijena smještaja, te stvaranje mreže s ostalim ukućanima, redom legalnim imigrantima, koja je svima olakšala potragu za poslom i snalaženje u novoj državi.
- Ova kuća je samo početak, s kojeg se ljudi stabiliziraju, poslože si neke stvari u životu i onda idu korak dalje, rekao nam je Bažulić.
Za irski Herald je izjavio kako je kuća kombinacija vojarne, štale i cirkusa, a nama je pojasnio kako je poput vojarne zbog broja ljudi, poput štale zbog higijenskih uvjeta, a poput cirkusa zbog načina života.
Ipak, iako je sud presudio kako su uvjeti života ispod razine ljudskog dostojanstva, situacija nije toliko strašna kako bi se mogla zamisliti iz opisa situacije u kojoj 36 ljudi živi u istoj kući.
Kuća je dovoljno velika, s desetak soba, četiri kupaonice i četiri toaleta, a kako ukućani imaju različita radna vremena, rijetko bi se stvorio red pred sanitarnim čvorovima.
Ukućani su uvjete u kući prihvatili kao izdržljive, s obzirom na cijenu i na činjenicu da nitko od njih nije imao namjeru ostati duže vrijeme. Talijanka Laura najdulje je u kući, od proljeća prošle godine, većina ostalih otišla bi unutar par mjeseci.
Najveći problem stanarima zapravo je stvorio sam sud, u svojoj deklarativnoj borbi za njihovu dobrobit.
- Sud je odluku donio 27.1., u petak, rok iseljenja je 1.2., u srijedu, rekao nam je Bažulić.
- U subotu i nedjelju ne možete ništa napraviti. Agencije ne rade, privatni iznajmljivači su na vikendima, dakle ostaju dva dana za naći smještaj. Meni ne ostaju ni ti dani, jer i jučer i danas radim popodne. Ponedjeljkom i utorkom nije normalno da se nekretnine razgledaju prije podne, objašnjava.
- Imate 48 sati da si nešto organizirate, što je u Dublinu apsolutno nemoguće. Oni koji donose te odluke, zastupaju tezu da se bore za kvalitetu života imigranata, a s druge strane pružaju nam kvalitetu uvjeta na ulici, kazao je Bažulić.
- Kolega na krevetu do mene otišao je kući na godišnji. On se vraća danas, sutra više nema gdje biti.
Iako je irski Herald pisao o kući kao utočištu za južnoamerikance, najveća skupina stanara su Hrvati, kojih je trenutno 14.
- Kada sam došao 1.9., prevladavajuća skupina su bili Brazilci. Unatrag dva, dva i pol mjeseca se promijenilo u našu korist. To nije južnoamerička, to je hrvatska kuća, pojasnio je Bažulić, i dodao kako je u jednom trenutku bilo i 18-19 Hrvata u kući.