Koprivničanka Tjaša je rano shvatila da joj se više sviđaju cure nego dečki, otprilike u šestom razredu. Dotad nije ni znala da postoje takve stvari. Isprva su ju svi uvjeravali da je to samo faza kroz koju svi prolaze, te je nekoliko godina davala šanse i dečkima, ali nije osjećala što bi trebala osjećati, piše ePodravina.hr.
– Bila sam u jazz kampu, a djevojka čiji su roditelji obiteljski prijatelji ondje se pojavila sa svojom curom, što je nama svima bio pojam. Tad sam se zaljubila u njenu curu i došla do te spoznaje. Osjećala sam da ta 'faza' neće proći, ali pustila sam neka vrijeme samo pokaže – priča 23-godišnja Tjaša o počecima spoznavanja svojih seksualnih preferencija.
– U prvim razredima srednje škole imala sam par dečki, nisam ih u potpunosti otpisala. Iako su me ljudi uvjeravali da je to zato što nisam naišla na dobrog dečka pa sam se razočarala, cijelo sam vrijeme znala da nije stvar u tome. Tako da sam se nakon nekog vremena prestala dokazivati drugima, a i oni su to prihvatili – priča nam Tjaša kojoj, prema njenim riječima, muškarci mogu biti lijepi i zgodni, ali ju fizički ne mogu privući te joj romantični osjećaji prema njima nisu prirodni.
– Ne mogu reći da sam ih prekrižila. Nikad ne znaš što se može dogoditi, ali trenutno se ne mogu zamisliti s muškarcem. Tako se ne osjećam kao ja – pokušava nam predočiti naša sugovornica.
Tjaša kaže kako je po pitanju prihvaćanja okoline možda jedna od rijetkih sretnica.
– Počevši s mamom, svi su u obitelji postupno sami shvatili i to prihvatili, kao i svi ostali u mojoj okolini. Moj bivši šef uvijek se sa mnom šalio da ćemo zajedno izaći tražiti cure – priča Tjaša, rekavši kako zna samo za jednu prijateljicu koja je skoro ostala bez posla zbog priča zlobnika, ali se situacija na kraju primirila kad su u firmi shvatili da to ne utječe na kvalitetu njenog rada.
– Ljudi na poslu svoju orijentaciju drže za sebe, jer bi mogli imati problema. Iako, ukoliko radnik dobro obavlja svoj posao sve bi bilo OK, kad se za njegovu orijentaciju ne bi znalo – priča Tjaša koja studira multimediju u Varaždinu i radi u svojoj struci.
– Moram priznati da je meni vjerojatno lakše zato što sam žensko te da muške gej parove hrvatsko društvo još uvijek teško prihvaća. Cura s curom uvijek će biti seksualno privlačan pojam, pa stoga i prihvatljivija opcija – obrazlaže nam sugovornica još jedno dvostruko mjerilo. Ona, srećom, nikada nije bila žrtva fizičkog ili drugog napada, ali kaže da je zato svaki od njenih gej prijatelja barem jednom dobio batine i bio izvrijeđan.
Tjašino iskustvo je bogato jer je, kako kaže, htjela dati šansu svima.
– Bila sam dosad barem s 15 cura, a najdulja veza trajala mi je tri godine i s tom sam djevojkom i živjela. Uglavnom mi odnosi traju do pol godine, jer brzo izgubim interes zbog vrlo učestalih ljubomornih ispada – podijelila je s nama naša sugovornica.
Za kraj, upitali smo Tjašu kako jedna gej osoba prepozna drugu, pod uvjetom da nisu u klubu i okruženju u kojem se zna da su svi gej.
– Za početak, svatko od nas ima gej radar na temelju kojeg se kroz izvjesne signale, poglede, geste i pokrete može detektirati druga gej osoba. Sve je u promatranju neverbalne i verbalne komunikacije. Druga, prilično olakšavajuća stavka su muškobanjaste žene, iako one nisu pravilo među lezbijskom populacijom – objašnjava nam vrlo ženstvena Tjaša, kao i činjenicu da je moguće i prevariti se te da jednako tako ima mnogo muškastijih žena koje nisu lezbijke, tako da teorija s kratkom kosom i odrezanim noktima ne drži baš vodu, piše Martina Maloča za ePodravina.hr.