Slavit će se i u Sukošanu, najavila je zlatna hrvatska Olimpijka, naša Ludbrežanka Sara Kolak, kopljašica koja je pogodila "u sridu" i njezino se ime doista slavilo na moru. I to samo kako, u izvedbi Slovenaca, inače, rodbine i prijatelja njezina trenera Andreja Hajnšeka, kojem su u nekoliko navrata potekle suze radosnice. Nije ni dojmove još posložio, međutim, to ga nije spriječilo da pohita na obale hrvatskoga mora, piše Zadarski.hr.
- Čujte, ako kažem da sam putovao tridesetdevet sati od Rija do Sukošana, sve kako bih zadovoljio svoje, ne samo rodbinu nego i njihovo veselo društvo. I nije mi teško, jer je Sara zaslužila da se njezin vrhunski rezultat slavi danima. Jasno, red je da se u tom slavlju nađe i njezin trener. Zar ne? Ali emocije su previše snažne da bih mogao suvislo govoriti o onome što se postiglo na Olimpijskim igrama - veli Andrej, koji je svako malo brisao suze.
Tješilo ga je 'domaće' slovensko društvo, tako što su punili čaše srebrnim šampanjcem iz Rogaške...
- Mora se zaliti zlato, ne smije se zaboraviti na stare navade u prigodi svakog slavlja, a ovo je nešto posve neočekivano, Sara je zadivila nas i cijeli svijet – iskreno će slovenska družina.
U pozadini Sarinog zlata, krije se i osobna satisfakcija Andreja Hajnšeka. Evo i zašto...
- Više od dvadeset godina radio sam s Martinom Ratej i uvijek je bila tu negdje blizu, napravila je i slovenski rekord 63.42 m, ali na velikim natjecanjima nikad nije ostvarila vrhunski rezultat. I što mislite tko je bio kriv? Andrej i svi su lupali po meni, u stilu, ne radiš dobro, sve ti ide naopako. Nije bilo lako izdržavati takve kritike koje nisu imale uporište. A di nije bilo uporišta upravo je Sara i zato velim kako ni zbog jedne žene nisam plakao kao zbog nje. Sara mi je potvrda da radim dobro i prvo što sam joj rekao nakon zlatne medalje bilo je: "Sara mi smo napravili zlato, a radili naopako"! Eto, u njeno ime živjeli – nazdravio je Hajnšek.
Odojak kod šjor Pere
U predivno dvorište apartmana "Vila Petra", u vlasništvu pravog gospodina i ugodnog domaćina Zadranina Pere Anića, prepunog mediteranskoga zelenila, doista, opušteno ozračje. Razinu inače pravog raspoloženja podigao je Pero Zdrilić, jer je u čast Andreja i zlatnoga odličja naše Sare Kolak za uvaženo društvo ispekao odojka.
- Valja predahnuti od priče i okrenuti se onome što je na stolu – pozvao je Sandi, šef protokola, inače pravi Hajdukovac kojem je u automobilu stalno ispred očiju privjesak, odnosno, minijaturna kopačka s grbom bijelih.
- Godinama dolazim na more u Hrvatsku, najviše u Sukošan, iako sam neko vrijeme odlazio u Pakoštane i Murter. Ali evo kod šjor Pere kod kojeg sam prvi put, međutim, uvijek kad bih prolazio pokraj njegovih apartmana razmišljao bih kako bi bilo lijepo ljeto provesti baš tu nadomak moru, gdje se praktički može ispružiti noge i već si u vezi s cijelim svijetom. Mislim da ću ovdje, zbog sve ove ljepote, provesti idućih desetak godina – razmišlja Hajnšek.
Čini se kako će blagodati sukošanskog morati osjetiti i zlatna Sara, koju možemo zvati i "zlatna sirena" iz Ludbrega, središta svijeta...
- Sara će vjerujem doći nama u goste, ma ne u goste, jer sve nas dobro poznaje, ona je naša, nemojte ovo krivo shvatiti, nasmijao se Andrej i nastavio misao...
- Kad obavi sve, nadam se da će imati dovoljno snage, jer ne zaboraviti koliko je napora iza nje i treba je razumjeti. Ali ovo sunce, ove divne ljude naše domaćine u Sukošanu, našeg šjor Peru, ovo more i sunce mora doživjeti. Sara dođi, čekamo te – poručio je Andrej .
Prije nego su se upalila svjetla reflektora u Sukošanu, Andrej i društvo bili su počašćeni svečarskom tortom koju je priredila obitelj Anić, piše Zadarski.hr.
- Šteta, zakasnili ste. Znate li zašto? Torta je bila vrhunska i nestala je dok si rekao keks. Neka vas to ne smeta, pridružite nam se za slavljeničkim stolom , još ukoliko imate vremena ostati s nama, onda ćete vidjeti kako se proslavlja Sarino zlato. Ali za prvu ruku probajte "štajerskog brancina", pardon , odojka , nećete požaliti - veselo će Andrej.
Hajdučko srce
Slovenci su zdušno uz Hajduk, potvrdilo je Zadarskom Andrejevo društvo koje će se izgleda pojaviti i na Poljudu kako bi vidjeli ogled s Maccabijem.
- Nisam siguran hoću li moći, ali bih se rado našao u grotlu splitskoga stadiona, osjetio bilo poljudske lejpotice. I znate što, trener Rijeke Matjaž Kek je moj veliki prijatelj, ali je moje srce hajdučko. Nadam se da mi to neće zaboraviti, jer nešto što se voli teško se ostavlja, tako i ja moj Hajduk – iskreno će Andrej.