Samo se dodjela Oscara u Hollywoodu može mjeriti s dodjelom Nobelove nagrade, rekao je muškarac s naočalama koji je sjedio na čelu stola, nekoliko metara od mene. Bili smo na večeri u Norveškoj akademiji znanosti i umjetnosti koju je priredio njezin predsjednik Ole M. Sejersted. Kada smo se nakon predjela svi redom u nekoliko rečenica predstavili, spoznala sam da je muškarac s naočalama Peter Badge, dugogodišnji fotograf nobelovaca koji posljednjih godina portretira i laureate Abelove i Turingove nagrade i Fieldsove medalje.
Dok smo sjedili za večerom, do mene su dopirali zanimljivi dijelovi Badgeove priče u kojima je spominjao zgodu sa snimanja nobelovke Linde Buck koju je fotografirao u vjenčanici. Stoga sam, čim smo završili s večerom, došla do Badgea i zamolila ga za razgovor. Obećao je razgovor idućih dana, a zatim se izgubio, da bi se nakon nekoliko minuta vratio sa svojom knjigom “Ingenious Encounters: World Tour to Nobel Laureates” (Ingeniozni susreti: Svjetska turneja za Nobelovim lauretima).
- Bio sam u Hrvatskoj, baš krasna zemlja - rekao mi je Peter Badge iz čije sam posjetnice saznala i da je počasni konzul Demokratske Republike Istočni Timor.
160 gradova u 40 zemalja Ako je netko pozvan da govori o ljepotama neke zemlje, to je svakako Peter Badge. U posljednjih 15 godina, koliko je uključen u projekt “Nobel Laureates in portrait”, obišao je 160 gradova u 40 zemalja na šest kontinenata, gdje je snimio više od 400 laureata.
Peter Badge (42) rođen je u Hamburgu, a u Berlinu je studirao povijest umjetnosti. U dugogodišnji projekt snimanja nobelovaca uključio se 2000., kada je objavio knjigu o Oscaru Sali, pioniru elektronske glazbe.
- Sala je bio gotovo 90 godina star, a na knjizi sam radio tri godine. Stoga sam žudio za svježim zrakom ispred leća moje kamere: zgodnim djevojkama, modelima, modom. Kada su mi ponudili snimanje nobelovaca, moja prva misao je bila: snimati stare ljude? Ne opet! - prisjetio se Badge koji je u lipnju 2000. godine ipak otputovao u Lindau, gdje se već desetljećima svakoga ljeta održavaju susreti Nobelovih laureata. Tako je počelo Badgeovo fotografiranje nobelovaca od kojih su neki postali njegovi osobni prijatelji, a najzanimljivije doživljaje, uz pomoć novinarke Sandre Zarrinbal, opisao je u svojoj knjizi. Na naslovnici “Ingenioznih susreta” je nobelovac Eddy Fisher, odjeven u majicu i kratke hlače te okružen sa svoja dva portugalska vodena psa. Eddy Fisher dobitnik je Nobelove nagrade za medicinu 1992., a Badge se s njim sreo 2004. u Seattleu. Tada 84-godišnji Fisher i žena Beverly dočekali su ga u svom obiteljskom domu kao prijatelja.
- Večeras idemo na večeru u dobar restoran, a sutra ću ja kuhati za nas - rekao je Fisher Badgeu. Njih dvojica zatim su cijeli dan proveli na otoku Lopez blizu Seattlea gdje je Eddy Fisher imao daščaru u kojoj je provodio vikende. Nakon povratka s izleta nobelovac je fotografu pripremio janjetinu i ispričao mu kako je u mladosti pred njim bila obećavajuća glazbena karijera.
- Eddy Fisher odlučio se za znanost tek nakon što je bio primljen na glazbeni konzervatorij u Ženevi. Ponekad je na susretima u Lindau na klaviru pratio nobelovku Christiane Nüsslein Volhard koja čudesno pjeva - rekao je Badge čije prijateljstvo s Eddyjem Fisherom traje i danas iako Fisher ima 96 godina.
- Čujem se s Eddyjem, mentalno je dobro, ali fizički je oslabio i ne može više putovati - rekao je Badge. U knjizi je opisao i epizodu u kojoj mu je Fisher bio vozač kada je 2005. ponovno došao u Seattle kako bi snimio Lindu Buck, dobitnicu Nobelove nagrade za medicinu 2004. za otkrića mirisnih receptora i organizacije njušnog sustava.
Bizarna nesreća
- Vi ste fotograf? - obratila se Badgeu Linda Buck, koja je bila pod vidnim stresom. Upitala je Fishera tko je on.
- Ja sam neka vrsta vašeg kolege - rekao je Fisher, izbjegavajući reći da je i on nobelovac.
- I vozač - rekla je Linda Buck kojoj je popustila napetost. Nakon što ju je snimao u uredu, Linda je zamolila Badgea da joj pomogne u izboru vjenčanice jer se planirala udati za kolegu Rogera Brenta, za kojega je bila zaručena 10 godina.
- Izgledaš kao princeza. Nobelova princeza! - rekao je Badge Lindi Buck dok mu je pozirala u vjenčanici. Baš kao s Fisherom, i s Lindom Buck je i danas prijatelj.
U knjizi se Badge prisjeća i kako je s Aaronom Ciechanovererom, dobitnikom Nobelove nagrade za kemiju 2004., posjetio sveta mjesta u Izraelu. Piše i o Johnu F. Nashu, dobitniku Nobelove nagrade za ekonomiju 1995., o čijoj je borbi s paranoidnom shizofrenijom snimljen Oscarom nagrađeni film “Genijalni um”.
- John Nash mi je poslao e-mail s kalkulacijom vjerojatnosti da ćemo sjediti jedan nasuprot drugoga u vlaku kojim smo obojica željeli putovati - zapisao je Badge koji se s Nashom i suprugom Alicijom sreo 2003., dvije godine nakon što su se njih dvoje ponovno vjenčali. Nažalost, John i Alicia Nash poginuli su lani u bizarnoj prometnoj nesreći nakon povratka iz Osla gdje je “Genijalni um” dobio Abelovu nagradu za matematiku.
Tijekom fotografiranja dobitnika Nobelove nagrade za mir, Peter Badge upoznao je i Nelsona Mandelu, biskupa Desmonda Tuta, Jimmyja Cartera, Aung San Suu Kyi, Baracka Obamu... Predviđeno snimanje Mihaila Gorbačova 2010. omela mu je erupcija islandskog vulkana Eyjafjallajökull, zbog čega je u Moskvu putovao vlakom. Zakasnio je na dogovoreni susret, ali nekoliko mjeseci kasnije u Frankfurtu ipak uspio snimiti Gorbačova i njegovu kćer Irinu. No, njegovo iskustvo iz Moskve 2004. mnogo je impresivnije. Badge je stigao bez valjane vize kako bi snimio Aleksandra Solženjicina, dobitnika Nobelove nagrade za književnost 1970., a pritom čak nije znao ni je li slavni književnik živ. No, uz mnogo peripetija oko vize snimio je Solženjicina, a taj portret smatra jednim od svojih najboljih djela.
Svoju knjigu “Ingeniozni susreti” Peter Badhe posvetio je pokojnom Gabrielu Garciji Marquezu, dobitniku Nobelove nagrade za književnost 1982. S Marquezom se sreo 2003., a prvi kontakt nije bio obećavajući.
- Sjedio sam u dnevnoj sobi u njegovoj lijepoj vili u Mexico Cityju. Kad je ušao, izgledao je zbunjen i rekao je: ‘Mislio sam da imam sastanak s Nobelovim fotografom’. ‘To sam ja’, rekao sam. Zastao je i rekao: ‘Mislio sam da ću sresti 60-godišnjeg muškarca’. Nakon toga je razbijen led - ispričao je Badge.
- Marquezov skriptorij je golema radna biblioteka, s tri strane u staklu. Tu je čvrsti drveni stol za pisanje sa stolicom za čitanje u pozadini i prostorom za čitanje ispred stola s nekoliko različitih tipova stolica... - zapisao je Badge koji je u skriptoriju zapazio fotografiju Marqueza s Kofijem Ananom i Billom Clintonom. Na radnom stolu bio je portret Ernesta Che Guevare s kubanskom cigarom.
- Kubanska revolucija bila je prekretnica u povijesti, ali i u životu kolumbijskog pisca Garcije Marqueza. Kao mladi reporter poslan je na Kubu 1957. kako bi izvijestio o pobjedničkoj paradi revolucionara u Havani i tada je predstavljen Fidelu Castru. Od tada, njih su dvojica bila povezana bliskim, neumirućim prijateljstvom. Nije da su mnogi pisci svjetske klase sretni da ih se vide uz ‘Maximo Lider’. Garcia Marquez, koga Castrov sin Fidelito naziva svojim stricem, čak je napisao i odu njihovu prijateljstvu kako bi obilježio 80. rođendan kubanskog lidera - zapisao je Badge.
Počasni konzul
I Peter Badge je upoznao te snimio Fidela 2008. u društvu Jose Ramosa-Horte, dobitnika Nobelove nagrade za mir 1996. zbog njegovih nastojanja na mirnom rješenju problema Istočnog Timora, bivše portugalske kolonije u jugoistočnoj Aziji. DR Istočni Timor službeno je priznata u UN-u 2002., a Jose Ramos-Horta 2008. prisegnuo je kao njezin predsjednik. Peter Badge upoznao je Ramosa-Hortu u Diliju, glavnom gradu Istočnog Timora, na početku 2007.
- Zaljubio sam se u tu siromašnu zemlju na prvi pogled - kaže Badge koji se odmah sprijateljio s Ramosom-Hortom te 2011. postao počasni konzul Istočnog Timora u Njemačkoj.
- Bio sam počašćen što mogu podržati toga hrabrog čovjeka i njegove divne sugrađane - zaključio je.