SVI ZOVU NJEGA

Milan je zaustavio luđaka u situaciji gdje bi većina pobjegla, a danas je junak: 'Situacija je bila dosta kaotična. Hrvali smo se jer se nije dao'

    AUTOR:
    • Barbara Ban

  • OBJAVLJENO:
  • 06.11.2017. u 14:34

Kastelir, 031117.
Policajac Milan Vezmar ispred kafica Izy oduzeo je pijanom gostu kalasnjikov te ga sprijecio u mogucem nasillju.
Foto: Goran Sebelic / CROPIX
Goran Sebelic / HANZA MEDIA

Zahvaljujući njemu, stanovnici Kaštelira kod Poreča mirno spavaju. Kad god nešto pođe po zlu, prvo zovu njega

Bio je to sasvim običan, miran dan, a smjena mu je počinjala tek navečer. Ljudi su se počeli vraćati s posla, bilo je oko 16 sati. Odjednom zazvoni telefon. Neobične li dojave. Netko je s kalašnjikovom u lokalnom kafiću. Dvadesetdevetogodišnji policajac Milan Vezmar iz malog mjesta Kaštelir kraj Poreča nije dvojio. Služba policajcu traje 24 sata, a ne samo kada je smjena. Jedan od prijatelja javio mu je da jedan lokalac u pijanom stanju nije baš pri sebi te da bi možda čitava situacija mogla završiti kobno.

- Dobio sam taj poziv i odmah krenuo. Nisam o ničemu drugome razmišljao nego da dođem tamo i pratim situaciju kako se ne bi dogodilo nešto neželjeno - priča nam mladi policajac iz Kaštelira na terasi tog istog kafića kako je započeo njegov junački pothvat kojim je vjerojatno spriječio puno veću tragediju.

Naime, terasa Izyja, malog neuglednog kafića s lokalnom trgovinom u zaselku Kovači usred naseljena mjesta, postala je prije 10-ak dana poprište filmskih scena, i to usred bijela dana. Tog je dana Josip D. (37) iz susjednog mjesta s kalašnjikovom u automobilu došao ispred kafića u kojem je bilo nekoliko gosti i konobarica te prijetio. Policajac ga je svladao, a potom su mu u pomoć došli kolege iz Poreča koji su nasilnika priveli, a pravosudni epilog tek se iščekuje.

Tko bi rekao da se tako nešto može dogoditi u jednom malom mirnom mjestu od tisuću stanovnika gdje svatko svakoga zna po imenu. Pa, ipak, izgleda da ovo mjesto zadnjih mjeseci privlači nevolje. Ovog proljeća na tom istom mjestu opljačkan je bankomat, ali ne na bilo koji način. Dignut je u zrak. Tada je novac letio na sve strane, a snažna je eksplozija oštetila dio trgovine i kafića. Eto, nije prošlo niti nekoliko mjeseci nakon tog kobnog događaja gdje srećom nitko nije stradao, nove filmske scene. Srećom i ova je završila sa sretnim završetkom.

Nasilnik s vojnom puškom

- Nazvao sam svoje kolege u Poreču i izvijestio ih o pozivu. Ljudi znaju da sam policajac i odmah su me zvali kada su shvatili da se nešto čudno događa. Čim sam stigao i ugledao tog čovjeka, ponovno sam javio kolegama u Poreču da je u kafiću stvarno ta dotična osoba i promatrao sam situaciju. Nažalost, sve je eskaliralo pa sam morao reagirati i napraviti to što sam napravio - priča nam ovaj samozatajni policajac za kojega njegovi kolege u interventnoj policiji u Puli imaju samo riječi hvale.

Nasilnik je, naime, pušku imao u autu koji je bio parkiran do kafića, a kada je ustao i krenuo prema vozilu, Milan je krenuo za njim.

- Sjeo je u auto i htio otići s tom puškom. Vjerojatno je imao namjeru negdje drugdje nešto napraviti. To se ne zna - kaže Milan koji mu se tada predstavio i naložio da baci oružje. Ali ovaj ga nije poslušao već je automatsku pušku usmjerio prema hrabrom policajcu.

A on će na to:

- Nisam mu oduzeo tu pušku za koju se ne može dobiti dozvola jer je riječ o vojnom oružju. Ali nisam dopustio da je upotrijebi - kaže nam neustrašivi Milan kojeg je pritom nasilnik udario vratima automobila i šakom u glavu.

Pitamo što je bilo dalje:

- Situacija je bila dosta kaotična. Hrvali smo se jer se nije dao. Bio je dosta žilav - opisuje Vezmar čitavu situaciju.

Tada je čak policajčev pištolj slučajno opalio u zrak. Nasilnik mu ga je pokušao oduzeti da bi potom počeo bježati, očito shvativši da će izgubiti ovaj dvoboj. Ali Milan ga je uhvatio. U tom su trenu došli njegovi kolege iz Poreča koji su nasilnika priveli i odvezli u policiju.

Je li bio pijan, pitamo ga dalje. Znate li ga od prije?

- Odbio je alkotest, ali vjerojatno je bio pijan. Stvarno ga ne znam od prije. To je osoba koju prvi put susrećem u životu - odgovara nam kratko Vezmar.

Kastelir, 031117.
Policajac Milan Vezmar ispred kafica Izy oduzeo je pijanom gostu kalasnjikov te ga sprijecio u mogucem nasillju.
Foto: Goran Sebelic / CROPIX
Goran Sebelic / HANZA MEDIA

'Nije mi bilo svejedno. Ali valjda te taj adrenalin zbog opasnosti sprječava da razmišljaš o lošem ishodu čitave situacije. Tek kasnije sam vrtio film u glavi i shvatio što se sve moglo dogoditi', skromno kaže interventni policajac

 

Sretan kraj

Ipak, iako nije poznat mladom Vezmaru, dotični je problematični lokalac poznat od prije policiji, kako saznajemo, i to ne po dobrome. Rodom je iz okolice Karlovca, a prije dosta godina doselio se u selo Ženodraga nedaleko Poreča. Vele za njega da mu ovo nije prvi slučaj kako divlja s oružjem i prijeti, pa je čak jednom prilikom i prijetio policajcima pištoljem. Već je bio u zatvoru, a navodno je izašao prije dva mjeseca. A dok je tamo kratio vrijeme, pisao je prijeteća pisma susjedima, i to da će ih ubiti sjekirom.

Nakon ove najnovije situacije, Josipa D. policajci su poslije kriminalističkog istraživanja kazneno prijavili zbog prijetnje, napada na službenu osobu i nedopuštenog posjedovanja oružja. Iako je bio vidno alkoholiziran, odbio je alkotest te su mu uzeli krv i urin za vještačenje. Oduzeli su mu i kalašnjikov koji, prema hrvatskim zakonima, nije moguće legalno posjedovati, te ga poslali na vještačenje. ​Milan je tek nakon što se sve to dogodilo postao svjestan opasnosti u kojoj se našao, iako bi ponovno isto postupio. To mu je očito u krvi.

- U tom trenutku stvarno nisam razmišljao o ničemu, iako mi nije bilo svejedno. Ali valj­da te taj adrenalin zbog opasnosti sprječava da razmišljaš o lošem ishodu čitave situacije. Tek kasnije sam vrtio film u glavi i shvatio što se sve moglo dogoditi - skromno kaže interventni policajac iz Poreča koji je vrlo brzo postao lokalni heroj kada se za njegovo neustrašivo djelo pročulo.

- Naravno, ovaj je čin doveo do brojnih pozitivnih reakcija među mojim susjedima, obitelji, kolegama. Kada su o meni počeli izvještavati, brojni su me ljudi nazvali. Lijepo je kada sve završi na lijep način - veli nam otac četverogodišnjeg Lea.

Supruga Ena koja radi u porečkom hotelu Poreč također je bila ponosna na svog supruga, iako se bojala za njegov život.

- A što da vam kažem što mi je nakon svega rekla supruga - kaže nam policajac kroz smijeh.

Veli da je ona svjesna kako joj suprug radi u interventnoj policiji te da je stoga svaki dan sve moguće.

- Srećom živimo u ovom podneblju i u ovo vrijeme. Svugdje se svašta događa. Pogledajmo samo ovu migrantsku krizu i što je ona donijela. Sretni smo što ovdje živimo i što smo sigurni - tvrdi nam samozatajni Milan kojemu ovo nije bio prvi takav slučaj.

Već je intervenirao izvan svoje službe u spašavanju tuđih života, a za sve kaže da je splet okolnosti.

- Lani sam spasio život jednoj djevojčici na bazenu hotela Diamant u Poreču, ali da sam došao deset minuta kasnije, ne bih ni znao da se to dogodilo. Pomoć smo joj pružili ja i djelatnici bazena. Djevojčica je imala je oko osam godina, poskliznula se i upala u vodu - priča nam Vezmar koji je tada bio u teretani pored bazena. Čuo je poziv u pomoć i već je bio do malene djevojčice kojoj je davao umjetno disanje. Srećom za sve i ta je priča završila na najbolji mogući način.

Sve moraš znati

- To je kao kada voziš i na cestu ti izleti srna. Da si možda zakočio u prethodnom zavoju, to ti se ne bi dogodilo. To je život - priča nam skromni policajac koji je u istarskoj policiji od 2011., a u interventnoj od 2014. godine.

- Oduvijek me zanimao rad u policiji. Još kao mali dječak volio sam gledati ‘Policijsku akademiju’ i, eto, tako se rodila želja. Kao svako dijete, želiš biti ili policajac ili vatrogasac - kaže nam ovaj bivši porečki gimnazijalac koji za sebe ne tvrdi da je heroj.

- I drugi bi tako postupili - smatra Milan.

Ljudi mu se stalno obraćaju za pomoć, ističe.

- Uvijek me pitaju za neki savjet pa im pokušavam pomoći koliko god mogu.

Doduše, nakon završetka gimnazije nije odmah upisao Policijsku akademiju nego se najprije okušao na Kineziološkom fakultetu. Ali tvrdi da je to za njegove roditelje bio velik financijski teret. Akademiju je upisao iz trećeg puta jer je to bio njegov životni poziv.

- A prije nego što sam postao policajac svašta sam radio u životu. Moraš sve znati i naučiti. Bio sam i ribar, bauštelac i svašta drugo. Sve sam radio i još uvijek radim - zaključuje ovaj lokalni heroj.

Tagovi

ELIPSO

Izdvajamo