Turistički animator je zaposlenik hotela ili kampa čiji je glavni zadatak zabavljati goste. To je sama srž ovog zanimanja, zbog čega svi ostali sezonci (konobari, kuhari, sobarice) imaju pogrešnu predodžbu o poslu animatora jer, kako kažu, “oni se samo igraju s djecom”. To nije potpuno točno, jer posao animatora uključuje niz drugih aktivnosti, koja uključuju stalni kontakt s gostima, tečno poznavanje stranih jezika i izuzetno veliku domišljatost i pozitivnu energiju. Posao animatora se može podijeliti u tri kategorije: rad s djecom, vođenje sportskih i rekreativnih aktivnosti te vođenje večernjeg programa. Uz ove glavne kategorije tu se još mogu pronaći dodatni poslovi, poput postavljanja pozornica, dijeljenja letaka te izbacivanja vode iz kupaonice kada se zbog kiše natopi vodom. Sve ove poslove obavljao sam dok sam radio na svojoj prvoj sezoni kao animator u jednom istarskom kampu, a godinu poslije sam se ponovno vratio i radio sve to u jednom drugom kampu. Samo što je iduće sezone jedan detalj bio drukčiji. Sve to sam radio s golim ljudima, jer su me sljedeće godine prebacili u naturistički kamp.
Kada su mi javili “sretnu” vijest, nisam znao kako točno reagirati. Bio sam u najmanju ruku iznenađen, a prva pomisao koja mi je prošla glavom je bila: “Gdje ću ja njih gledati?”. Svi moji prijatelji su bili oduševljeni kada su saznali za moje novo radno mjesto. Prvo pitanje koje mi je svatko od njih postavio bilo je: “Moraš li i ti biti gol?”. Odgovor je, naravno, bio negativan. Stalno su me zafrkavali da ću gledati zgodne, gole žene i da zbog toga neću moći normalno raditi. Zbog njihova zafrkavanja, u kojemu je bilo i malo istine, odlučio sam se pripremiti za svoju sezonu s golaćima. Ali ništa te ne može pripremiti za kamp pun golih ljudi.
Prvih tjedan dana mi je bilo stvarno neugodno pričati s ljudima. Jer ja sam odjeven, dok su oni s druge strane goli. Njima je to posve normalno, meni nije. Vrhunac neugode je bio kada sam prvi put vodio stolni tenis i došao mi je samo jedan čovjek. Jürgen iz Austrije, gospodin od 55 godina, izuzetno simpatičan i razgovorljiv. I gol, naravno. I tako smo mi igrali stolni tenis, a on je konstantno pobjeđivao. To nije zato što je on bio toliko bolji od mene, nego zato kada bi on zamahnuo reketom, reketom bi poletjelo još nešto. Prednost domaćeg terena bi se reklo. Ova neugoda je trajala neka dva tjedna i onda je nestala. Samo odjednom, bez da sam se trudio ili išta, naviknuo sam se na gole ljude oko sebe. I više mi nije bio problem razgovarati s mladom ili starom golom osobom, sve je to postalo dio svakodnevne rutine.
Ipak, treba napomenuti da postoje određena pravila u kampu. Gosti su na sve animacijske aktivnosti morali doći odjeveni. Pogotovo djeca koja su dolazila u mini klub. Iznimka je jedino bio aqua aerobic koji se odvijao u moru, jer većina gostiju nije ni posjedovala kupaći kostim. S druge strane, na plaži je bilo zabranjeno biti odjeven. Odjeveni mogu biti samo zaposlenici, dok žene smiju imati donji dio kupaćeg kostima ako imaju one dane u mjesecu. Svi ostali smiju imati tek šešir. Ali ne sviđa se svima taj koncept golotinje. U kamp dolaze i obitelji s djecom, koja znaju biti vrtićke dobi, ali i srednjoškolske.
Tinejdžeri u to vrijeme prolaze kroz razdoblje kada se još uvijek upoznavaju sa svojim tijelom i samim time nisu spremni na cijeli koncept golotinje, iako su njihovi roditelji do njih bez ičega. Zato bi se mladi kupali u kupaćima, a to ne bi lako sjelo starijim vukovima kampa. Jednom dnevno bi mi prišao stariji gost i pitao me zašto se oni ne kupaju goli. Ja bih rekao da je to njihova odluka, no on bi tražio od mene da im naredim da se skinu.
Naravno da nisam htio doći jednoj petnaestogodišnjakinji i reći joj: “Hej, skini se!”, a na sreću nisam to ni morao, jer to nije bilo u opisu moga posla. Zato su postojali kontrolori koji su imali zadaću raditi upravo to. Ne bih lagao ako kažem da ih mlađa generacija nije baš voljela.
Jedna važna stvar koju sam naučio radeći u naturističkom kampu jest da su goli ljudi puno otvoreniji. Kao animator moraš stalno promovirati događaje poput plesnih manifestacija ili koncerata, a prvo ljeto dok sam radio u tekstilnom kampu ljudi su rijetko kada bili oduševljeni što im prilazi neka osoba s letkom i u kostimu kauboja ili Backstreet Boya. Naime, morali smo se oblačiti u razne kostime kako bi nas gosti bolje primijetili i time lakše ušli s nama u razgovor. Ali u naturističkom kampu reakcije su bile potpuno drugačije. Ne samo da bi uzeli letak nego bi i pitali o čemu se radi, odakle si, rekli ti nešto o sebi i još na kraju i došli na sam događaj. Gosti su bili voljni participirati na svim aktivnostima i čak bi se naljutili ako ničega nema, jer su oni željni zabave i spremni na bilo kakvu suradnju. Najbolji primjer je izbor za Miss kampa, ključni događaj cijele sezone, kada se bira najljepša žena kampa.
Prijavljene natjecateljice imaju tri izlaza pred publiku. Prvi puta u odjeći. Drugi put predstave svoj talent. A treći put izlaze samo u ručniku i ako žele mogu maknuti i to malo tkanine što im prekriva tijelo. U mojoj sezoni su se sve kandidatkinje skinule na kraju, što je velika rijetkost. Od šest missica ja sam pronašao tri. Mladu Čehinju Andreu, rastavljenu majku Sandru i udanu majku sedmero djece Christinu. Svakoj sam rekao da će biti među prve tri, a za dvije sam i pogodio. Sandra je bila druga, a Christina prva pratilja. Pobjedu je odnijela Čehinja Maria, a moje pratilje su mi za moju podršku zahvalile s brojem mobitela, a Christina je čak otišla korak dalje i poljubila me. Nešto što mi se nije dogodilo sezonu prije u tekstilnom kampu.
Na kraju mi je bio veliki užitak raditi u naturističkom kampu. Upoznao sam izuzetno puno novih, zanimljivih ljudi i upoznao se s jednom kulturom o kojoj sam imao predrasude. Veliki broj ljudi ne zna da postoji razlika između nudista i naturista. Nudist je ekshibicionist koji voli prezentirati svoje tijelo, dok naturisti uživaju u slobodi, nesputanosti i životu s prirodom. I to je najbolji opis ljudi koje sam to ljeto imao priliku upoznati.