'Good bye, Dublin, odoh ja u Slavonski Brod!' Rečeno, učinjeno i već godinu dana, nakon šestomjesečnog 'izleta' u Irsku, mladi specijalist medicine rada i sporta dr. Dalibor Veber radi u jednoj privatnoj poliklinici u Slavonskom Brodu i, kaže, nije se pokajao.
- Super mi je kod kuće. Radim ono što volim, pijem kavu s prijateljima, imam vremena za sinčića i suprugu, uvjeren sam da nemam niži standard od onoga koji liječnicima pruža Irska - objašnjava dr. Veber.
- Kod mene je profesionalno sve nekako išlo po redu. Završio sam Medicinski fakultet u Osijeku i odmah po završetku staža krenuo na specijalizaciju medicine rada i sporta. Naime, oduvijek mi je interes bio sportska medicina, no nekako nisam odmah imao sreće naći pravo radno mjesto - govori dr. Veber.
- U međuvremenu je Hrvatska ušla u EU, otvorilo se tržište rada. Kako smo supruga i ja voljeli putovati i upoznavati nove zemlje i nove ljude, nekako spontano počeo sam tražiti posao preko interneta prvo u Velikoj Britaniji jer mi je to bilo najlakše zbog znanja jezika. Stalno se ugledamo na zapad i vlada mišljenje da je tamo svima omogućen 'zlatni standard' pa sam se iz prve ruke želio uvjeriti u to. Napokon sam pokušao s Irskom i tamo gotovo odmah dobio posao. Nisam išao preko neke agencije jer je moj životopis uz razgovor bio dovoljan. Dobio sam posao u tvrtki Medmark, najvećoj u Irskoj, koja se bavi medicinom rada i počeo raditi u Dublinu. U konačnici, bilo je to zanimljivo iskustvo - kaže dr. Veber.
Dodaje da su uvjeti rada bili jako dobri. Praktički, poslodavac je tu da rješava bilo kakav problem, od poslovnog do privatnog.
- Pomoći će u svemu sve dok vi dobro rješavate njihove 'probleme', odnosno dok dobro radite posao. Cijene vas onoliko koliko ste dobar radnik. Sve se nadzire i kad sam odlazio, rekli su mi da su razgovarali sa svim zaposlenicima u tvrtki, primjerice, o tome kako se odnosim prema pacijentima, kako prema spremačicama, administratorima, jesam li pristojan i korektan u komunikaciji, kako pacijenti reagiraju na mene... Sve je transparentno, od stručnih stvari do međuljudskih odnosa a, što u Hrvatskoj nije slučaj, jako drže do riječi. Ono što piše na papiru i ono što vam usmeno kažu to je za njih svetinja, ali nemojte očekivati više. Nema 'cjenkanja' tipa - dogovorili smo se ovako, a može li malo drukčije - ne može! Istina, mogu krenuti novi pregovori nakon kojih ćete, primjerice, dobiti veću plaću, ali će i odgovornost onda biti veća - objašnjava dr. Veber.
U Irskoj se, kaže, nije osjećao kao stranac. No njihove su norme ponašanja drukčije, što mu nije odgovaralo.
- To sam sve teže podnosio. Oni su u razgovoru vrlo opušteni i zabavni, ali to je površna razina ili, bolje rečeno, fasada. U početku to bude zabavno pa zaključite da su svi redom sretni , ali u nekim drugim okolnostima shvatite da je to hladan pristup, odnosno da su oni samo pristojni, da tu nema snažnijih emocija. Vrlo sam temperamentan pa mi više odgovara sredina u kojoj se emocije jasno artikuliraju. Brzo sam shvatio da se tamo neću dobro osjećati - kaže dr. Veber.
Stvarno radno vrijeme
- Što se tiče radnog vremena, formalno je ugovor na 7,5 sati kao i u Hrvatskoj. Radi se od pola devet do pet, pauza je sat vremena od 13 do 14 sati koja se vrlo strogo poštuje. No neformalno, radite barem desetak sati dnevno. Naprosto, u tih se 7,5 sati ne može odraditi veliki posao s pacijentima i obimna adminstracija. Broj pacijenata koje liječnik mora 'odraditi' tijekom radnog vremena je nekad veći, a nekad manji, ovisno o težini slučaja. No za svakog se pacijenta mora napisati i izvještaj, ponekad i na više strana, što se za dvadesetak posto pregledanih pacijenata uvijek ne stigne pa se to odradi nakon posla u ambulanti ili pak kod kuće. To znači da ipak ne radim 7,5 nego 10 sati - kaže dr. Veber.
Dodaje da tijekom rada s pacijentima nema vremena ni za mobitel, ni za mail, ni za kavu. Poslodavac zna u svakom trenutku što liječnik radi i koji je pacijent u ambulanti.
- Sve je transparentno, a plaća ovisi o količini i kvaliteti posla. Napreduje se bez problema ako dobro i puno radite. Plaća će rasti svake godine, ali s porastom plaće rastu i odgovornosti. No supruga mi je zatrudnjela i onda sam shvatio da ću jako malo vremena moći provoditi s djetetom i da zapravo ne želim život u kojem je posao ispred obitelji. Kad mi je istekao probni rok od 6 mjeseci, odlučio sam se vratiti. Istina, ostavili su mi otvorena vrata ako se predomislim, ali ja sebe tamo ne vidim. Shvatio sam da mi je privatni život nestao preko noći, a to je ono što me puni energijom, da sam sve što sam tražio tamo imao i u Osijeku, ali toga nisam bio svjestan - objašnjava razloge povratka dr. Veber.
Istina je da su mu primanja bila veća, ali kaže da kad se to usporedi s troškovima, onda je ta razlika zapravo minimalna.
- Oko 3300 eura početnička neto plaća nije puno za irske uvjete. Primjerice, cijena sobe (ne stana) bila je 1500 eura, kava 3-4 eura, kroasan s čokoladom 2 eura, kruh 3-5 eura, pivo 5-6 eura, i to najjeftinije. Kad se sve to zbroji, nije neka velika razlika između moje plaće u Hrvatskoj i onoga što sam zarađivao i trošio u Irskoj - objašnjava dr. Veber.
Srednji sloj
- Shvatio sam da mi se plaća i poveća, što je bilo najavljeno, ostat ću na standardu srednjeg sloja, što može imati i svaki liječnik u Hrvatskoj. I u Irskoj, da biste kupili kuću, morate uzeti kredit na 20 ili 30 godina. Drago mi je što sam se odlučio vratiti. Zadovoljan sam poslom i uvjetima rada, dijete raste, i nadam se da mi se polako ispunjava sve što sam želio u životu. Ovih dana kupujemo stan. Uspijevam i profesionalno napredovati. Možda ono na čemu rade hrvatski liječnici nije zadnja riječ tehnologije, ali po znanju ne zaostajemo za zapadom. Nedostaje nam profesionalnosti, odgovornosti i kvalitetnijeg odnosa prema pacijentima. No, uvjeren sam da i u tome možemo napredovati, osobito ako se potrudimo kao što to činimo kad odemo u Irsku, Veliku Britaniju ili Švedsku - zaključuje dr. Veber, puno sretniji s pogledom na Dunav nego jučer na Shannon.