Nažalost, još uvijek smo rigidno, društvo u kojem žene čeka paket obaveza

Još sam bila u braku, muž mi je pio. Na svoj rođendan me udario. Ležala sam u bolnici, šivala me doktorica i rekla - za šest mjeseci imat ćeš strgana rebra. Rekla sam - nikad u životu me više muško neće udarit. 25. 5. sam predala papire za rastavu braka, onako zamotane glave. Kad sam odlazila od njega, rekao mi je da mogu uzet samo ono što je na meni, da mu moja garderoba treba za buduću ženu. Uzela sam dijete i otišla u podstanare - ispričala je danas 59-godišnja Mira o svom braku.

Svoju je životnu priču ispričala u kameru Andree Kaštelan, jedne od troje autora web projekta “Od 5 do 95”, nizu od 90 intervjua s djevojčicama i ženama koje govore o svom životu. - O ženama se uopće ne govori, o njihovu sukobu s društvom, percepcijom kojom ih društvo doživljava, ulozi koju im daje i nameće nitko ne govori - opisuje redateljica ovog dokumentarnog projekta Arijana Lekić-Fridrih motive radi kojih su se s producentom Marinom Leom Jankovićem upustili u mukotrpan posao pronaći i nagovoriti 90 žena koje bi pričale o svom životu u kameru.

Otpor konzervativizmu

Nimalo jednostavno, ali smatrali su da vrijedi pokušati i time se suprotstaviti onome što se u Hrvatskoj jasno ocrtavalo prije godinu dana, procvatu konzervativističkog pogleda na društvo u kojem je ženi određeno mjesto i uloga. - Htjeli smo se oduprijeti novom konzervativizmu na način na koji mu se treba oduprijeti - kaže Arijana o tome koja je vrijednost pogledati u 90 svjetova, vidjeti sjaj očekivanja, maštanja, gorke osmijehe razočaranja, pomirenosti s krivim i dobrim odlukama, čvrstim tonovima upornosti i nježnim glasovima oprosta samoj sebi, što sve pokazuju žene koje sjednu pred kameru. Razgovor o majci je ono što navede svaku ženu pred kamerom da bude objektivna, da promisli o životu koji je imala njima najdraža žena, ali i da samu sebe pogleda kroz ozbiljne kriterije životnog zadovoljstva.

Autorski trojac se upoznao na Akademiji dramskih umjetnosti. Arijana je završila režiju, Andrea studira kameru, a Marin Leo produkciju. Sve su uključili u projekt, podijelili uloge, sastavili niz pitanja i krenuli. Prvo su intervjuirali prijateljice i rođakinje, da bi se vrlo brzo dogodilo da su im se žene same javljale kako bi ispričale svoj život. - Htjeli smo prikazati ono što ženski život danas donosi - kaže Arijana, dodajući da su namjerno izabrali formu za web projekt jer su tamo najslobodniji prikazati situaciju onakvom kakva jest. HRT im se nije činio dobro rješenje jer je “sklon cenzuri”, a web platforma bi im trebala dati ono što im treba za ovakav projekt, slobodu. - Kada je na internetu, projekt je dostupan svima koji razumiju hrvatski. Da, to su zemlje koje istodobno kad i Hrvatska prolaze tranziciju, umnogome sličnu, a u tom procesu je važno pokazati što se događa sa ženama, kakve su okolnosti i uloge naslijedile, a što društvo od njih očekuje - opisuje Arijana. I da, riječ je o cijelom nizu stereotipa položaja žene kojima će se mnogi narugati i našaliti, ali je za ogroman broj, većinu ipak stvarnost u kojoj moraju živjeti. - Važno je da kamere nema - kaže Andrea, snimateljica. Njen je posao bio osmisliti kadar, snimiti svaku ženu na način da bude posebna, kao što i jest u životu. - Ulazimo u intimu osobe koja je pred kamerom - govori o tome koliko je bitno da atmosfera bude dobra za ženu koja govori o svom životu. - Tu počneš promišljati sebe, kada slušaš živote drugih žena. Nisi samo snimateljica jer te priča povuče, natjera na paralelno promišljanje o tome što me očekuje. Zato su mi najšokantnije priče mladih žena od oko 30 godina jer ću se ja, možda, za desetak godina sresti s istim pitanjima - kaže Andrea. - Od žene se očekuje da bude superžena, ali samo do jednog trenutka - opisuje ono što proizlazi iz dosad snimljenih osamdeset intervjua. - Ne ističi se. Žrtvuj karijeru i brini se o obitelji, to proizlazi iz naših intervjua - kaže Arijana Lekić-Fridrih, redateljica projekta, definirajući okruženje kao konzervativno, katoličko društvo u kojem je uloga žene vrlo jasno određena kroz navedena tri pravila. - Napredovali smo toliko da su nam deklarativno šanse jednake kao i muškarcima, ali istodobno, postoji cijeli paket obaveza koji žena ne smije ispustiti jer - podbaci kao žena - opisuje do čega je došla kroz projekt koji traje više od godinu dana.

Sve za projekt

Marin Leo Janković, mladi producent projekta uključio se jer ima senzibilitet za takve teme, iako producira mnoge druge projekte. Užasno mu je važno da osigura što bolje uvjete za sve jer mu je stalo da ono što rade bude i realizirano. Osim što je dobio podršku Grada Zagreba i Ureda za ravnopravnost spolova, nabavio je i neku lovu na natječaju komercijalne, Erste banke. Andrea kaže da rade sve drugo, razne stvari koje neće nikada staviti u svoj CV, samo da bi mogli realizirati ovaj projekt. Jednostavno zato što im je važno da i poruka Ivane dopre do drugih žena. A Ivana, pedesetogodišnjakinja, bivša novinarka, rekla im je da iako je prije deset godina bila zdrava, u braku i imala pristojan posao i solidna primanja, danas se osjeća sretnijom unatoč tome što se u međuvremenu borila s rakom, razvela i ostala bez posla. Ono što se vidi jest da - voli sebe.