U stravičnom požaru u centralnom Portugalu, kojeg je navodno prouzročilo nekoliko udara groma u suho raslinje, život je izgubilo 62 ljudi, a više desetaka ih je ozlijeđeno.
Jedan od sretnika koji su uspjeli izvući živu glavu iz plamene buktinje bio je Gareth Roberts (36), Britanac koji protekle četiri godine živi u Portugalu.
- Vraćali smo se s godišnjeg iz španjolskog Cadiza i bili smo na 50 minuta od naše kuće. Vozili smo kroz oluju, a kad se vrijeme smirilo, vidjeli smo dim. Izgledalo je prilično gadno, no nisam imao pojma koliko dok se nismo približili.
- Našli smo se u selu Mó Grande kraj autoceste IC8 s koje nas je preusmjerio policajac, baš kao i ostale vozače.
- Dok smo vozili po planinskoj cesti mogli smo vidjeti vatru kako bukti malo na jednoj strani doline, pa malo na drugoj. Vjetar je puhao jako i bacao grane po našem automobilu, no nismo mogli stati jer smo osjećali vrućinu.
- Odjednom sam vidio vatru s desne strane automobila, i za 10 do 15 sekundi vatra je prešla na drugu stranu puta. Za 30 sekundi bila je sa svih strana automobila. Mogao sam samo nastaviti voziti kroz vatru. Sve je bilo u potpunom mraku. Na kraju smo stigli do malog sela gdje nas je okružila vatra. Vidio sam neku djevojku i pitao je za put. Rekla je: 'Nema puta, ovo je kraj'. I mi i mještani počeli smo plakati zbog vrućine i brzine kojom se vatra širila. Počeli smo se gušiti, disali smo kroz majicu i legli na zemlju. Čekali smo da umremo - ispričao je Roberts koji je tada svojim roditeljima poslao poruku kako ih je vatra okružila i kako je ovo kraj.
- Bio je tamo čovjek koji je zalijevao svoju kuću i okolinu vodom i povikao nam je da uđemo unutra. Unutra je ušla i njegova majka te nas desetak i doslovno nam je spasio život. Da nije bilo njega svi bismo bili mrtvi - kazao je Roberts za BBC i dodao kako je majka muškarca koji ih je spasio živjela u suterenu koji je bio puno hladniji i so kojeg vatra nije mogla doprijeti.
- Tijekom večeri još je ljudi pristizalo u kuću, kucali su na vrata, skupljali su se tamo gdje su postojali znakovi života - ispričao je Roberts i dodao kako su mogli čuti vatru, a scenu je opisao kao 'vatreni tornado'.
- Ne sramim se priznati: Molio sam se, svi smo se molili. Nisam religiozna osoba, no u tom trenutku nisi mogao ništa osim toga. Počeo sam plakati i preplavile su me emocije - ispričao je.
Kad je požar jenjao izašli su iz kuće kako bi vidjeli što je ostalo od sela. Čudom, njihova i susjedna kuća nisu izgorjele. Ruševina kraj kuće prepriječila je vatru i usmjerila je u drugom smjeru, a njegov automobil ostao je u voznom stanju.
- Prizor je bio jeziv. Ljudi su bili izbezumljeni, a ostaci kuća gorjeli su bez kontrole. Kad je vatra prestala gorjeti, osjetili smo olakšanje i počeli plakati - kazao je.
Autocestom na kojoj je poginula većina ljudi odvezli su se kući, a scene koje je putem vidio opisao je kao pakao na zemlji.
- Nije bilo policije, vatrogasaca, nismo imali telefona, nismo imali interneta... Svu pomoć smo dobili od mještana. Da oni nisu pokazali takvu velikodušnost, ne bismo danas bili živi. Želim im zahvaliti jer su mi spasili život. Trebali smo umrijeti. Sada je sve što nam preostaje molitva za Portugal - zaključio je.
