Suvlasnik i ikona zagrebačkog Vintage Industrial Bara Zdravko Zorman, čiji je karakter najbolje opisan u nadimku Deda Harley, preminuo je u ponedjeljak u ranojutarnjim satima u 64. godini života. Iako uzrok smrti u trenutku pisanja teksta još nije službeno potvrđen, pretpostavlja se da se radilo o srčanom ili moždanom udaru. Dedin život završio je upravo u Vintage Industrialu, u kojem je posljednjih nekoliko godina života provodio većinu svojega vremena - kako kažu njegovi poznanici, “doma je odlazio samo prespavati”.
Strastveni biker, zaljubljenik u kvalitetnu glazbu i uređenje interijera imao je krucijalnu ulogu u otvaranju nekoliko zagrebačkih okupljališta rockera i bikera, poredanih u Savskoj ulici u radijusu od samo stotinjak metara. Prvi takav, koji je osobno uredio, a koji je stekao status kultnog zagrebačkog mjesta, bio je The Movie Pub, otvoren 2002. godine. Nekonvencionalni boem Zorman je određeni dio života proveo u Velikoj Britaniji, preciznije Londonu, gdje se, pričaju, oduševio i izgledom i duhom tamošnjih pivnica i pubova, zbog čega je odlučio takav duh prenijeti i u našu metropolu.
Imao je ideju
S prijateljem Zoranom Marijanom najprije je vodio Garage Pub na Jankomiru, a nakon nekog vremena su odlučili zatvoriti ga i prebaciti poslovanje u Savsku. “Deda me nagovorio na takav potez. Imao sam prostor i on me potaknuo da otvorimo The Movie Pub”, kaže Marijan, koji se i sam nekoliko puta s Dedom uputio u Britaniju u potragu za zanimljivim namještajem.
Kasnije je radio na još nekoliko projekata, među ostalim je bio voditelj u Bikers Beer Factoryju, a skrasio se otvorenjem Vintage Industrial Bara prije četiri godine. Tamo je također bio zaslužan za unutrašnje uređenje, ali je od tog angažmana postala važnija njegova sveprisutnost, zbog koje je postao dobri duh i simbol bara. Njegova dva prijatelja, Marko Đolić i Pero Ravlić, koje smo na dan njegove smrti zatekli ispred zatvorenog Vintagea, kažu “da nije postojao dan kada se Deda ne bi tamo pojavio”. Znaju ga, pričaju, već dugi niz godina, Ravlić još iz 70-ih, kada je s njim i svojim bratom pokrenuo posao u filmskoj industriji. “Deda je radio kao rekviziter - opremao je scenu stvarima koje su bile nužne za, primjerice, odigravanje neke scene. Bio je vrlo pouzdan, pozitivan momak, imao je smisla za prostor, njegovo uređenje i raspored stvari”, kaže Ravlić. Takav posao radio je paušalno, zbog čega je znao po nekoliko mjeseci provesti u inozemstvu, a u njemu je ostao sve dok se nije posvetio pubovima. No, iako je imao širok spektar interesa, njegov najveći gušt bili su motori. “Harleyja je volio više nego Boga”, kaže nam njegov prijatelj Đolić i prisjeća se kada se Deda prije nešto više od desetak godina dovezao na svojem bijelom primjerku.
Moto susret
“Išao je po moto-susretima diljem Hrvatske, a i šire. Posljednji je put prije nekoliko mjeseci bio u Tuzli, a od tada nije nikamo išao jer je imao operaciju žuči, što je bila rutinska operacija”, kaže Đolić. No, granice je sa svojim Harleyjem pomicao i izvan Hrvatske pa se tako 2007. godine s još sedam prijatelja, među kojima je bio i Marijan, bio uputio na motorističku ekspediciju na Ande. “Deda je volio takve stvari, avanture. Među prvima u Hrvatskoj je vozio snowboard, znao je skupiti ekipu od nas 7-8 i povesti nas na boardanje u Francusku na 2-3 tjedna”, prisjeća se Marijan. Na Andama su se susreli s ekstremnim vremenskim uvjetima, zbog čega je Deda bio i pao s motora, što je, na sreću, prošlo bez ikakvih posljedica.
Bijeli Harley, s kojim je toliko toga proživio, sada stoji u dvorištu Vintage Industriala, a Dedini prijatelji i poznanici ispred njega stavljaju svijeće i cvijeće.