STRAVA U MALOM MJESTU

PO NJEGOVIM SU SVJEDOČANSTVIMA SNIMILI FILM 'EGZORCIST', A SADA SU NAŠLI NJEGOV TAJNI DNEVNIK Jezivi zapisi o dječaku iz kojeg su istjerivali đavla

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 13.02.2017. u 23:50

Screenshot / YouTube

Devet svećenika borilo se gotovo dva mjeseca s 13-godišnjim dječakom navodno opsjednutim vragom, a jedan od njih je na kraju te grozne avanture izgubio razum. Voda koja teče u zidu, krevet koji podrhtava i grebanje noktiju samo su neki od fenomena kojima su svećenici svjedočili. Ti su šokantni događaji inspirirali Williama Petera Blattyja za roman ‘Egzorcist’ 1971. kao i istoimeni film dvije godine kasnije, u kojemu je đavao zaposjeo djevojčicu.

Istraživač paranormalnog Steven LaChance pronašao je dnevnik jednog od devet svećenika koji su ‘liječili’ dječaka u Cottage Cityju u Marylandu 1949. godine, te sad piše novu knjigu s novim detaljima.

Dječak je poznat samo pod pseudonimom Roland Doe, a zdravstveni su problemi počeli nakon što se jedne večeri igrao s pločom za zazivanje duhova. Krenulo je sa zvukovima - čuo bi korake kojih nema ili ritam bubnja. ‘Nitko u tom mirnom susjedstvu nije imao pojma kakva se bitka dobra i zla odvija u toj kući’, piše LaChance.

Roditelji su Rolanda poslali lokalnim svećenicima na promatranje, a jedan od njih je vidio dječaka kako lebdi s krevetom na kojem je spavao. Zatim su se počeli pojavljivati ožiljci i rane po tijelu - bolne krvave kraste često su ispisivale riječi. U veljači 1949. blizu rebra mu se pojavila riječ ‘Louis’ što je njegova već rastrojena majka shvatila kao znak da ga odvede u svoj rodni grad St. Louis u Missouriju.

Obitelj je pozvala i medija, a tijekom te seanse na Rolandovoj se koži ispisalo: ‘No school’. Pozvali su i jezuitskog svećenika Raymonda Bishopa. Na koncu su zaključili da je potreban potpun obred istjerivanja vraga, piše The Sun.

Vodio ga je otac William Bowdern i započeo je 11. ožujka 1949. oko 22:30. Roland je navodno odmah reagirao, i to nasilno.

Prema dnevničkim zapisima oca Bishopa, kako su počeli moliti, tako se na dječakovim prsima ispisala riječ ‘hell’ (pakao), a na nozi se pojavio portret sotone.

Kasnije je otac Walter Halloran, koji je u to doba bio samo asistent i student, rekao da su mu najgore bile rane koje su mu izbijale po tijelu: ‘Mislim da nije bilo načina da si ih je sam mogao nanijeti. Kad je zli duh preuzeo tijelo djeteta, ovaj je postao nemoćan.’

Roland je spavao satima, a kad se probudio, nekontrolirano je počeo mahati šakom i lupati po uzglavlju kreveta i jastuku. Kasnije, nakon što je izašao iz transa, tvrdio je da se borio s velikim, crvenim vragom koji je bio ‘mršav i jako snažan’.

Obredi egzorcizma trajali su tjednima, a ono što se događalo s dječakom opisali su da je ‘izvan uobičajene snage jednog dječaka’. Prilikom jedne seanse jedan od svećenika slomio je nos dok se Roland previjao, pljuvao, vrištao i brbljao bez ikakve povezanosti. ‘Povremeno bi i zapjevao, i to snažnim i jako lijepim glasom’, zapisao je Bishop u dnevniku.

 

Dnevnik također otkriva kako se Roland ponašao kad je bio lucidan, primjerice kad je uživao u igri Monopoly, ali otkriva i mnoge gadosti. Kuću bi odjednom ispunio zvuk lajanja psa. Dječak je koristio psovke i rječnik ni blizu primjeren djetetu njegove dobi, prozivao prisutne za masturbaciju i kontracepciju, te aludirao na seksualne odnose između svećenika i opatica. Kasnije su čak sumnjali da je možda bio seksualno zlostavljan u prošlosti.

Opsjednutost je konačno prestala u travnju tijekom oluje dok je boravio u bolnici. Ondje je desetljećima kasnije pronađen Bishopov dnevnik. Dječak im je rekao da je imao viziju ‘prekrasnog muškarca s dugačkom kosom i vatrenim mačem kako stoji iznad sotone i govori mu da je zauvijek otišao'.

No, medicinske sestre tvrdile su da je godinama kasnije u sobi iznad njegovog kreveta izbijala velika crna mrlja koja bi se pojavila svaki put bez obzira na to koliko je puta prebojali. Na koncu je cijelo to krilo bolnice srušeno i ondje je uređen parking.

Međutim, Steven kaže da je najjeziviju stvar otkrio u obližnjoj psihijatrijskoj bolnici. ‘Uvijek su pričali o svećeniku koji je bio toliko vezan za slučaj da je na koncu završio na psihijatriji u St. Louisu. Izvor koji mi je pomagao u istrazi rekao mi je da je taj svećenik na samrti 1983. primio medicinsku sestru za vrat i zaurlao da će je ubiti’, kaže Steven.

Kasnija istraživanja i analize ovih legendi i cijelog slučaja pokazala su da Roland nije bio opsjednut zlim duhovima, nego da je bio mentalno bolestan dječak, a moguće je da je patio od shizofrenije ili Touretteovog sindroma, koje u četrdesetim i pedesetim godinama prošlog stoljeća nisu razumjeli ni poznavali kao danas.

Roland je navodno ostao anoniman i ostao je živjeti u Marylandu, oženio se i dobio troje djece. Tvrdio je da se ne sjeća ničega u vezi svoje navodne opsjednutosti.

ELIPSO

Izdvajamo