- Ušao sam u jednu kuću koja ima nekoliko katova, a ona samo što se nije srušila na mene. Kažem ljudima, bježimo svi ća prije nego što nas poklope zidovi - priča nam Adriano Ukušić iz istarske Funtane kako je izgledao njegov prvi posjet selima u okolici Gline nakon razornog potresa. Naime, Adriano je zajedno s još 20-ak ljudi iz Istre u srijedu u prvom konvoju u tamošnja sela, u kojima su ljudi ostali bez krova nad glavom, a nisu htjeli napustiti domove zbog životinja, dovezao prvih 21 kamp-kućicu, od čega su dvije bile njegove. Ostale su on i vlasnik porečke vučne službe Denis Bernobić prikupili od ostalih vlasnika kamp-depoa u Istri, kako kaže od Pule do Savudrije.
Hvalevrijedna akcija krenula je od jednog telefonskog poziva nakon potresa koji je sve vlasnike depoa za kamp-kućice u Istri digao na noge, kao i vlasnike vučnih službi koji su se odmah stavili na raspolaganje. Adrenalin i radost da mogu pomagati u ovako teškoj situaciji svima onima koji su u nekoliko minuta ostali bez svega, prate ih cijelim putem - od porečke Žatike pa sve do malih sela u okolici Petrinje i Gline.
- Išli smo od kuće do kuće i ciljali smo one obitelji za koje smo znali da spavaju pod šatorima, da nemaju čak ni auto u kojem bi mogli noćiti. Najprije smo došli u Glinu, a onda smo se raspršili po tim selima. Ljudi su nas molili da dođemo. A ono što sam zatekao tamo, nikad neću zaboraviti. Tražili smo jednu obitelj po tim ruševinama, a oni su jadni svi bili u jednoj maloj garaži pored traktora, stiskali su se uz vatru koju su naložili u jednoj maloj peći. Strašan prizor - priča nam ubrzano ovaj vlasnik malog luksuznog obiteljskog kampa Polidor kod Funtane, inače veliki humanitarac.
Moram priznati da Adriana znam već dulji niz godina. Upoznala sam ga kad je prije šest godina otvarao svoj kamp nedaleko od Funtane, što je bio pravi pothvat jer se odlučio da njegov kamp bude jedan od prvih u Istri koji će moći goste primiti i zimi, a i nije na samoj plaži. Upornošću je to postigao. Nije odustajao ni kad je bilo najteže - rješavanje dokumentacije i ostalih zavrzlama koje su trajale godinama. Ostao je uporan i uvijek dobro raspoložen. No nisam znala i da ovaj vrijedan turistički radnik pomaže bez rezerve svima kojima treba.
- Kad je trebao smještaj ljudima u Gunji, išli smo i vozili kućice na poplavljeno područje, ali tamo ih nismo direktno vozili obiteljima, nego ih je Crveni križ raspoređivao. Ovaj put sam želio drukčije. Nisam htio da ljudi čekaju kao tad. Odmah su u srijedu navečer imali gdje spavati, imali su svoj toalet i sve osnovno što im treba jer su kućice sve bile ful pune hrane i pića, imaju svoje sanitarije, grijanje, pa čak i drva. Ljudi koji su nam ih dali stvarno su se potrudili, kao i svi oni koji su nosili hranu i piće, posteljinu i sve druge potrepštine - priča nam srčana ljudina Ukušić koji nam otkriva da pomaže i beskućnicima te ostalima potrebitima kad im treba smještaj.
Jer je u tom biznisu Ukušić cijelog svog života, čak i prije nego što je otvorio svoj obiteljski kamp. Ukušić mi je više puta ispričao da se kampovima bavi od mladosti. Naime, još je 1984. počeo raditi na rampi jednog kampa, a 1998. otvorio je depo za kamp-prikolice te se bavio servisom i transportom kamp-prikolica i prodajom mobilnih kućica.
Oduvijek mu je bila želja otvoriti svoj, a to mu se nakon godina mukotrpnog sakupljanja dokumentacije ostvarilo 2015. godine. Kamp Polidori odmah nadomak kampa Bijela Uvala u Zelenoj laguni prima 300 gostiju cijele godine, a u njega su uloženi milijuni. Ali Adriano, njegova supruga i dvije kćeri nisu otvorili samo kamp. Uložili su ogroman novac i u javnu plažu u Funtani. Bio je to velik zalogaj za njih, ali su uspjeli sve što su zacrtali - godinu po godinu. Svoje su obiteljsko carstvo Ukušići stvarali postupno i mukotrpno, i sad imaju dobar i lijep uhodan biznis. I nikad u čitavoj priči nisu zaboravili čovjeka. Zato pomažu kako i koliko god stignu. I nakon ovog prvog kontingenta ne staju s prikupljanjem donacija u vidu kamp-kućica. Tako je za Novu godinu odmah u 10 ujutro ponovno krenuo put Petrinje i Gline s novim kontingentom kampica i akcija će se dalje nastaviti dok god bude potrebe i dok god ljudi budu donirali. Svi se trgaju pomoći. Od vikenda mu telefon ne prestaje zvoniti.
- Svi se žele uključiti, a ja kao lud zovem na sve strane jer imam i jako puno donatora koji žele kupiti kampice i donirati ih. Ne zovu me samo ljudi iz Istre, zovu iz cijele Hrvatske. Sad kad smo bili prvi put, vidjeli smo kakva je točno situacija i sad znam da kampice trebaju i u selima gdje smo boravili ovaj tjedan. I tamo ćemo se ponovno vratiti - kaže nam Ukušić. No on i njegova vrijedna obitelj u svom su luksuznom kampu s grijanjem i svim blagodatima koji udovoljavaju i gušte najzahtjevnijih gostiju ponudili smještaj obiteljima iz Siska, Petrinje i Gline.
- Odmah sam i to oglasio jer sam htio pomoći, da ljudi imaju gdje boraviti. Ponudio sam im četiri mobilne kućice gdje mogu odsjesti. Već sam si napravio plan u glavi gdje će se smjestiti i ako dođu na dulji period počeo sam razmišljati i o alternativnom smještaju, ali zasad nitko nije pokazao interes. A znam i zašto. Ljudi jednostavno žele ostati u svom domu, pa makar on bio i porušen. Ne žele se odvajati od svojih životinja i svega što imaju. I zato sam još više zapeo da im pomoć onda dovedem tamo - na njihova ognjišta - kaže Adriano.