“Ljudi nisu namjerno zli, nego iz neznanja. Treba znati što je dobro da bi dobro činili”, rekao je Sokrat još u 4. stoljeću prije nove ere. Svjesna da ljude treba motivirati da konstantno iznova promišljaju o tome što su za njih prave vrijednosti, Nataša Matošin Grbić tom je izrekom grčkog filozofa završila jedno od poglavlja u svojem debitantskom književnom ostvarenju “Ne, šefe”, koje se u četvrtka u 19 sati predstavlja u zagrebačkom Velvet Cafeu.
Iako postoji velik broj stručnih izdanja i brošura koje se bave mobbingom na radnome mjestu, “Ne, šefe” je knjiga posebna po tome što se radi o prvoj publikaciji u Hrvatskoj koja govori o tom problemu, a koja je pisana iz perspektive osobe koja ga je sama proživjela. Nataša Matošin Grbić rođena je u Sisku, gdje sa suprugom živi i danas.
Agonija
Na Sveučilištu u Zagrebu magistrirala je pravo, nakon čega se u rodnome gradu zaposlila u struci, a godine rada dovele su je do pozicije zamjenice direktora u uglednoj državnoj tvrtki. Riječ je o ženi koja je svoj posao radila s velikim žarom, ljubavlju i posvećenosti i koja je u svojem poslovnom okruženju bila jedna od rijetkih koji radno mjesto nisu dobili zbog članstva u političkoj stranci, nego zahvaljujući vlastitim sposobnostima. S vremenom, okruženje na poslu joj se sve manje sviđalo. U tvrtki u kojoj je radila skoro četiri godine, kolege (predvođene jednim nadređenim) počele su ju ignorirati i isključivati sa sastanaka na kojima su se donosile važne odluke, a na kojima su bili prisutne i osobe poslovno niže rangirane od nje. Jednom je prilikom preko vikenda u gradu srela vanjske suradnike svoje tvrtke, koji su se čudili što je nema na sastancima i od kojih je saznala za ugovor kojim joj se oduzima dio posla, a s kojim ranije nije bila upoznata. Dugotrajna agonija uskoro ju je dovela do kraha. “Jednog dana, ne mogu točno reći kojega, počela sam zazirati od odlaska na posao. Već navečer sam bila očajna što sutra moram ići u tu sredinu.
Postala sam ono što prije nisam bila. Povukla sam se u sebe, jedva sam čekala kraj radnog vremena, molila sam Boga da u hodniku ne sretnem neke ljude, a svaki je petak za mene bio praznik”, objašnjava Matošin Grbić u svojoj knjizi kako je shvatila da je njezin grč u želucu zapravo mnogo više od fizičke pojave i da se našla u ulozi žrtve (iako od te riječi zazire) mobbinga na poslu. Budući da se psihički pritisak počeo manifestirati i na njezino fizičko zdravlje, odlučila je iskoristiti preostale dane godišnjeg odmora i otići liječniku na detaljne pretrage. Kako je težila samo 46 kilograma, a liječnici su joj utvrdili čak devet dijagnoza (koje su, među ostalim, uključivale probleme s probavnim sustavom i sa štitnjačom), godišnji odmor ubrzo je zamijenila bolovanjem.
Utjeha drugima
Prisjećanje na to vrijeme i danas joj je vrlo potresno. Osim kada su u pitanju bili posjeti bolnici, rijetko je izlazila iz stana, a bilo joj je teško koncentrirati se i na jednostavne svakodnevne radnje. Shvatila je da se ni pod kojim uvjetom ne želi vratiti na posao i stavila na stranu ono što bi mučilo svakog prosječnog čovjeka - činjenicu da bi gubitak radnog mjesta značio izostanak mjesečne plaće i vrlo ugledne pozicije. Prioritet je dala svojem zdravlju, angažirala je odvjetnika i - dala otkaz.
Vrlo stresna i odvažna odluka u relativno se kratkom vremenskom razdoblju pokazala kao najbolja koju je mogla donijeti. Uz medicinsku terapiju koju je primala pravnica je izlaz iz situacije pronašla i u dijeljenju svojih iskustava s drugim ljudima. Počela je voditi stranicu “Motivacije” na Facebooku i otvorila vlastiti YouTube kanal na kojem je dijelila ono što nju inspirira. Vrlo je brzo skupila prilično velik broj ljudi koji je prati, što je kulminiralo nakon nastupa na jednom talk showu: “Puno je ljudi koji su se našli u problemima sličnim mojima, samo što se srame o tome govoriti. Nakon prvog medijskog istupa velik broj njih mi se javio i tražio savjet”. “Ne, šefe” je knjiga namijenjena žrtvama mobbinga, ali i poslodavcima.
Predrasude
U europskim se zemljama broj radnika koji su žrtve mobbinga najčešće vrti od oko 5 do 10% zaposlene populacije, dok za Hrvatsku nisu poznati konkretniji brojevi. “Ne, šefe” je prvi korak u borbi protiv nedostatka informiranosti o mobbingu i u rušenju predrasuda, poput onih da su visokoobrazovani ljudi manje podložni maltretiranju na poslu i da je on rjeđi u državnim tvrtkama.